Svoj novinarski put na HRT-u Marina Ninković počela je u redakciji Programu za djecu i mlade gdje je naučila osnove novinarskog posla, a kasnije smo njezine reportaže i priloge gledali u brojnim emisijama od "Boja turizma", "Brisanog prostora", "Paralela", Dnevnika i gospodarstvo je postao sektor koji prati već godinama, a za svoj predani rad i izvrsnost dobila je i nagradu za najboljeg novinara u gospodarstvu 2015. godine. Ovaj mjesec Marina je javnosti otkrila i svoju strast prema crtanju te je otvorila svoju prvu samostalnu izložbu "Impresije", što je bio samo jedan od povoda za naš razgovor.
Početkom lipnja otvorena je vaša prva samostalna izložbe ulja na platnu "Impresije". Kada je slikanje postalo vaš hobi i kakve motive najviše slikate?
Slikam otkad pamtim. Tijekom školovanja i nakon njega pohađala sam likovne tečajeve i sudjelovala u likovnim sekcijama, no profesionalnu sam karijeru ipak odlučila izgraditi u novinarstvu jer je dinamično. U slikanju pronalazim odmor i opuštanje. Volim se izgubiti u nanosima boje i potezima kista. A motivi nastaju spontano. Ponekad želim izraziti koliko života pršti primjerice u komadu voća. Ponekad želim iznova proživjeti uspomene s putovanja i boravka s djecom u prirodi, pa ih "proširim" na veliko platno. Slikanje me beskrajno veseli.
Kakve su reakcije nakon otvorenja izložbe, što kažu vaši kolege s HRT-a, jesu li neki iznenađeni vašim talentom za slikanje?
Kolege koji su znali da slikam zadnjih 15-ak godina sporadično bi me ispitivali "Kad ćemo na izložbu?" Evo napokon se i to dogodilo. No, tek nakon što je u mojoj glavi sazrela odluka da dio slika podijelim s javnošću. Mnoge kolegice i kolege ovih me dana zaustavljaju na hodnicima upravo iznenađeni spoznajom da slikam. A mene je iznenadilo to što sam otkrila da ima još umjetničkih duša među nama, ne samo među novinarima, nego u različitim branšama. Možda je to samo višak kreativne energije koji u nama ostaje.
Vratimo se malo u prošlost i vaše prve dane na HRT-u, vaš početak je bio u dječjem programu, sjećate li se prvih zadataka na televiziji?
Moja prva televizijska iskustva nastala su 2005., kad sam počela raditi kao novinarka u Programu za djecu i mlade. Pripremala sam emisije kojima smo mladima približavali teme iz fizike, kemije i astronomije. Bio je to za mene vrlo zanimljiv i kreativan posao gdje sam učila osnove zanata. Ljubav se dogodila na prvu i taj posao me osvojio.
Tko su bili vaši prvi mentori i zašto je uopće odabir pao na televiziju, jeste li od malena imali želju baviti se novinarstvom ili je splet okolnosti doveo do toga?
Maštala sam o tome da postanem novinarka. Osjećaj kad me na fakultetu broj bodova pozicionirao visoko na prijemnoj rang listi ne može se opisati. Tada sam znala da sam odabrala pravi put. Od prvih mentora na poslu najjači dojam na mene ostavila je Darija Marjanović. Od nje se moglo jako puno naučiti. Puno je tražila, ali je puno i davala. Tekstovi koje bih joj donosila na pregled vraćala bi mi iskrižane i neprepoznatljive, ali takvim me pristupom naučila kako stvari staviti na mjesto i ispričati priču na televizičan način. Goran Milić, za kojega sam radila reportaže za emisiju "Brisani prostor", naučio me u svemu tražiti logiku i jednostavnost, odnosno kako pojednostaviti svaku priču. Još ako bih dobila dobrog snimatelja i montažera, to su bili prvi prilozi kojima sam se istinski ponosila.
Ubrzo postajete dio tima emisije "Boje turizma", vjerujem da ste u tom razdoblju otkrili brojne skrivene dragulje naše obale, koje su vam reportaže i priče iz tog perioda posebno drage?
