Ekipa tv-emisije Svaki dan, dobar dan nedavno je proslavila 200. izdanje.
Voditelj i poznati sociolog Bruno Šimleša ne krije ponos zbog uspjeha ovog HTV-ova projekta koji je, netipično za ovdašnji medijski prostor, posvećen “običnim” ljudima.
Šimlešu vole kamere. Njegovi se gosti otvaraju pred njim kao da sjede u svojoj kuhinji. Autor je i brojnih psiholoških priručnika kojima postiže rekordne tiraže. Nedavno je objavio peto izdanje Škole života, a uskoro mu izlazi i novi savjetodavni priručnik. Koja je tajna njegovog izdavačkog uspjeha?
Knjiga ne pokriva kredit
- Ta je literatura uvijek imala svoju publiku. Škola života je prodana u 15.000 primjeraka, a ne daje laka obećanja, te njen uspjeh demantira predrasude da te knjige čitaju samo ljudi koji žele jednostavna rješenja. Knjiga ne podcjenjuje našu inteligenciju i ne podcjenjuje kompleksnost stvarnosti.
Ističete kako je čovjek biće vrijedno samo po sebi. Nije li to suprotno onome čemu nas od pamtivijeka uče da je čovjek grešno biće koje tek mora zaslužiti raj?
Nemam dojam da smo se rodili grešni, niti da moramo zaslužiti raj. Moj je dojam da čovjek ima ljubav Božju već samim tim što je živ. Ako tu ljubav želimo osjećati i živjeti, onda moramo biti zdravi i plemeniti ljudi. Ali čak i ako nismo zdravi i plemeniti ljudi, Bog nas i dalje voli. Bog će nas i dalje pustiti u raj. Nemam dojam da nas Bog kažnjava u situacijama kad nismo spremni za životne izazove. Imam dojam da nam daje nove prilike.
S obzirom na vaše stavove, ima li zamjerki s Kaptola?
Često sam pisao o Crkvi pa su znali odgovarati, reagirati. Prvo, ja ne kritiziram vjeru i autentične vjernike, ali nekad kritiziram Katoličku crkvu kao instituciju. Većinom je ta kritika u liniji s onim što govori današnji papa o Crkvi. Bio bih presretan kad bi hrvatska Katolička crkva poslušala barem 50 posto onoga što on želi. Da, ne slažem se s dogmama ili da žene ne bi trebale ići na medicinski potpomognutu oplodnju. Jesam vjernik, ali Crkva nema monopol na Boga.
Zauzimate izrazito pozitivan stav, ali on ipak iritira neke ljude?
Imate ljude koji su profesionalni cinici, oni su alergični na osmijeh. No, ja se ne smijem uvijek i svemu, ali ne volim trošiti vrijeme na jamranje i jadikovanje. A to što će nekoga nervirati moj osmijeh, hoće! Što se nekome neće svidjeti moj nazor o duhovnosti ili o Bogu, hoće! Pa će imati dojam da prodajem jeftine savjete za ne znam kakvu hrpu para. To je njihovo pravo.
Nije uobičajeno prodavati ulaznice na predavanjima?
Predavanja se plaćaju, ali svoj honorar uvijek dajem u humanitarne svrhe. Pozivam ljude i preko Facebooka da se pridruže i najčešće skupimo i dodatnu svotu. Saberemo od par tisuća do par desetaka tisuća kuna.
Od knjiga se također niste obogatili?
Oko 15.000 primjeraka Škole života stvarno je ogromna brojka. Ja sam u pet-šest godina od te knjige zaradio možda 10.000 eura. To nije cifra od koje mogu živjeti, ona mi ne pokriva ni kredit, ali ne pišem zbog novca.
Tko posjećuje vaša predavanja?
Na posljednjoj promociji, u Gajnicama, posjetitelji su bili u dobi od 20 do 80 godina, od prodavačica do doktora znanosti. Većinom žene jer žene više čitaju. Najviše volim kad se netko ne složi sa mnom i kad to zna argumentirati. Onda sam na velikom dobitku.
Kakve su reakcije na emisiju Svaki dan, dobar dan?
