Bila je jedno vrijeme poput fantoma. Ništa čudno da su je tako gledali posjetitelji, rendžeri, lovci i drugi zaposlenici Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje.
Jer ova je životinja poznata kao “kraljica planinskoga krša” pa je onima koji su je vidjeli na planini pored Samobora bilo gotovo nevjerojatno da je moguće da tamo obitava. No s vremenom više nije bilo sumnje – divokozu su uspjeli zabilježiti i na fotografiji.
– Čak ih imamo desetak i više – govori Marijan Lukšić, predsjednik Lovačke udruge “Srna” Samobor, koja gospodari područjem Samoborskog gorja.
Stalno su na terenu pa stoga dobro znaju stanje divljih vrsta, a osim divokoze, koja je uočena na više mjesta, od Svete Jane do nadomak Samobora, planina obiluje divljači.
– Najbrojnije su divlje svinje, u odnosu na proteklo razdoblje osjetno je poboljšano stanje srneće i jelenske divljači. Imamo i kuna zlatica i bjelica, nešto puhova, jednu do dvije obitelji crnih roda, a posebnost naših brega su divlji zečevi koji su znatno veći od onih koji žive u nizini – kaže Lukšić i kao razlog navodi činjenicu da su uvjeti u kojima zečevi žive na brdu teži, malo ih opstane, no ti koji uspiju postanu jači u odnosu na druge pripadnike svoje vrste.
Više je i ptica grabljivica, ima sova, škanjaca, orla štekavaca, živi tamo i divlja mačka, lisice, u prolazu je i ris, dok mnogi koji se onuda šeću i ne slute da to područje dijele s – medvjedima, a na nekim dijelovima i s vukovima.
Dokaze svako malo pronađu na kamerama za nadzor.
– Medi je ovo idealno područje za život jer je sve manje naseljeno ljudima pa nema tko brati ni voće, kojeg je u izobilju. Službeni podatak ne postoji, no procjena je da ima nešto više od 20-ak jedinki – kaže Damir Otmačić, glavni čuvar parka prirode, dok njegov kolega Domagoj Hodak dodaje da, iako izletnici znaju uočiti medvjeda, dosad nisu zabilježeni napadi.
No treba paziti na poskoke, kojih zna biti posebice kod starog grada Okića, a obavezno treba prati i sve šumske plodove i pojačano dezinficirati ruke s obzirom na to da je ove godine zabilježen veći broj slučajeva mišje groznice. Repelenti dobro dođu i protiv krpelja, dodaju rendžeri, a Lukšić pojašnjava kako se ponašati u prirodi:
– Ne smije se šuljati, životinja nas mora čuti, možemo lupati štapovima, pričati, bilo što da osjeti našu prisutnost – kaže Lukšić.
Raznolike su i životinje koje ne spadaju pod divljač pa će tako posjetitelji tamo, među ostalim, uočiti jelenka, alpsku strizibubu, potočnog raka ili raka kamenjara, a bogat je i biljni svijet.
– Iako botanički najvrijednije travnjake nalazimo na Žumberku, travnjaci Samoborskog gorja imaju svoje važne specifičnosti. Tako su na području Oštrca zabilježene vjerojatno najljepše i po flornom sastavu najpotpunije sastojine travnjaka kalničke šašike. Radi se o endemskoj travnjačkoj zajednici sjeverne Hrvatske. I šumski svijet je raznolik. Samo područje Okića još 1970. proglašeno park-šumom jer na prostoru relativno male površine možemo pratiti izmjenu čak nekoliko šumskih zajednica – kaže Dubravka Kranjčević, biologinja iz PP-a.
Zanimljiv je, dodaje, i blagajev likovac, strogo zaštićena biljka koja je ustanovljena tek na nekoliko staništa. Na području cijelog parka zabilježeno je čak 38 vrsta orhideja, a kolika je raznolikost, govori i činjenica da se na metru četvornom može pronaći i do četrdeset biljnih vrsta.
VIDEO: Festival cvijeća u Osijeku
