Biserka Perman, Damir Škaro, Perica Bukić, Franjo Arapović, Mirko Filipović, Danira Nakić, Lino Červar, Sandra Perković... poduži je popis sportaša i sportskih trenera koji su imali ili imaju čast sjediti u Hrvatskom saboru. Na druge načine, ali u važnim ulogama, politički su djelovali još neki sportaši: Miroslav Ćiro Blažević bio je zastupnik u Skupštini Grada Zagreba i kandidat za predsjednika Republike Hrvatske na izborima 2005., Andro Knego, Željko Klarić (vaterpolski sudac), Petar Skansi i Tomislav Paškvalin bili su u različitim mandatima pomoćnici ministara znanosti, obrazovanja i sporta, naravno zaduženi za sport, a tu bi ulogu u novoj vladi trebao preuzeti Dino Rađa.
Bez Sabora nema ni Rudića
Što im je gostovanje u politici donijelo? Koji im je bio motiv, jesu li ostvarili ciljeve? Treba li u politici biti i više sportaša? To su pitanja koja smo postavili nekima od njih.
– To je prilično individualno. Ako sportaši imaju kapacitet, ako imaju strast i volju za bavljenje općom stvari, zašto ne? – odgovorio je protupitanjem bivši trofejni vaterpolist Perica Bukić i dodao: – Kao čovjek koji je bio saborski zastupnik u dva mandata (od 2003. do 2011., op. a.) mogu reći da se može puno toga napraviti. U fokusu mojih aktivnosti bili su sport, najviše vaterpolo, i grad Šibenik. I pomogao sam u ostvarenju mnogih projekata među kojima je onaj sportski – vraćanje Ratka Rudića u Hrvatsku. Nikad u tome ne bismo uspjeli da ja nisam bio u Saboru. U Gradu Šibeniku to su bili otvaranje veleučilišta, gradnja bazena, vanjskog i unutarnjeg, tehnološke ceste, kolektora... mnoge stvari važne za grad i županiju.
Bukiću smetaju prenaglašene kritike saborskih zastupnika, prozivanje ako ih možda nema na pokojoj sjednici i ako je Sabor poluprazan.
– Nije glavni posao saborskog zastupnika sjediti u Saboru, iako je i to važno, pa ni javljati se za riječ. Najveći dio posla koji obavite zapravo se i ne vidi, a to je lobiranje za projekte. I zato je angažman sportaša u politici dobrodošao ako istinski nešto žele učiniti. Sve bi bilo puno lakše da imamo posebno Ministarstvo sporta. Ovako smo u preglomaznom ministarstvu bačeni na marginu – smatra Bukić.
I Ćiro Blažević slaže se da je angažman sportaša u politici individualna stvar. Ali ih poziva na oprez:
– Sportaš koji se posvetio sportskim ciljevima i sportskoj karijeri nema vremena za tu vrstu rabote. Nije politika za svakoga. Bavljenje politikom jedan je poseban zanat, ali je činjenica da se sportaši mogu u njemu snaći. Posebno ako imaju stručnost, ako su završili fakultete i imaju ambiciju – kaže Ćiro.
Boravak u Skupštini Grada Zagreba bio je za njega jedno posebno iskustvo. Priznaje, pomalo negativno.
Teško ćemo na zelenu granu
– Uvijek se glasuje u skladu s mišljenjem stranke, a to nije dobro. Ako je neki prijedlog druge strane dobar, zašto moramo biti protiv, zašto ga ne možemo podržati? Šteta je da to kod nas tako ide, tako je i u Saboru. I zato ćemo teško na zelenu granu, previše smo razjedinjeni – napominje Ćiro.
A svu prevrtljivost politike, kao i slave, vidio je i na predsjedničkim izborima.
– Tu se vidjelo koliko je naš narod čudan i naivan. Ja sam mislio “ako može Mesić, zašto ne bih i ja. Ja sam popularniji”. Kad ono, ja dobijem manje od jedan posto (17.847 glasova, op. a.), a Mesić više od milijun glasova. Ali, neka, dobili smo predsjednika kakvoga zaslužujemo. Samo neka znaju: ja sam pravi političar, ja kužim sve – ražestio se Ćiro.
>> Hrvatsku bi trebao voditi trener kao što je Ćiro Blažević
Ćiro je najpametniji kad ima mikado čokoladu u ustima... rijetki trenuci kad ne može ništa reć