GONIČ RAKUNA

Ulina živi u Pušći, iza Zaprešića, i ima najduže uši u Hrvatskoj

Gonič rakuna Ulina
Foto: Alen Galović
1/6
30.08.2014.
u 13:09

Ne dopustite da vas njezin lavež koji odjekuje poput grmljavine zavara. Ona je nježno biće koje obožava djecu.

U Hrvatskoj nema rakuna, ali ima jedan (i jedini) gonič rakuna! Kujica Ulina živi u Pušći, iza Zaprešića, i jedina je od svoje pasmine u našoj zemlji. Štoviše, jedan je od rijetkih američkih goniča rakuna u Europi.

– Premda je riječ o pravoj američkoj pasmini, koju je uzgajao još George Washington, nama je Ulina stigla iz Finske – pripovijeda nam Manuela Lulić Galović, inače uzgajivačica francuskih buldoga.

– Dugo smo proučavali tu pasminu, tragali za informacijama o njima i razmišljali o uvozu takvog psa iz SAD-a. Već smo htjeli odustati od plana kad je kujica crnog američkog goniča rakuna s paležom (kako glasi puno ime te pasmine) ipak završila u našem domu. Ulinina mama je kalifornijska ljepotica, a i tata je došao na svijet u SAD-u. Njezina je sestra u Helsinkiju prije mjesec dana postala prvakinja svijeta. U Europi je tek nekolicina uzgajivača ove pasmine, a i mi se nadamo da ćemo jednog dana imati leglo s Ulinom.

Umjesto rakuna - lovi trofeje

Kujica Ulina, pravim imenom Necku Sound Of A Coon, nije nikad ulovila rakuna niti se okušala u lovu, ali je zato vitrina u uzgajivačnici Totegnac puna njezinih ulova druge vrste – trofeja s izložbi nakon kojih se često penje na pobjednička postolja uz druge goniče. 

– Ulina je, kao što i priliči svim goničima koji se moraju znati pristojno ponašati u čoporu, izuzetno stabilna u odnosu s drugim psima, pa ponekad imamo osjećaj da ona naše razmažene francuske buldoge uči pristojnom ponašanju – nastavlja s pričom Ulinina vlasnica.

Lavež poput grmljavine

Premda je izuzetno nježna i suptilna, posve blage naravi u odnosu s djecom, njezin lavež odjekuje poput grmljavine. Karakterističan je to zvuk, kojim goniči rakuna lovcima u šumskim prostranstvima Kansasa ili Oklahome dojavljuju da su rakuna potjerali na drvo. Prednjim šapama se dignu na stablo i laju na životinjicu.

– Naša se Ulina se ne penje na drvo, ali se popne na ogradu pa krene s lavežom na nepoznate prolaznike. Oni baš i ne vide nježnu stranu njezina karaktera – šali se Manuela Lulić Galović.

Možda zvuči nevjerojatno, ali Ulina je, premda izvorno lovački pas koji u sebi nosi snažne nagone i žudi za divljim trkom u prirodi, izuzetno uredna, pažljiva i obazriva kad je u pitanju život u kući. Stoga ne dopustite da vas veličina, snaga i dubok glas zavaraju, goniči rakuna nježna su bića naklonjena ljudima. U trenu će osvojiti vaše srce.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije