Nezaposlenost, stagnacija plaća i relativno niska očekivanja potrošača ni ove godine nisu najsretniji motivi za blagdansku potrošnju. No uz pomoć malih trikova trgovaca, poput mirisa bora, cimeta ili vanilije, božićne glazbe koja “otvara” novčanik te primamljivim proizvodima u trgovinama na dohvat ruke, sve smo bliže blagdanskom ludilu u kojem ćemo kupovati i što jesmo i što nismo planirali. U najoptimističnijoj procijenjenoj varijanti Hrvati će u prosincu potrošiti 11 milijardi kuna u maloprodaji (uključujući i prodaju automobila), kao i lani, što je za oko 1,7 milijardi kuna više od mjesečnog prosjeka u godini od 9,3 milijarde. Darovi će biti jeftiniji i korisniji. No bor, purica, odojak, bakalar ili makar nešto iz Jadrana... na tradicionalnom će se božićnom ili novogodišnjem stolu većine građana naći kao neizostavna delikatesa, što je prilika i da se podupre hrvatsko gospodarstvo, kako to rade diljem Europe.
– I tamo je, u skladu s devizom “I malo pomaže”, sve prisutniji trend kupnje lokalnih proizvoda – kaže Milica Rakuša Martulaš, direktorica Sektora trgovine HGK. Tvrdi kako je važno potaknuti javnost, proizvođače i trgovce da se za blagdanskim stolom i pod borom nađe što više hrvatskih proizvoda jer je potrošnja, uz investicije i izvoz, najvažnija u zatvaranju, ali i pokretanju novog gospodarskog ciklusa. Uvozni se bakalar u nas podrazumijeva pod tradiciju, pa ćemo na Badnjak skuhati oko 220.000 komada glasovitog Gadus morhue i njegovih upola kvalitetnih “rođaka”. Ljeniji za kuhanje svoj će bakalar “na bijelo” pronaći u domaćoj teglici od uvozne sirovine, kojoj su hrvatska radna snaga i pamet dali dodanu vrijednost, a tko misli da su barem odojci, koje ćemo blagovati u novogodišnjoj noći, rasli u nekoj hrvatskoj štalici, vara se. Zbog sve neisplativije domaće proizvodnje i jeftinog uvoza, tek svaka deseta domaća svinja bit će iz hrvatskog uzgoja, a preostalih devet iz Nizozemske, Njemačke i Austrije. U odnosu na uobičajenu mjesečnu potrošnju od oko 16.000 odojaka, blagdanska raste na 74.000, što je 450% ili 850 tona više. U prosincu trošimo i 65%, odnosno 300 tona ili 70.000 purica više od prosjeka, teletine 100 tona, junetine 300 tona... – ukupno oko 2 milijuna kilograma više od mjesečnog prosjeka ili pola kilograma mesa više po stanovniku. U kolačima i “francuskim” salatama završit će milijuni jaja od kojih je, srećom, tek zanemariv broj iz uvoza, jednako kao i pilići i kokice ili brašno. Donosimo priče nekih od proizvođača...
Pršuti iz Trilja osvojili i Šveđane i Novozelanđane
S izvozom od Austrije i Slovenije do Švedske i Novog Zelanda, pršut tvrtke Voštane iz Trilja možda vrati nadu i posrnuloj proizvodnji svinja u Hrvatskoj. Vlasnik i direktor tvrtke Ivica Babić kaže kako će sadašnju proizvodnju od 100.000 komada godišnje, za koju treba 50.000 svinja, brzo utrostručiti jer “imaju priču i brend sa zaštitom zemljopisnog podrijetla”, kakav potrošači sve više cijene. Posebice za novogodišnje i božićne blagdane kad im prodaja raste više od 50 posto.
Njihova su ulja među 500 najboljih na svijetu
Trojica veterana Domovinskog rata, Mladen Kocijančić, Martin Milas i Velimir Jurić, proizvode sortna ekstradjevičanska maslinova ulja pod brendom Oio Vivo, a ove godine uvrštena među 500 najkvalitetnijih maslinovih ulja na svijetu. Iz najvećeg maslinika u južnoj Istri ove je godine poteklo dvije i pol tone maslinova ulja. Dogodine bit će deset tona, a potom će iz godine u godinu s povećanjem rodnosti mladih maslina godišnja proizvodnja tvrtke Oleum Maris dosegnuti 50 do 60 tona ulja.
Tri pjenušca nazvao je po djeci: Lucija, Jakov i Sofija
Lucija, Jakov i Sofija nazivi su triju pjenušaca koji se proizvode na obiteljskom imanju Vrbenek u Vivodini nedaleko od Ozlja. Zdenko Vrbanek koji vodi imanje sigurno nikada neće zaboraviti ta tri pjenušava vina, jer nose imena po troje njegove djece. Sve grožđe koje koristi za proizvodnju pjenušaca stiže iz njihovih vinograda u okolici imanja. Rose Sofiju preporučuje piti uz ribu i piletinu. Jakov je suh, robustan pjenušac, s više kiselina, bez ostatka šećera, koji vole Nijemci. “Slatku” Luciju najbolje je piti uz deserte.
Radimo obične mlince, ali i zelene sa špinatom
Obiteljska tvrtka Zebrano d.o.o. iz Brestovca Orehovičkog s osam zaposlenih godišnje proizvede stotinjak tona mlinaca. – Za razliku od pekarskih mlinaca koji se suše u pećima, mi proizvodimo isključivo na tradicionalan način. Radimo dvije vrste mlinaca – obične od brašna, soli i vode i zelene sa špinatom – rekao nam je vlasnik Matija Gulija te dodao kako će za tradicionalne zagorske mlince pokušati ishoditi i zaštitu geografskog porijekla te ih i brendirati.
Božićni kolači moraju biti malo “jači”, s više oraha i čokolade
– Za blagdanski stol spremamo medenjake, paprenjake, lincere, kiflice s orasima i kokos kiflice, šape sa svinjskom masti – priča nam Vladimir Flatscher, upravitelj Braniteljske zadruge Donji grad iz Osijeka. U zadruzi se, među ostalim, prave kolači po stoljetnoj recepturi iz bilježnice Vladimirove bake. – Božićni kolači trebaju biti malo “jači”, s više oraha i čokolade – kaže naš sugovornik. Suhi su kolači 60 kuna po kilogramu, a kremasti su deset kuna skuplji. Posla ima pa su raspisali natječaj za nove “ruke” koje će im pomoći.
Omiljeni norveški suhi smrdljivac u novom ruhu kod Milene iz Bačve
Milena Stefanov svladala je tehniku pripreme bakalara do te mjere da danas – s pravom – nosi titulu “kraljice bakalara”. Bakalar stiže iz hladnih norveških voda i suši se na ledenom sjevercu. Stefanovi ga uvoze izravno iz Norveške te pripremaju za preradu, kuhanje i pripremu specijaliteta, najviše – na bijelo. Vrlo je važno da je dobro osušen, a prvi je korak da se natuče, namakače, pa tek onda kuha. – Kada je kuhan, uklonite kosti i usitnite ga. Slijedi potom najzahtjevniji dio, kada se tuče drvenim batom u širokoj zdjeli uz dodavanje ulja, češnjaka i krumpira.
da, kuha se sarma, čak i u pučkim kuhinjama.