Na uglađenom Stradunu u nedjelju se divljalo jer \"finila\" je Divlja liga, tradicionalno natjecanje dubrovačkih kupališta u vaterpolu. Kada su na skalinama crkve svetog Vlaha ugledali ljude u navijačkom ushićenju, popraćenom bakljadom i pjevanjem \"Večeras je naša fešta\", dvojica stranih turista ovako su to komentirala:
– Jesu li ovo Hrvati opet postali svjetski prvaci u nekom sportu? – pitao se plavokosi mladić skandinavskog izgleda. Njegov nešto iskusniji prijatelj, kojem ovo očito nije bio prvi posjet Dubrovniku, ustvrdio je: – Ja mislim da je to neka luda lokalna stvar.
Začuđeni Englezi
A u staroj gradskoj luci, koju Dubrovčani zovu porat, u kojoj je i Jug igrao sve do 1961., ove je nedjelje doista bilo ludo. Čak je i jedan navijač kasnijih pobjednika ozbiljno ozlijeđen jer se na barci nabio na držač vesala pa je prevezen u bolnicu. No dok su ga djelatnici Hitne pomoći odvozili, on je i na kolicima navijao. Puno zabavnije bilo je kada je nazočni puk svojim voditeljskim ekshibicijama uveseljavao Ante Đerek, dubrovački globtroter dobro poznat vrhunskim hrvatskim sportašima. Đero je \"tajnikom sekretarom\" nazvao glavnog organizatora lige Tončija Vlašića, novinara koji ligu volonterski vodi već 20 godina. A Divlja liga doista je dubrovačka posebnost koja je zapanjila i dvoje simpatičnih Engleza, Neila i Sally Bridgstock.
– Kako ne bismo znali kada su navijači počeli bubnjati još prije podneva. Morali smo doći vidjeti što se to događa. I doista, strastveni navijači momčadi Fun H2O došli su sa svojim barkama gotovo pet sati prije 30. uzastopnog finala lige. No jednako dobro navijačko mjesto imali su i navijači Kamena malog koji su drukali s karake, replike jedrenjaka kakav se koristio još u Dubrovačkoj Republici.
– Prvi put gledam vaterpolo i ovo je fantastično, ispunilo mi je dan, no nikad se ne bi moglo dogoditi u Engleskoj. Kod nas vam ne bi dopustili da plivate u gradskoj luci i prigušili bi događaj s previše higijenskih i sigurnosnih pitanja. I doista, uz rub igrališta bilo je i pivskih konzervi, i vrećica od čipsa, i čaša od jogurta... Kada je pak jedan navijač Kamena malog prešao granicu pa je prijetilo da sudac završi u moru, Neil je mudro ustvrdio: – Valjda mora biti nešto divlje kada se liga zove divljom. Divlja liga za Dubrovčane je nešto doista posebno, objašnjavao nam je dubrovački glumac i glazbenik Nikša Kušelj: – Dva su najpoznatija dubrovačka brenda Dubrovačke ljetne igre i Divlja liga, amatersko natjecanje u najdubrovačkijem sportu na svijetu.
Nikša je bio sudionik revijalne utakmice u kojoj je s glumcima Alenom Liverićem i Nikšom Butijerom branio boje ekipe Dubrovačkih ljetnih igara. Oni su se sučelili s momčadi sportaša koju su činili košarkaši Prkačin i Perić, automobilisti Franić i Stahor, ali i dvojica vrlo perspektivnih boraca slobodne borbe \"Killer\" Antun Račić i \"Hodajuća nevolja\" Ante Delija... Jednog od njih dvojice, onog manjeg, \"igrajući se sa svojim životom\" zbog grubosti je isključio \"sudac\" Ante Đerek.
– Nisam ja divljak, već je Račić isključen – šalio se teškaš Delija na račun svog 165 cm visokog klupskog kolege i prijatelja Račića teškog samo 70 kilograma. Dok nam je nakon utakmice Nikša Kušelj govorio o udarcima ispod površine vode, jer ga podsjećaju na udarce iza kulisa, naišao je još jedan Nikša (Prkačin) i gurnuo ga u more.
Dio kulture življenja
– Ovo je pučka veselica koja traje mjesec i pol dana i koja zabavlja nas Dubrovčane, ali i turiste – kazao je bivši kapetan košarkaške reprezentacije koji je svojedobno nastupao za Copacabanu, kupalište koje je najviše puta osvajalo turnir (četiri).
Jednog dana činit će to i ponajbolji svjetski centar Nikša Dobud, ali tek kad zaključi karijeru i prođu nakon toga dvije godine, kažu stroga pravila lige. Zasad je samo trener Solituda s kojim ima dva osvojena naslova. Je li to Nikša krenuo stopama Ratka Rudića?
– Moram ispraviti netočan navod da je Ratko vaterpolski trener koji je osvojio sve što se osvojiti moglo. To će postati tek kada osvoji Divlju ligu. Fali mu najveći trofej – našalio se Dobud i dodao: – Ova je liga postala dio naše kulture življenja ljeti. Ima poseban štimung i nešto je što treba zaštiti kao kulturno dobro. Na tom je tragu bio i intendant Dubrovačkih ljetnih igara Krešimir Dolenčić, izbornik glumačke vaterpolske ekipe koju su činile i tri glumice: – Ovo je prava slika sporta kakav bi trebao biti. Ovo je natjecanje u kojem nema love, a samim time ni zla, podmetanja, muljanja. Postoje samo radost i prijateljstvo.
Dolenčićeva je ekipa protiv sportaša izborila remi (3:3) pri čemu je za sportaše sva tri gola zabio košarkaš Hrvoje Perić: – Kao i većina dubrovačkih klinaca, i ja sam trenirao vaterpolo, no prevagnula je košarka kao dvoranski sport jer mi je u bazenu bilo prehladno. Zahvaljujući pogocima bivšeg vaterpolista Juga, Primorja i Mladosti, hrvatskog i slovenskog reprezentativca, Cavtaćanina Josipa Vezjaka (2), pehar su osvojili vaterpolisti Kamena malog iz Cavtata. Nadjačali su, po Vezjaku, favorizirane vaterpoliste iz Mlina pod nazivom Fun H20 (5:4) koji imaju sjajne navijače.
– Proputovao sam dosta svijeta, no nigdje nisam vidio nešto ovako – kazuje nam Vezjak, inače jedan od investitora i direktora investicije vrijedne 30-ak milijuna eura, cavtatskog projekta Aman Resorts, slavnog lanca hotela.
Te večeri u Cavtatu se feštalo, a na feštu je pošao i jedan od najboljih svjetskih vaterpolista Sandro Sukno. On je Cavtaćanin baš kao i Miho Bošković, Paulo Obradović, Elvis Fatović... Prvi je put naslov pobjednika otišao izvan Dubrovnika.
A prvu zabilježenu utakmicu prvenstva kupališta igrali su 1924. Penatur i Jug koji je tada bio momčad s kupališta Danče. Jug je tada pobijedio sa 3:0 i tri je puta bio prvak Europe, a Penatur i danas igra Divlju ligu. Što bi bilo da je Penatur dobio?
>>Mladi hrvatski vaterpolisti uvjerljivo izborili četvrtfinale
