Koliko god intenzivno mnogi roditelji priželjkivali, čak i pokušavali, većina ne uspijeva utjecati na to u koju će se školu njihova djeca upisati, odnosno koje će zanimanje u konačnici izabrati.
Pritom čak 71 posto od 350 ispitanih u anketi Educentra izabire drukčiji put od svojih roditelja. "Roditelji nisu imali priliku studirati, danas rade fizičke poslove, a ja sam želio nešto više. Što se tiče izbora fakulteta, nisu se miješali, bitne su bile samo moje sklonosti", kaže jedan od anketiranih.
Za razliku, petina ispitanika priznaje da se roditelji imali djelomičnog utjecaja na odabir njihova buduća zanimanja.
"Izgrađena sam osoba, no savjet roditelja je uvijek dobrodošao", jedno je od objašnjenja. Tek svako deseto dijete – ili točnije njih devet posto – preuzme obiteljski biznis ili vrstom obrazovanja i zanimanja krene stopama nekog od roditelja.
"Uvijek me fascinirala ljubav mojih roditelja prema poslu, turizmu i njihovo nastojanje da svakom gostu pruže nešto jedinstveno", objašnjava jedna ispitanica zašto je ostala u istoj branši. Druga jednostavno priznaje da je bila praktična: "Roditelji su mi utabali put obiteljskim poslom i samo sam nastavila graditi ono što su stvorili. Nisam požalila."
>>Treba li domaćinstvo ponovno biti obavezan predmet u osnovnim školama?
čula sam priču o jednom vrsnom stolaru čiji sin se bavi svim i svačim osim stolarijom, i kad je prošao 45-tu počeo je malo pomagati i dostavljati stvari koje je njegov otac radio, čovjek otišao u penziju i "mali" shvatio da tu leži poprilično love jer za jednog vrhunskog majstora ljudi ne dvoje izdvojiti novac i sada sa 50 je krenuo u obrt, dakle trebalo mu je četrdesetak godina da shvati bit.