Aromatično kuhano vino, čiji se miris uoči prve adventske nedjelje već polako širi ulicama nagovještavajući Božić, jedan je od omiljenih napitaka kontinentalne i sjeverne Europe koji upotpunjuje ugođaj najljepšeg dijela godine. Ovaj je eliksir zapravo zaslađeno crno vino kojemu se, uz sok i korice citrusa, dodaju i začini poput klinčića, cimeta i muškatnog oraščića. No iako se tradicionalno povezuje s božićnim blagdanima, njegova nas povijest vodi daleko u prošlost. Običaj pripreme ovog napitka nalazimo u 8. stoljeću u staroj Grčkoj.
Naime, Homer u svojoj Odiseji piše o božici Kirki, vladarici opijuma, koja je mješavinom vina i začina začarala Odisejeve mornare. Inače smatra se da je otac medicine Hipokrat osmislio ovaj eliksir. Pripremao ga je i od crnog i od bijelog vina, ne nužno toplog, i zaslađivao ga medom. I rimski su legionari proširili enokulturu te brojne recepte za kuhano vino sve do granica svoga carstva. U srednjem se vijeku ovako pripremljeno vino nazivalo i Ypocras ili Hipocris prema Hipokratu koji ga je, po predaji, osmislio.
No, tek je u 14. stoljeću ova mješavina zagrijanog vina, grožđica i začina dobila svoje englesko ime Mulled wine, nastalo od riječi „muddled“ (zbrkan), što se vjerojatno odnosilo na stanje uzrokovano njegovom pretjeranom konzumacijom. Pripremalo se uglavnom od vina slabije kvalitete koje se poboljšavalo dodavanjem klinčića, cimeta i kardamona, a zaslađivalo se medom. Napitak se smatrao i iznimno zdravim, što tada i nije bilo daleko od istine jer je vino bilo puno čišće od vode pa je njegovo ispijanje pridonosilo zdravlju ljudi tijekom zimskih mjeseci. U Britaniji je u 16. stoljeću kuhano vino bilo veoma popularno, o čemu svjedoče recepti iz kuharica tog vremena poput recepta s bijelom vinom iz knjige „The Good Housewife’s Jewel“ Thomasa Dawsona iz 1596. godine.
Dvjesto godina poslije Elizabeth Raffald u djelu „The Experienced English Housekeeper“ navodi recept za kuhano vino oplemenjeno muškatnim oraščićem, zaslađeno šećernom glavom, kojem su se dodavali čak i žumanjci. Posluživalo se u šalicama za čokoladu s dugim i uskim komadima tosta kao prilogom. Kuhano je vino bilo omiljeno i u viktorijanskoj Engleskoj, a varijanta pod imenom „Negus“ čak se posluživala na dječjim rođendanskim zabavama. No tek nakon što je Charles Dickens varijantu kuhanog vina pod nazivom „Smoking Bishop“ opisao u svom djelu „Božićna priča“, ovaj je eliksir postao neizostavnim dijelom blagdanske kulinarske tradicije.
Vezu s blagdanima potvrdila je i filmska umjetnost kada se kuhano vino ispijalo u božićnom filmskom klasiku „It’s a Wonderful Life“. Kuhano vino stoljećima se konzumira i u zemljama njemačkog govornog područja, gdje je znano kao „Glüwein“ ili „Svjetleće vino“, nazvano tako zbog vrućeg žarača koji se svojedobno stavljao u mješavinu kako bi se zagrijala. Obično se priprema od crnog vina, a začinja štapićima cimeta, klinčićima, anisom, šećerom, a ponekad i mahunama vanilije. Može se piti „mit Schuss“, tj. s dodatkom drugog alkoholnog pića.
Vrlo je popularna varijanta „Feuerzangenbowle“, koja se priprema tako da se šećerna glava ili kockice šećera natope rumom i flambiraju iznad posude sa vrućim „Glühweinom“ u koji se slijeva alkoholom aromatizirani karamel. Kuhano vino najsličnije „Glühweinu“ ispija se i u našim kontinentalnim krajevima. Francuska se varijanta naziva „Vin Chaud“, a može se pojačati konjakom. U nordijskim je zemljama ovo piće poznato kao „Glögg“ ili „Gløgg“. Crnom, šećerom zaslađenom vinu, uz cimet, kardamon, đumbir i klinčiće, dodaje se i gorka naranča, a napitak se često pojačava votkom, akvavitom ili brendijem.
Dodaju mu se i grožđice te blanširani bademi, a poslužuje se s keksima s đumbirom. Uz opisane, postoje još mnoge varijante kuhanog vina. Preporučuje se odabrati crno vino punijeg okusa poput syraza ili malbeca, a koristi li se bijelo vino, najbolje je odabrati rizling, muškat ili šenin blank. Vino se može pojačati brendijem, portom ili različitim likerima, a najčešći začini su cimet, klinčići, muškatni oraščić, anis, piment, ali i mahune vanilije.
Zaslađuje se šećerom ili medom. Kulinarski avanturisti mogu posegnuti za srednjovjekovnim ili viktorijanskim receptima, a od suvremenih varijanti popularna je inačica Delie Smith u kojoj se vinu, uz citruse, dodaje i liker Grand Marnier. Jamie Oliver npr. pripremu svog kuhanog vina počinje tako da šećer, citruse i začine najprije prelije vinom pa tek onda sve zagrijava kako bi se šećer rastopio, a okusi bolje povezali s vinom. Može se pripremiti i dječja, bezalkoholna varijanta sa sokom od grožđa ili jabuka. Neovisno o odabranoj varijanti, ovaj opojni napitak zagrijat će srce i najvećeg Scroogea, a mirise i okuse blagdanskog veselja koji u ovo vrijeme ispunjavaju ulice donijet će i u naše domove.
>>Sparivanje vina i hrane – savjeti za po doma