Đuro Tomljenović, dugogodišnji urednik emisije "Boje turizma", dao mi je povjerenje i slobodu u obradi putopisnih reportaža i na tome sam mu zahvalna. Posao nas reportera bio je kao hipotetski turist pokazati dobre i loše strane naših turističkih odredišta. Tijekom ljeta obilazili smo najljepše plaže, marine, kampove, ali i prirodne fenomene. Imala sam tako priliku ući u Modru špilju na Biševu samo sa snimateljem i vozačem brodice u gotovo svečanoj tišini, voziti se sportskim zrakoplovima iznad različitih mjesta diljem naše obale, upoznati skrovite kutke Lastova, Palmižane, Proizda, ali i Križnice. Mnogi nisu nikada za nju čuli. To je naš najsjeverniji naseljeni otok. Nalazi se na rijeci Dravi, a nudi mnogo. Srce svih tih mjesta su ljudi. Zgode sa snimanja mogla bih pretočiti u knjigu. Tereni i termini diktirali su brz tempo rada. I prije nego što bih jednu reportažu montirala, pripremala bih sugovornike i termine za idući odlazak na teren. To je dinamičan i zahtjevan, ali najljepši posao na svijetu.
VEZANI ČLANCI
Koliko se turistička ponuda na našoj obali, ali i unutrašnjosti promijenila u ovih 15-ak godina i u čemu vidite napredak i pozitivno praćenje nekih trendova?
Vidim da smo visokim cijenama zaštitili dio naših turističkih aduta. Istovremeno, dogodilo nam se i to da je Hrvatska postala preskupa za ljetovanje velikom broju vlastitih građana s prosječnim primanjima. Neobično je što vijesti o rekordima o broju turista u ljetnim mjesecima još uvijek prenosimo kao uspjeh ne mareći za to koliko to opterećuje b. Primjećujem značajan rast kvalitete smještaja i ponude jer napokon smo na svim razinama shvatili da se hrvatski turizam ne bi trebao događati sam po sebi, nego bi se trebao oslanjati na autentične sadržaje. Drago mi je vidjeti da ozbiljniju pažnju dobivaju odredišta u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ondje nema gužvi i turističke vreve, a domaćini imaju dovoljno prostora da ponude prepoznatljive proizvode i doživljaje koje će gosti pamtiti. Veseli me vidjeti kad u zimskim mjesecima turisti iz dalekih zemalja istražuju manje poznata odredišta u primjerice Zagorju ili Slavoniji.
Predani rad i izvrsnost donijeli su vam i nagradu za najboljeg novinara u gospodarstvu 2015. godine, koliko takve pohvale znače i koje su značajne teme u gospodarstvu ste pokrivali te godine kada ste osvojili nagradu?
Tu sam nagradu osvojila kad sam se najmanje nadala jer konkurencija je bila jaka. Tjednik Lider koji dodjeljuje godišnje nagrade "Hrvoje Mateljić" podsjetnik mi je na to da posao treba raditi sa strašću jer onda su vidljivi i rezultati. Žiri je pritom ocjenjivao moj cjelokupni novinarski izričaj, a u to sam vrijeme najviše radila za Dnevnik i "Paralele". Neke teme koje su se tada nalazile u fokusu javnosti bile su migracije Hrvata u zapadne zemlje nakon ulaska u EU u potrazi za boljim uvjetima rada, visoka nezaposlenost, outsourcing, monetizacija autocesta… No, u televizijskom novinarstvu posao ne ovisi samo o trudu i snalažljivosti novinara. Nema uspjeha bez dobrog snimatelja, tonskog majstora, montažera… Angažman niza talentiranih ljudi oblikuje neki prilog ili emisiju. Kad sve funkcionira, to se na konačnom proizvodu i vidi.
Brojni su sajmovi i forumi na temu gospodarstva s kojih ste izvještavali zadnjih godina, koji dio ovog sektora vam je najzanimljiviji, što vam je najdraže pokrivati?
Inflacija, monetarni pritisci, vrijednosnice, energetska diverzifikacija i održivost… to su sve pojmovi na koje se dio gledatelja isključi kad ih čuje jer su im teško razumljivi. Naš je posao u redakciji gospodarstva sve te termine pojednostaviti i približiti ih svakom gledatelju. Godinama sam pratila turizam i izvještavala s najvećih turističkih sajmova u Europi. U tome sam uživala. Izazov mi je javljati se uživo s terena dok događaj još uvijek traje, ili spontano odraditi javljanje za koje se ukazala potreba u zadnji tren. To je navala onog pozitivnog adrenalina zbog kojeg volim ovaj posao.
Novinarstvo je izazovno zanimanje u kojem radnog vremena često nema, kako ste posložili logistiku usklađivanja posla i obitelji i koliko su vaša djeca svjesna da im je mama televizijska novinarka, gledaju li vas na ekranu?