Pozitivne u većini, ali recimo kad smo razgovarali s majkama gay osoba bilo je i negativnih reakcija. Iako mislim da je to jedna od naših najboljih emisija, jer je jedna od uloga emisije razbijati predrasude. Većina ljudi ima predrasude prema gay osobama, ali nema predrasude prema Marku i Marini i ako ih gledatelji upoznaju kao osobe, shvatit će da su u krivu. Većina dobronamjernih ljudi spremna je preispitati svoje predrasude i odustati od njih. Etikete su nebitne. Važno je ono što se krije iza njih.
Nismo narod koji prosvjeduje, koji izlazi na cestu...
Nismo narod koji izlazi na cestu. Nismo narod koji izlazi na izbore. Nismo narod koji se sjeća što smo napravili u prošlosti. Zanimljivo da netko može voditi dobru kampanju tri tjedna i da će mu zaboraviti što je radio ili nije radio tri godine. Ljudi imaju sjećanje zlatne ribice. Dobar dio birača. Dio odgovornosti snose i mediji jer vani postoje ozbiljne političke emisije koje vrlo hrabro seciraju sve što je neki političar napravio prije godinu, dvije...
Tvrdite da glavni uzrok ozbiljnih bolesti nije loša prehrana ni pušenje nego loš odnos prema sebi?
Udati se i biti svoja
Naravno, i pušenje i nezdrava prehrana mogu utjecati da se bolest razvije. Neću reći da je to dobro za nas. Ali još je gori osjećaj krivnje, zamjeranje sebi ili drugima, osjećaj neljubavi prema sebi, mržnje... Osjećaj mržnje će negativnije djelovati od pola kutije cigareta dnevno. I ravnodušnost negativno utječe na naše zdravlje.
Ljudi se danas ne snalaze u emocijama?
Nema uputa. Npr, mame nam govore da se moramo udati, ali ne govore nam da se moramo udati za nekoga tko će nas voljeti. I ti si postaviš za cilj da si nađeš nekoga, a ne nekoga uz koga možeš biti svoja. Što je ogroman problem. Onda, recimo, kad se vjenčamo, često se prestanemo truditi, jer mislimo da će se uspješan odnos dogoditi sam od sebe. Neće. Nekada ulazimo u brak s figom u džepu i u srcu... Slažem se da smo loši u odnosima. Ja bih to poučavao djecu.
U sklopu seksualnog odgoja?
U sklopu životnog odgoja. Ali i opet bi se našle udruge koje bi rekle da to nije dobro za njihovu djecu.
Tvrdite da ne treba ostajati u lošem braku radi dobrobiti djece, ali slažete li se da je razvod trauma za dijete?
Zato treba pokušati apsolutno sve što se može da se brak spasi, ali ako vidimo da ne funkcionira iz bilo kojeg razloga zdravije je da djeca ne gledaju roditelje koji se svađaju ili su ravnodušni jedno prema drugome.
Često spominjete ravnodušnost.
Ako si hladan, distanciran, to uopće nije odnos. Ima brakova koji funkcioniraju kao da žive dva cimera zajedno. I opet, razumijem, život nije idealan... Ni ja ne živim idealan brak. I ne mogu obećati da ću biti vječno u braku. Nadam se da hoću i nadam se da hoću sa svojom sadašnjom ženom, ali pouzdano znam jedino to da ćemo se truditi.
Ali rekli ste da ste vjernik. Jeste li se vjenčali u crkvi?
Ne.
Znači li to da od vjere uzimate što vam paše?
Vjernik znači da vjerujem u Boga, ne znači da vjerujem u Katoličku crkvu kao posrednika između vjere i Boga. Ne vjerujem da mi uopće treba posrednik. Boga živim i osjećam kroz geste ljubavi, a ne kroz klanjanje. Pogotovo ne instituciji čije neke poteze baš i ne cijenim. Znam mnogo katoličkih vjernika koji imaju problema s institucijom kao i ja, kao i brojne katoličke svećenike koji također imaju problema s Crkvom kao institucijom. Samo ne smiju pričati.
>>Zašto (ne) ulazimo u brak? Evo što o tome kažu Mirela Holy i Bruno Šimleša!
Šimlešu slušamo godinama ...slatkorječiv, ali pre-često "đavolji odvjetnik", kao i prošle godine kad je po Facebooku proturao onu podvalu Markićki da je protiv samohranih roditelja. Plitko. Naš je narod doista poput "ribice" kad si da "škakljati uši" od strane Šimleše, Krizmanićke i sličnih prosvjetitelja :(