Učiteljica, spisateljica, voditeljica dječjih radionica, prijateljica, susjeda i sve ostalo. Tim se riječima opisala Zagrepčanka Danijela Miklec koja je ujedno i samohrana majka šestogodišnjeg Jakova, a upravo je toj ulozi posvetila i svoju prvu knjigu "Ti (ni)si sama".
– Moja će životna priča jednog dana možda biti neki super turbo zabavan roman. Dakle, ja sam se udala za svog prvog dečka, bili smo zajedno od osnovne škole, ali onda smo se rastali. Neko sam vrijeme bila sama, kasnije sam upoznala jednog simpatičnog dečka koji nije baš bio za mene i ostala sam trudna, no u tom periodu smo se razišli – započinje Danijela.
Njezina je prva knjiga predstavljena na lanjskom Interliberu, a naslov je, kaže, kao i sama knjiga, inspiriran bezuspješnim pretraživanjem pojma "nisi sama", kada se u trudnoći nadala da će naići na inspirativne poruke i podršku.
– Trebalo mi je nešto što će mi reći sve će biti u redu, preživjet ćeš, i drugi je netko preživio sličnu situaciju, ali nisam mogla pronaći niti jedan tekst koji bi mi dao bilo kakvu nadu. I nakon poroda, kad sam malo došla k sebi i preživjela tu prvu godinu, koje se baš i ne sjećam detaljno pa se ni ne spominje u knjizi, počela sam pisati kolumne. Najprije sam pisala pod pseudonimima i inicijalima, tek sam se kasnije ohrabrila i počela potpisivati imenom i prezimenom – ističe Miklec koja je u knjizi objedinila 36 kolumni, a upravo je toliko tjedana, dodaje, bila trudna.
– Sama ideja knjige je osnažiti žene, prisjetiti ih možda na nešto što su zaboravile iz tog perioda kad su rodile, jer bez obzira na to što sam ja to pisala iz perspektive, čak ne samohrane majke jer to u Hrvatskoj ne postoji kao termin, samohrana je kad otac nije živ ili ne postoji, znači ovo je baš nešto što nemamo, a mama koja sama odgaja dijete ustvari je "single mom". Sve smo slične stvari prolazile, a ono najveće oduševljenje ili žalost je bila kad sam shvatila da su i neke žene koje su u partnerskim odnosima, zapravo same prolazile kroz neke stvari – kaže Danijela te dodaje kako su knjigu dobro prihvatile i bake koje su se prisjetile brojnih trenutaka iz vlastitih perioda trudnoće, posebice s prvim djetetom.
– Nemaš pojma što ti se događa, svi ti kažu "ti ćeš biti dobra mama". Nedavno sam s prijateljicom razgovarala i rekla mi je "ali ti si mama, ti znaš što treba napraviti. Ja nisam znala, on se derao i derao i derao, znači ja sam ga primila, on se derao". I sama sam se našla u sličnoj situaciji jer je Jakov imao refluks i vrištao je cijelo vrijeme, nije spavao noćima, ni u kolicima pa sam ga stalno nosila i bilo je pakleno, ali većini žena je tako i nekad ne uspiješ uopće doživjeti sve skupa, odnosno preživiš i zaboraviš – nastavlja Miklec koja smatra kako knjiga djeluje terapeutski na mame i bake, ali čitanje preporučuje i tatama.
Njezinog Jakova najesen čeka školska klupa i nove avanture pa Miklec najavljuje i potencijalni nastavak knjige, čiji je izdavač Iris Illyrica, a posebno ju obraduje, kaže, kada ih vidi i na policama nekih od najpoznatijih knjižara. Začetnica je i projekta "Fora priča", kroz koji se nastoji potaknuti čitanje od najranije dobi, a koji djeluje i putem društvenih mreža, Facebooka i Instagrama.
– Samu sebe sam prijavila na Superženu zato što bih voljela biti podrška i motivacija, ne samo krugu žena oko sebe, jer njima znam da jesam, već i drugima koje nemaju dovoljno povjerenja i hrabrosti napraviti možda neke korake u životu, a bili bi korisni i njima i svima oko njih – kaže Danijela koja se nada kako će i sama postati inspiracija, no, sudeći prema mnoštvu pozitivnih komentara koje je zaslužila vlastitom knjigom, na dobrom je putu.
– Moja poruka svim ženama je da slušaju svoj instinkt jer im on uvijek govori sve. Možda i bolje nego svi oni glasovi oko njih i nek vjeruju u sebe, nek izdrže puno puta i nek se ne zaborave veseliti, zabavljati i uživati u životu. Svi poslovi će ih dočekati tamo gdje su ih ostavile, ali mjerilo uspjeha u životu je koliko nasmiješenih lica imaš oko sebe. Ali i je li tvoje među njima – zaključuje.
Svaka čast njoj i svim samohranim majkama, nije im lako sigurno. U Njemačkoj statistički samohrane majke najlošije žive i djeca iz takvih obitelji imaju najmanje šanse u životu. Pomalo tužno ali to je realnost, možda oba spola malo više trebaju paziti sa kime započinju vezu. Bilo bi dobro da se vrati tradicija institucije 'provodadžija' koji je pokušavao spojiti kompatibilne parove a ne one koji su teško mogli opstati. Tako bi se spasile mnoge obitelji, djeca bi bila sretnija a i ljudi u tim vezama.