Može li se manipulirati klimom? To si pitanje osobno postavljam već više od 30 godina, točnije od trenutka kada sam pročitao da su u ondašnjem SSSR-u, možda čak i godinu dana prije olimpijade u Moskvi 1980. godine, sa velikom točnošću predvidjeli kakvo će biti “olimpijsko vrijeme”. Tada se ideja o manipuliranja klimom činila fantastikom i to ne znanstvenom. Ali u međuvremenu se toliko toga fantastičnog potvrdilo kao gola praksa da je sve tanja linija između mogućeg i nemogućeg. Uz to, dodatni povod je sve ovo što se događa s klimom, zašto je toliko oscilacija, je li se priroda, kao odlično posložen organizam u startu, doista toliko u međuvremenu promijenila da izaziva takve skokovite reakcije i neočekivane zaokrete. Nekad je, koliko se sjećamo, bilo godišnjih doba, danas je situacija takva da nas ljeta iznenađuju u sedmom mjesecu, a zime u siječnju. Sve je naizgled naopako. Ono što se sve glasnije može čuti je da je manipuliranje klimom počelo 1946. godine kada su Amerikanci otkrili “da ubacivanje zaleđenih čestica ugljen-dioksida (suhi led) u hladnu komoru dovodi do stvaranja ledenih kristala koji su isti kao i oni u oblacima. Znalo se da se topli zrak prilikom dizanja od zemlje sve više hladi i da se jedan dio te vlage kondenzira u sićušne kapljice koje formiraju oblake. Milijuni tih kapljica moraju se spojiti međusobno da bi postale dovoljno teške i padale kao kiša. Tako je i tom prilikom znanstvenicima palo na pamet da bi oblaci mogli biti ‘zasijani’ da stvaraju kišu čak i nad sprženim pustinjama”, pojašnjava se metodologija “sijanja kiše”. No, nije se stalo samo u SAD-u. I u Južnoafričkoj Republici bilo je sličnih pokušaja. Krajem ‘80-ih gotovo slučajno otkrilo se da pojedini ispušni plinovi mogu izazvati kišu. Iz toga su proizašli eksperimenti higroskopskim raketama koje su provodili Amerikanci na način da su koristili vlagu iz okolnih oblaka. Eksperiment se pokazao djelotvornim. Informacija o tome nezaustavljivo se širila pa se sličan recept počeo koristiti u Maleziji, gdje se za “sijanje” kiše koriste helikopteri, kao i u Kini, točnije u Pekingu, kada su prije desetak godina iznad grada pušteni meteorološki baloni punjeni srebrnim jodidom. Zima je tada bila suha, ali samo do ove intervencije, nakon koje je pao snijeg i to u količinama da je zatvoren aerodrom, a ceste nisu bile prohodne nekoliko dana. Naime, spomenuti baloni su eksplodirali na visini od 2000 metara razasuvši milijarde umjetnih kristala.Onda se nedavno razriješila moja dugogodišnja “ruska” dilema kroz informaciju da su u bivšem SSSR-u doista početkom ‘80-ih kemikalijama utjecali na to da se osigura lijepo vrijeme tijekom velikih sportskih događaja ili njihovih znamenitih parada.
