Do 30-te godine nikada nisam ušao čak ni u sportsku kladionicu, a kako pratim nogomet, počeo sam se povremeno kladiti. Nije to bilo ništa ozbiljno, a onda sam, prije dvije godine, u teškom životnom razdoblju, ušao u kockarnicu i tu je počela moja kalvarija. Kockao sam na igraćim aparatima, a dolazio sam rano ujutro i kasno navečer, jer sam želio biti sam. Bilo je dana kada sam imao 50 tisuća kuna, a već sljedećeg samo dugove. Dizao sam kredite, posuđivao od prijatelja, ali srećom nikad se nisam zadužio kod zelenaša - ispričao nam je 37-godišnji Riječanin Š. P., jedan od osam patoloških kockara koji su odlučili potražiti pomoć u Odjelu za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ. Terapijska grupa sastaje se u ulici znakovita naziva Kalvarija, a vodi je psiholog Pino Tuftan, koji inzistira da na terapiju s ovisnikom dolazi i osoba za podršku.
- To je nužno, jer oni, čak i uz dobru volju, ne mogu svjesno donositi dobre odluke, kaže Tuftan.
Tragovi suicida
Š. P. ima iza sebe brak i dijete, s kojim je, unatoč rastavi, uspio ostvariti prisan odnos, ali i pokušaj suicida.
- Bilo je to u trenutku kada sam potpuno izgubio vjeru u sebe, a samo roditeljima mogu zahvaliti što sam živ. Nikada me nisu napustili. Ni onda kada sam zbog kocke napravio dug do 300 tisuća kuna. Digli su kredite da bi mi pomogli i još uvijek svaki od njih mjesečno vraća po 1000 kuna. Mama je u telefonskom razgovoru shvatila da se nešto događa i uspjeli su me spasiti - kaže Š. P. pokazujući na zapešću ne tako davne tragove rezanja žila. Roditelji su mu podrška u terapijskoj grupi, ali i “bankari” - njima daje ostatak plaće, nakon što plati rate dugova, a oni mu svakodnevno daju džeparac.
Roditelji čuvaju plaću
- Imam dobro radno mjesto i dobru plaću. Nije lako 37-godišnjaku tražiti od roditelja novac, ali to jedini način da ne pokleknem. Mislim da sam na dobrom putu, jer mogu proći pored kockarnice, a da ne osjetim potrebu ući. To je bilo jače od mene, važnije od djeteta, majke, oca, ali teško je to opisati osobi kojoj kocka nije ušla u krv. U grupu sam došao nakon psihijatrije gdje sam također prošao kuru liječenja, ali to nije bilo to. Obavi se razgovor s psihijatrom, dobiju se lijekovi i nakon toga si potpuno sam, bez podrške. Ovdje sam shvatio da ima puno ljudi s istim problemima, pa možemo otvoreno pričati i razmijeniti iskustva. Jedva čekam dan u tjednu kada se grupa sastaje i mogu se pohvaliti da nisam nikada izostao - kaže Š. P.
U grupi su četiri kockara iz Rijeke, dva iz Istre i jedan s jednog Kvarnerskog otoka, s pratnjama 15 osoba.
- To su dobro situirani ljudi. Rade i iznadprosječno zarađuju. Neki su zbog dugova prodali stanove, zemlju i kuće, a prije dolaska u grupu, u dugove su uvalili supruge i roditelje - kaže Tuftan, kojeg smo zatekli u razgovoru s jednim mladićem.
- - Vrlo zanimljiv slučaj. Uz ulaznicu za riječki Cinestar vlasnik obližnjeg Casina poklanja bon za automate vrijedan 25 kuna koji se mora potrošiti istog dana kada je prodana ulaznica. Ovaj mladić je vadio iz kanti za smeće ulaznice i došao je k meni s hrpom nepotrošenih bonova za casino. Prvi dobar korak je što ih je poderao i bacio, ali da bi se priključio grupi, mora dovesti pratnju - kaže Tuftan.
Je li to grupa slična "Dear Johnu", pitamo psihologa.
- Pa moglo bi se reći, samo što ovo nije serija nego život. Ima trenutaka kada sve okrenemo na šalu, ali radimo vrlo ozbiljno. Ni nakon deset mjeseci ne mogu reći koliko će tim ljudima grupa biti još potrebna, ali mislim da ćemo se još dosta dugo sastajati - kaže Tuftan.
Hrvatska ima 2600 kladionica i oko 250 automat klubova. Podaci govore da imamo 50 tisuća patoloških kockara, dakle onih sa simptomima ponašanja koji upućuju da im je potrebno liječenje, ali ja mislim da i tu postoji “siva” brojka i da ih je gotovo 100 tisuća. Kladionice, automat klubovi i casina su legalni, premda mi koji se bavimo posljedicama smatramo da je naš zakon tu preliberalan.
U Italiji casino mora biti od škola udaljen 200 kilometara, a kod nas su sportske kladionice preko puta škola - kaže Tuftan.
To je sigurno razlog što samo u Primorsko-goranskoj županiji svaki peti učenik osmog razreda, ali samo muški, redovito odlazi u sportske kladionice gdje troši džeparac.
Do tog zaključka došlo se na temelju istraživanja provedenog na uzorku od 2200 učenika osmih razreda, a 288 ih je potvrdilo da redovito odlaze u sportske kladionice.
- Kockanje i klađenje je muška pošast. Nisam još sreo ženu koju je zahvatila bolest patološkog kockanja, ali dosta žena uplaćuje bingo i loto ili kupuje express-lutriju. Nije strašno povremeno uplatiti loto, ali strašno je ako to postane stalna opsesija, osobito ako se dobitak ponovno ulaže, jer je i to vodi u patološku ovisnost - kaže Tuftan.
Jadnici, imaju malo mozga u glavi i mislke da ce kocku nadvladati i ostvariti dobit, a nisu svjesni da je to napravljeno da covjeka ruinira i da mu uzme pare, drzava je kriva i amoralna, sjedne strane odobrava kockarnice a kobajagi nesmiju biti blizu skole i moras se iskazati kad udjes itd. gluposti prevaranti podrzavaju prevaru, to jest drzava,nista drugo i iskoristavaju slabost covjeka!!!!!