Sve što mogu isplaniram unaprijed. Presudna je dobra organizacija na poslu s urednicima, ali i doma sa suprugom. Novinarstvo i podizanje troje male djece dva su svijeta podjednako dinamična i nepredvidiva. Zato je ključno razraditi strategiju. Kad djeca vide neko moje javljanje, obično mi prepričaju da sam bila na televiziji i pitaju me jesam li i ja vidjela njih. Kad sam nakon zadnjeg javljanja došla doma, trogodišnji Noa me pitao: "Mama, kako si uspjela ući u televizor?"
Izazovno vrijeme za ekonomiju nastupilo je nakon pandemije, rata u Ukrajini i sukoba između Izraela i Palestine kako naše gospodarstvo odolijeva ovim izazovima i što bi nam mogao biti najveći problem narednih godina?
Nastupilo je vrijeme neizvjesnosti. Ne vidim puno povoda za kraj rasta cijena sirovina, energenata i hrane. Cijene nekih sirovina sad ruše povijesne rekorde. Vjerujem da ćemo to osjetiti tek u idućim mjesecima, unatoč već ionako uzastopnom rastu cijena većine proizvoda od proljeća 2022. Što se tiče energetike, smatram da smo u Hrvatskoj u povlaštenijem položaju od mnogih jer imamo dostupne alternativne dobavne pravce koje nam nudi primjerice LNG terminal na Krku. Za kućanstva velik problem je rast cijena nekretnina, uz ograničavajuću mogućnost kreditnog zaduženja. Naše se gospodarstvo se suočava i s ozbiljnim nedostatkom radne snage. Dok su Hrvati otišli raditi u zemlje gdje njihov rad vrijedi više, u Hrvatskoj nedostaje radnika na svim razinama.
Sjećate li se svoje najdraže priče i sjećate li se terena na kojem je sve što je moglo poći krivo - pošlo krivo?
Nemoguće mi je izdvojiti jednu najdražu priču. Lijep je osjećaj kad nekome pomognemo, primjerice radniku koji je ostao bez posla zbog malverzacija u njegovu poduzeću. Gledatelji bi nam se nakon emitiranja takvih priloga javljali i tražili kontakte radi donacija. Najposebnije snimanje bilo je ono na Reunionu u Indijskom oceanu kad su nam ispod broda proplivali majka i beba grbavog kita. Srećom, snimatelj Marko Mikulić sve je to uspio snimiti jer se nalazio u pravo vrijeme na pravom mjestu. Ima i situacija kad sve pođe po zlu. To se naravno događa u programu uživo - kad se treba uključiti na početku emisije, ali baš vam u tim sekundama nestane ton pa vam ne preostaje drugo nego da izbrojite 10 ili 20 sekundi za koliko smatrate da je voditelju bilo potrebno da pročita najavu i onda krenete s izvještavanjem nadajući se da će u programu sve izgledati prirodno. Bilo je i potpunog gubitka veze baš kad vam voditelj izgovori ime pa više ne možete uspostaviti kontakt s režijom, bilo je i neugodnih dobacivanja prolaznika tijekom javljanja. Sve su to detalji koje treba prebroditi kako bismo javljanje odradili sabrano.
Koju osobu biste voljeli možda jednog dana intervjuirati i zašto, tko vam se čini kao zanimljiv sugovornik?
Nick Vujčić. Čovjek bez ruku i nogu koji drži motivacijske seminare. Nadahnjuje me količina snage iz koje crpi smisao i radost u životu bez obzira na okolnosti.
Kada biste dobili priliku osmisliti neku emisiju u kojem bi smjeru išla, kakav biste format voljeli ponuditi gledateljima da vam se pruži prilika?
Odrastajući maštala sam da uređujem emisiju kao što je Tonight Show with Jay Leno ili Late Night with Conan O'Brien. No, to će ostati snovi. Imam nekoliko izvedivih ideja za nove projekte. Voljela bih raditi drukčiju vrstu putopisa.
Na što ste najponosniji privatno, a na što poslovno?
Nema sumnje, privatno sam najponosnija na svoju obitelj, odnosno na način na koji suprug Josip i ja podižemo troje male djece, te na vrijednosti koje im nastojimo ugraditi kako bi postali ispravni, vrijedni i samostalni ljudi. Na poslu sam najponosnija kad unatoč slabim izgledima u zadnji tren uspijemo nešto važno snimiti i emitirati te, svakako, kad moj prilog izazove reakcije.
