Na 19. Animafestu, koji završava sutra, sa svojim je novim filmom “Život bez Gabrielle Ferrri” gostovao estonski majstor Priit Parn.
Na Animafestu ste dosad nagrađen s dva Grand Prixa i prošle godine Nagradom za životno djelo. Koliko su ta priznanja utjecala na razvoj vaše karijere?
– Svijet animacije nije kao svijet igranog filma u kojem pobjeda u Cannesu ili Veneciji otvara sva vrata. Nagradu je lijepo dobiti, ali ona ništa ne mijenja.
Znači li to da Animafest nije dovoljno relevantan u međunarodnim okvirima?
– Animafest je nekad bio jako važan festival, zatim je imao određeni pad, a sada je, po mom mišljenju, jedan od dva najvažnija festivala animiranog filma u svijetu. Kalendarski se odigrava gotovo istovremeno kada i onaj u Annecyju. Naš se film “Život bez Gabrielle Ferri” prikazuje i tamo, ali moja supruga i ja radije smo prihvatili poziv u Zagreb.
Vaši filmovi nisu primarno pripovjedni, nego nastoje komunicirati na drugi način. Koliko vam je važno da oni budu razumljivi u smislu da shvatimo što se točno u njima događa?
– Jedan dio mene je profesionalac koji želi da mu film bude razumljiv i u tom smislu. No, isto tako, želim priče ispričati izvan pravila standardne dramaturgije. Istina, nakon premijere “Gabrielle Ferri” mnogi su mi rekli: Ništa ne razumijem! No, nakon što smo Olga (Parnova supruga i suautorica filma) i ja s njima popričali, pokazalo se da su razumjeli sve, samo da to nisu otkrili.
