Gubitak težine i tjelesna aktivnost mogu ograničiti štetne promjene na mozgu povezane s dijabetesom, pokazuje američko istraživanje.
Znanstvenici su više od deset godina pratili skupinu dijabetičara koji su bili obuhvaćeni programom intenzivnog savjetovanja s dijetom i tjelovježbom čiji je cilj bio izgubiti barem sedam posto težine i održati tu novu težinu. Istodobno pratili su kontrolnu skupinu od 155 dijabetičara koji su dobili samo standardni edukativni program odnosno savjetovanje par puta godišnje.
Skupina koja je prošla intenzivno savjetovanje izgubila je više na težini i postigla bolje rezultate u kardiorespiratornom statusu u odnosu na vršnjake u kontrolnoj skupini na standardnom programu.
A, kao znak da gubitak težine može štititi od oštećenja mozga povezanih s dijabetesom, kontrolna skupina imala je manji volumen sive tvari i više bolesti bijele tvari do kraja istraživanja. Manji volumen moždanog tkiva i prisutnost bolesti bijele tvari povezani su s pogoršanjem kognitivnih funkcija.
“Ukoliko osobe koje pate od dijabetesa promijene svoje ponašanje sredinom života kako bi izgubile na težini i povećale tjelesnu aktivnost to može voditi do dugoročnih koristi za zdravlje mozga kasnije u životu”, kazao je voditelj istraživanja Mark Espeland s medicinskog fakulteta Wake Forest u Winston-Salemu u Sjevernoj Karolini.
U svijetu svaka deveta odrasla osoba pati od dijabetesa i bolest će biti sedmi vodeći uzrok smrti do 2030., prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Većina oboljelih ima tip 2, koji se pojavljuje u odrasloj dobi. Njihova tijela ne mogu dobro iskoristiti ili stvoriti hormon inzulin koji pretvara šećer u krvi u energiju. Mozak potroši oko 20 posto energije koje ukupno potroši tijelo i glavni izvor energije je šećer u krvi. Zbog dijabetesa šećer u krvi manje je pouzdan izvor energije što može ugroziti moždane funkcije i s vremenom dovesti do propadanja kognitivnih funkcija.
Istraživanjem je utvrđeno da je skupina na intenzivnom programu savjetovanja izgubila prosječno 12 posto težine dok je kontrolna skupina izgubila prosječno jedan posto težine. Sposobnost tijela da osigura kisik mišićima za vrijeme vježbanja poboljšala se u prvoj skupini 26 posto u odnosu na kontrolnu skupinu u kojoj je uočen napredak od samo sedam posto.
Oštećenja bijele moždane tvari bila su u prvoj skupini 28 posto manja nego u kontrolnoj skupini a još jedan znak propadanja mozga - prosječni volumen ventrikula bio je devet posto manji kod grupe na intenzivnom savjetovanju.
Na kraju istraživanja obje su skupine imale jednake rezultate na testiranju kognitivnih funkcija no skupina na intenzivnom savjetovanju imala je bolje rezultate na testovima koncentracije i brzine obrade informacija.
Znanstvenici u radu objavljenom u časopisu Diabetes Care navode da nisu proučavali druge faktore koji bi mogli voditi u bolju kontrolu šećerne bolesti i bolju zaštitu mozga poput krvnog tlaka, depresije, povremenog prestanka disanja u snu, korištenja lijekova i upala.
>>Svaki drugi 'šećeraš' i ne zna da boluje
