Golub je ptica koju su, ako je vjerovati prije svega navodima iz enciklopedije Britanika, a zatim i meni kao Dopisniku iz centra da sam je konzultirao, Egipćani i Sumerani pripitomili još prije više od tri tisuće godina i koju su, nota bene, štovali kao svetu.
Osim toga, štovali su je Egipćani i Sumerani i kao glasnika bogova, pa su golubove čak i mumificirali te stavljali u grobnice kako bi faraonu poslužili kao glasnici prilikom njihova putovanja u nebo. Jeste li to znali? Da je ono naizgled besmisleno gugutanje na prozoru zapravo poruka nekog preminulog Boga? Zasigurno niste! Sumnjam, naime, da bi s obzirom na sve navedeno, tu pticu i dalje, iz nekog neukog, priprostog razloga, svi tako prezirali i vrijeđali kada bi barem nešto od ovoga znali.
"Leteći štakor!", reći će slučajni prolaznik Cvjetnim trgom hodajući od H und M-a do onog kokičara, pritom zamahujući nogom da ga opali po malom, nabijenom tijelu. (Goluba, naravno, a ne kokičara…)
Pritom taj slučajni prolaznik neće ni na sekundu razmisliti o toj, zapravo, šmekerskoj ptičurini koja umjesto udarca u trup, a za što se u nastavku namjeravam snažno zauzeti, zaslužuje naše najveće moguće poštovanje. O trgu, spomeniku, pa čak i nekoj funkciji u upravi Zagrebačkog holdinga da ni ne govorim. Sreća pa zahvaljujući Ivi Robiću, ti stanovnici kojih nema u slovima općinskih knjiga, imaju barem svoju pjesmu, a dok ne bude i film, također zaslužen, evo im od mene ova afirmativna priča u legendarnom Večernjakovom prilogu Ekran…
Elem, osim što golub uglavnom naseljava urbane sredine i poštena je gradska ptica koja se spretno, poput nekog šanera, kreće po užem centru svakog svjetskog grada, a ne k'o neki ljakse samo po šumama i prirodama, te osim što kulira do zadnjeg trenutka prije no što će izbjeći nalet vaše automobilske gume - kljucajući pri tom još u zadnji čas nešto s poda - to je i jedna od rijetkih ptica koja za vrijeme zime ne odleti poput nekog zimogroznog slabića na jug.
Umjesto u Africi, golub k'o prava gradska raja preko zime ostane u gradu i, kao i svi ostali njegovi sugrađani, prigovara zimskim službama te se uporno bori protiv hladnoće i snijega...
Recite da sam lud, po mogućnosti u komentaru ispod članka na portalu ili uživo ako se sretnemo negdje u centru, ali ja to cijenim!
Osim toga, naveo bih još i hvale vrijedan poduzetnički duh te male ptice zbijene građe, kratkog vrata i uskog nosa, a koji se najbolje ocrtava u tome što za razliku od ostalih ptica, a koje, bezbeli, uživaju mnogo veći ugled, golub proizvodi i vlastito mlijeko. Golublje mlijeko, za razliku od ostalih na koje nailazimo na tržištu, ima vrlo visoke nutritivne vrijednosti pa roditelji njime hrane svoje mlade, a što je - barem u ovo vrijeme ekonomske nesigurnosti, visoke stope nezaposlenosti i snažne inflacije - složit će te se, itekako bitno!
A, bitno je i - barem za njihove brakove - da su golubovi monogamna vrsta.
Nema kod njih previše švrljanja kao kod, štajaznam, roda, a koje ljudi ne samo da više cijene i da ih ne šutaju po cesti, već im i dižu spomenike, te pišu hvalospjeve. Tako se na primjer, sjetit će te se, od Klepetana i njegovog imidža nepopravljivog romantika koji samo što svoju životnu družicu ne odvede na operu u Veronu, jedno vrijeme teško moglo živjeti. I film je snimljen, a ne bi me čudilo, toliko se u tome pretjerivalo, da su i Hugh Granta pokušali angažirati da igra tu nestabilnu rodu… Ili, eto, barem onog starca što ih je udomio u svom srcu, ali i na dimnjaku.
Istina, Klepetan se svake godine vraćao toj svojoj Malenoj, a o kojoj bi vam ovdje isto mogao svašta reći, ali gdje je bio i, šta je Klepetan preko zime u tim toplijim krajevima radio - e, to nitko ne zna!
S druge pak strane, gdje je preko zime bio glavni lik ove priče - taj prekrasno sivi golub - i, što je radio, vrlo je transparentno. Bio je, naime, na Trgu bana Jelačića, na Trgu svetog Marka u Veneciji, Petra u Rimu ili trgu nekog drugog vojskovođe ili sveca po svjetskim metropolama, a pri tome je, nema sumnje u to, bio vjeran svojoj partnerici, borio se protiv hladnoće, proizvodio mlijeko i možda, tu i tamo, odnio još i pokoje pismo. A, ukoliko mu je životna družica, gospođa golub, tih dana još i izlegla jaja, onda je za vrijeme inkubacije, naizmjence s gospođom, i golub sjedio na malim golupčićima u nastajanju.
Golubu je, naime, ravnopravnost spolova jedna od temeljnih vrednota ustavnog poretka, a što se mene tiče, pa makar me zbog toga proglasili ludim, to je mnogo romantičnije od povratka iz tromjesečnog švaleraja…
To da je njegova bijela podvrsta simbol mira neću ni spominjati, isto kao što neću spominjati ni to da su golubovi izvrsni sportaši, te da je njihov najpoznatiji trkači golub, imenjak i prezimenjak Usaina Bolta, nedavno prodan za 400 tisuća dolara. Neću ni inzistirati na tome da s vama podijelim priču o golubici po imenu Cher Ami, a koja je tijekom Prvog svjetskog rata spasila 200 života zarobljenih francuskih vojnika prenoseći poruku s njihovom lokacijom suborcima koji su ih nedugo zatim oslobodili.
Ništa vam dakle od toga neću spominjati jer, ako će te gospodu golubove i nakon svega ovoga što sam naveo, prilikom sljedeće šetnje užim gradskim središtem, onako "en passant" šutnuti nogom i reći kako ih sve treba potamaniti, onda vam ni to ništa neće značiti.
Kao, uostalom, ni to što su jedina životinja za koju se kaže, kada na vas obavi svoju nuždu, da je to sreća…
Isto tako vam onda ništa neće značiti ni da je iste te golubove, u čije ime ovdje snažno istupam, uzgajao i veliki Nikola Tesla, a kod kojega iako nacionalnost možda upitna - genijalnost zasigurno nije.
Za vas koji i nakon ovog malo boljeg uvida u fascinantni svijet te lijepe ptice i dalje nastavite s takvim omalovažavanjem te fizičkim nasrtajima na nju, bojim se da više nema spasa.
VIDEO Tko je Georgina Rodriguez? Ronaldova partnerica imala je oca dilera, a ujak ju ja nazvao 'zlom'!
Meni su baš oni simpatični, a oni koji ih imaju poriv šutati bi trebali na liječenje bijesa, nema opravdanja šutnuti drugo živo biće. A i imam loše mišljenje o ljudima koji se izražavaju tipa"leteći štakori, prljave džukele i slično, snobovii puni prikrivenog bijesa...Na kraju krajeva i štakori su živa bića koja dolaze tamo gdje je prljavo, lakše je biti lijen i ne čistiti, bacati otpad posvuda samo ne tamo gdje predviđeno pa onda kriviti štakore, vrane i slično...