– Kad već nisam postigao da me žene razumiju, potrudio sam se da barem s konjima nađem zajednički jezik – našalio se Zoran Uravić, trener jahanja i vlasnik konjičkog kluba Barba Tone u Manjadvorcima na jugu Istre.
Da je u idiličnom istarskom selu, u kojem se Zoran i njegovi suradnici brinu o tridesetak vrsnih konja, sve drugačije nego na ostalim rančevima govori i podatak da se svake godine za ljetnu školu jahanja traži mjesto.
– Plivanje s konjima, baš pravo plivanje, a ne šetnju kroz vodu duboku do koljena, uveli smo u ponudu našeg ranča sasvim slučajno još 2004. – prisjeća se Zoran Uravić i dodaje da se takvo što može doživjeti još samo na Kanarima.
Natjerao ih na kupanje
Djevojke iz Pule, sve redom talentirane mlade jahačice, koje su u međuvremenu postigle zavidne uspjehe u mnogim konjičkim disciplinama, cijele su dane provodile u stajama i s konjima. Nisu htjele ni čuti za kupanje pa sam ih odlučio - potjerati. Rekao sam im kako konje valja rashladiti te smo odjahali do uvale – prisjeća se Uravić prekrasnog Blaza u kojem je, dodaje, proveo djetinjstvo i zna svaki njegov kamen. Raški kanal koji obiluje ribom rijetki poznaju, a morska se voda ondje miješa s ledenom slatkom iz stotina vrulja.
– Počelo je s hlađenjem, a završilo s plivanjem. I dan-danas konje vodimo onamo kako bismo ih osvježili, pogotovu za ljetnih vrućina. Poseban je to doživljaj za strance koji se, kad jednom otkriju ovakva druženja s plemenitim životinjama, redovito vraćaju. Strani jahači, Nijemci, Belgijci, Austrijanci... često se pojave u opremi skupljoj od samoga konja ili kobile, no kada dožive priliku da slobodno jašu kroz šumu, uz obalu ili zaplivaju s konjima - ostaju bez daha.
Ive pliva kao nilski konj
Zainteresiranih jahača ima uvijek, kaže Uravić, pa tjedno skupi i nekoliko grupa. – Konjima voda nije prirodno okruženje i oni neće plivati ako ne moraju. Dakako, osim naše kobile Viktorije i konja Ive koji je zaljubljen u more i ponaša se poput nilskog konja – smije se iskusni trener.
– Oni su plahe životinje i jahača doživljavaju kao gospodara kojeg će bespogovorno slušati. Zato im skinemo svu opremu i sedla i polako ih uvodimo u more. U trenutku kada je voda dublja od nogu konja nema više sjedenja na njemu. Valja se nježno trbuhom priljubiti uz njegova leđa i ularom pratiti smjer. Konj će tada zaplivati i ponijeti vas prema obali – opisao je Uravić plivanje koje je, ističe, neopisiv doživljaj povjerenja moćne životinje u čovjeka.
Prvi put su u plivanju s konjima uživale i inače iskusne jahačice iz Nizozemske Jacqueline de Bruin i Madeleine de Mos.
– Osim ljepote Istre i zaljeva Blaz koji nas je očarao, plivanje na leđima konja je doživljaj koji ćemo pamtiti. Zasigurno ćemo se vratiti – kažu mlade Nizozemke.
KONJU JEDAN! Konju jedan, bila je omiljena uvreda moje bivše. Moj odgovor: Točno! Lažeš kao svinja, znala me koji put počastiti. Moj odgovor: Točno! Nije imala više ispiracije. A sad ću je nazvati na mobitel da mi opere majicu, mornarsku, koju sam zaflekao kavom... Giancarlo Kravar, sa bivšom je uvijek preporučljivo ostati u dobrim odnosima...