Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu dovršava analizu zanimanja s beneficiranim radnim stažom koju će uskoro predati Ministarstvu rada, a stručno mišljenje trebalo bi biti temelj za političke poteze. Tko može raditi do 67. godine, zašto se šestosatno radno vrijeme isplati, zbog čega sagorijevamo na poslu prije 50. godine i zašto je samo četvrtina starijih radnika zaposlena kod privatnih poslodavaca, razgovarali smo s prim. dr. Marijom Zavalić, ravnateljicom Zavoda.
Koliko je realno najavljeno produljenje radnog vijeka do 67. godine?
Kad riječ o zanimanjima sa završenom OŠ i SSS, tu treba primijeniti jednu odredbu Zakona o mirovinskom osiguranju za koju nisam čula da netko spominje da će se mijenjati, a to je da ljudi koji imaju 40 godina staža mogu sa 60 godina ići u mirovinu. Treba tražiti da radnici koji rade teške fizičke poslove idu pod tim istim uvjetima u mirovinu kad imaju 30 godina radnog staža na takvim poslovima. To nije beneficirani radni staž već rizik i "izrauban" organizam od nečeg što se zove rad u nepovoljnim uvjetima. Tu bi spadao velik dio radnika izloženih teškim fizičkim naporima od kojih im stradaju kralježnica i lokomotorni sustav.
A ostali?
Što se tiče intelektualnih zanimanja, ljudima treba dati mogućnost da, ako to žele, mogu raditi do 67. Ako uredimo da im stres na radnom mjestu ne bude previsok, dio tih radnika može raditi do 67. godine, ali prije se mora izmijeniti mnogo toga u području zaštite na radu, prilagoditi im radne uvjete, inače nema teorije. Jer, psihofizičke sposobnosti poslije 60. godine naglo padaju i mi možemo napisati zakon koji će biti takav da će 10% ljudi dočekati tu dob radno sposobni. Prema tome, to se ne može preko koljena primijeniti uz ove radne uvjete, pritiske, stalna restrukturiranja, gubitak radnih mjesta... U organizacijskim uvjetima u tvrtkama i neprilagođenosti radnog mjesta radnika ne možemo ići na produženje do 67 godina, ovako na "ho-ruk" jer Komisija traži, ne možemo. Možemo napisati zakon kakav hoćemo, ali naša radna populacija to neće izdržati.
Kako se tu uklapa šestosatno radno vrijeme i gdje su ga uveli?
Imate puno više vremena za odmor, manje ste izloženi psihofizičkim naporima koji izazivaju stres. Više vremena za sebe i obitelj. Švedska ima pilot-projekt, Norveška ima radna mjesta sa šestosatnim radom, cijela sjeverna Europa, na to idu Francuska i Belgija djelomično. Gdje god su radili, vidjeli su da imaju zadovoljnije radnike, istu radnu učinkovitost, manje ozljeda na radu i manje bolesti vezanih uz rad te puno više radnika koji vode zdrav život.
Analizirali ste radna mjesta s beneficiranim radnim stažem, uskoro ćete tu analizu proslijediti u Ministarstvo rada. U kojoj mjeri će se taj staž ukidati?
Dio osoba koje rade na radnim mjestima sa "stažem s uvećanim trajanjem" i dalje će ga imati, samo se neće tako zvati, već će biti propisan raniji odlazak u mirovinu, npr. 57 godina, za ljude koji rade na konstrukcijama, koji se moraju podvlačiti, čučati, klečati i sl., što u više od 50% slučajeva ne možemo nakon 57 godina. Neka će radna mjesta ostati u sustavu prijevremene mirovine, ali velik dio poslova koji su analizama rađenim između 70-ih i 80-ih godina tu navedena, ispast će s te liste. Mnoga su zanimanja ondje zbog razloga kao što su povećana buka ili količina prašine, otapala koja djeluju na središnje živčane sustave i sl. Međutim, ti su uzroci danas praktički riješeni zaštitom na radu, propisane su razine i dopuštene koncentracije pa najveći dio poslova više nemaju uvjete zbog kojih su tu svrstani.