Bijele pruge na nebu
No, manipuliranje klimom nije korišteno samo u tako “bezazlene” svrhe. Vojni krugovi ne samo da su pokazivali interes za cijelu priču, nego su posve otvoreno zagovarali njegovu uporabu kao moćnog oružja. Velike sile pokrenule su i financirale brojne projekte nakon Drugog svjetskog rata. Izazivanje potapanja, isušivanje velikih područja, onemogućavanje pristupa pitkoj vodi, pretvaranje bojnog polja u nepristupačni i teško prohodan teren. Sve su to elementi u kojima se klima može koristiti kao oružje. Upozoravalo se i na “kemijske tragove”, ponekad dugo vidljive na nebu, poput “bijelih pruga” koje ostaju za mlaznim avionima. No, operacija “kemijski tragovi” dovodi se u vezu s utjecajima na poljoprivredu, zaprašivanje i davanje prednosti GMO-hrani. Iza te navodne operacije ostaju brojna pitanja pa i simptomi. Najčešći simptomi o kojima izvještavaju svjedoci “kemijskih tragova” su “kašalj, problemi gornjih dišnih putova i probavni poremećaji, upala pluća, umor, letargija, vrtoglavica, gubitak orijentacije, mučnina, snažne glavobolje, bolovi u zglobovima i mišićima, ukočenost vrata, krvarenja iz nosa, depresija, tjeskoba, gubitak kontrole nad mjehurom i nervozni tikovi”. Tu je i tzv. Morgellonsova bolest koja se odlikuje vlaknastim parazitima iste strukture kao i vlakna u paučini nađenoj nakon sprejanja bio-kemijskim agensima. Ta želatinasta struktura pronalazi se ispod ljudske kože u vidu mrežastih nakupina koje su neobjašnjivo zaposjele ljudski organizam. Liječnici i znanstvenici su zbunjeni jer ne mogu pronaći logičan izvor bakteriji koja buja posve neprirodno brzo. Koliko se u svemu tome daleko otišlo bez obzira na rezoluciju UN-a iz 1977. godine o zabrani korištenja klime kao oružja? Naravno, svi vojni krugovi odbijaju bilo kakvu ideju da se danas rat vodi i klimom, samo prava se istina, kao i u drugim slučajevima koji se, kada se otkriju, smjeste u fascikl “teorija zavjere”, uvijek skriva iza relativizacije dosega u istraživanju i provođenju posebnih i uglavnom supertajnih programa. Tako se i tvrdnje pojedinaca nazivaju znanstvenom fantastikom i posprdno se na njih odmahuje rukom. A kada se podaci konkretiziraju i dokažu u praksi, onda se pronalaze drugi modeli da se diskreditiraju sami podaci, ali i oni koji ih iznose.
Nadvila se sjenka
Tvrdnje da SAD već danas ima četiri projekta za meteorološko ratovanje i to poplavama, ledom, vatrenim olujama izazivanja valova podmorskim bombama u službenim krugovima se ne želi ozbiljnije tretirati, dok zagovornici tih ideja pak postavljaju i pitanje je li moguće vjerovati u to da su posljednji veliki tsunamiji doista prirodne, a ne umjetno izazvane kataklizme. I dok traju prijepori i oko tog pitanja nad manipulacijom klime kao tek teorijom ili konkretnom stvarnošću nadvila se sjenka HAARP projekta za kojeg se tvrdi da je to najkontroverznija, ali i najopasnija inačica proizvodnje klime, a sve pod opravdanjem istraživanja mogućnosti sanacije ozonskog omotača ili novih načina komunikacije s nuklearnim podmornicama.
Tvorac projekta je Bernard Eastland koji je 1988. godine rekao da je glavni koncept ovog projekta “izgraditi velike antene koje će koristiti ogromne količine energije kako bi radio valove poslali u više dijelove atmosfere”. Te velike antene stacionirane su na Aljasci, a službeni cilj je “poboljšanje svojstva ionosfere radi bolje komunikacije satelita”. No, te tvrdnje u sve širim krugovima izazivaju napade smijeha, jer tvrde da se ovdje radi o programu čiste manipulacije klimom i izazivanja prirodnih katastrofa.Osim na Aljasci, navodno se antenski sustav projekta HAARP nalazi u Barajevu, u Srbiji, pa se neuobičajne klimatske oscilacije na Balkanu posljednjih godina tumače u svjetlu te činjenice.
haarp
Projekt velikih antenskih sustava koji proizvodi 'prirodne' katastrofe
Glavnina antenskog sustava HAARP nalazi se na Aljasci, ali je jedan manji ‘pogon’ nedavno postavljen u Barajevu, u Srbiji
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nemoguće da ovo nitko nije komentirao