Navedite neke primjere.
Nekad ste u tekstilnoj industriji imali buku, danas žena ondje šeće i vidi gdje se upali crveno svjetlo, spoji nit koja je pukla i nastavi dalje. Mi to još uvijek vodimo kao radno mjesto s beneficiranim stažem, a danas je to radno mjesto gdje možete lijevom rukom raditi, i osobe s invaliditetom to mogu. Dio radnih mjesta uopće ne postoji, rudnici primjerice. U Petrokemiji više nema radnog mjesta s čađom.
Koliko je to u brojkama?
Više od polovice tih radnih mjesta više nema razloga da budu "staž s uvećanim trajanjem". Od tridesetak tisuća radnika, ne vjerujem da će ih više od 5000 ostati na tim radnim mjestima. Vojsku, policiju i razminiranje nismo analizirali, oni su po posebnim zakonima. Praktički su nam ostala radna mjesta gdje zbog fiziologije ne možete raditi, npr. balerine ne mogu plesati nakon 45. godine, dio elektrozavarivača u brodogradilištima koji moraju raditi pretežno u čučećem položaju. Ronilac ne može više roniti nakon 45 godina zbog pluća, srca, kralježnice, uha. Izanalizirali smo radna mjesta stručno, a što će politika s poslodavcima i sindikatima donijeti, to je stvar politike.
Mladi radnici često rade u uvjetima čije će posljedice osjećati kasnije, ali za to ne mare ili ne znaju.
Pogledajte koliko se vremena provodi na poslu, forsira se prekovremeni rad, kod kuće svi gledaju je li stigla neka poruka. Preumorni smo da bismo komunicirali, posvetili se nekome. Jedan poslodavac mi je rekao: "Ako ja kupim helikopter, moj radnik mora biti sposoban voziti helikopter!" Neću to komentirati, valjda misli da mu to što ima novaca dopušta da tako govori. Stalno nas opterećuju porukama u vezi posla, vladaju pseudonatjecanja tko će biti najbolji, forsira se team building, zajedničko druženje. Kao da imate velikog brata koji upravlja vašim životom! Tako dan za danom, godina, deset godina. Poslije 40. godine padamo naglo, što bi se inače organizmu u normalnim uvjetima počelo događati s 50, 60 godina. Ti radnici neće moći psihički izdržati, zato imamo velik broj depresivnih raspoloženja, manija. Boli te jer si nezadovoljan i preopterećen. Govorim to iz egoizma, ali – ako sva djeca pobjegnu van ili izgore prije vremena, tko će meni dati mirovinu?
Od 755 tisuća zaposlenih kod privatnika u RH, samo ih je 27% u dobi od 50 i više godina. Što to govori?
To su ljudi koji su vjerojatno SSS i kad su izraubani, kad za poslodavca nemaju efikasnost kakvu bi on htio, rješava ih se i nađe novog radnika.Treba vidjeti na koji način, a nije ni Europa to riješila, prilagoditi radno mjesto starijem radniku. Poljaci imaju izvanredan pilot-projekt gdje njihov Zavod za zdravstveno osiguranje za adaptaciju radnih mjesta daje malim poslodavcima 90% troškova za prilagodbu: za plaćanje češćih pauza, za skraćenje radnog vremena na 6 sati, dodavanje rasvjetnih tijela, prilagođavanje stolaca...
Nemamo mi novaca za to!
Imamo. Kad bismo izračunali koliko gubimo po bolovanjima i zbog toga što nam ljudi odlaze u prijevremenu mirovinu, vidjelo bi se da se to isplati. Poljacima se isplati.
>> Mrsić: Loše je vrijeme za radnike jer se reforme lome preko leđa građana
>> 'Devetosatno radno vrijeme je čista medijska insinuacija, o tome nikad nije bilo govora'
