Nedavno je na RTL-u počelo emitiranje osme sezone "Života na vagi", koja se snimala ovog ljeta u Međimurju. U ovoj sezoni ima dosta novosti, ali je konstanta Marijana Batinić, voditeljica koja je uz trenere, Mirnu Čužić i Edina Mehmedovića, najveća podrška natjecateljima.
Počelo je emitiranje nove sezone "Života na vagi". Kako vam je bilo ove godine na snimanju?
Ove smo sezone prvi put u 'Život na vagi' kampu, prvi put da nema timova, nego su kandidati podijeljeni u parove. Smještaj nam je bio sjajan, brzo smo se zbližili s natjecateljima, možda i zbog toga što smo svi imali kućice jedni kraj drugih. Produkcijski tim je odavno jedna velika obitelj, tako da je bio užitak raditi i boraviti u prekrasnom Međimurju, gdje sam putovala svaki tjedan.
Ima li razlike u ovoj sezoni u odnosu na prošle?
Ove smo sezone podigli letvicu u svakom smislu. Produkcijski i sadržajno. Kandidati su podijeljeni u parove, što je potpuno promijenilo dinamiku njihovih odnosa i povezaniji su drugačije s trenerima. Veća su podrška jedni drugima, imaju drugačiji pristup treninzima i natjecanju. Ovo su možda i najspremniji natjecatelji u svim sezonama, kao da su bili najvjerniji gledatelji pa su odlučili postati i glavni junaci, ali su potpuno drugačije zamišljali projekt. Unatoč tome što nisu ni sanjali koliko će im biti teško, vuku svaki atom snage iz sebe.
Kakvi su vam kandidati, jesu li se odmah snašli?
Moram priznati, kandidati su se ove godine iznenađujuće brzo prilagodili. Fascinirana sam njima od starta. Ove smo se godine još više fokusirali na njihovu mentalnu snagu i mi svi skupa u produkciji imamo više iskustva, pa iz sezone u sezonu ne samo da podižemo kvalitetu nego i njima dajemo više. Puno smo naučili tijekom sedam sezona, nadam se da će to uroditi plodom i ove godine.
Je li bilo možda i liječničkih intervencija ili nekih drugih problema?
Nažalost, bez toga ne ide. Kada je riječ o ovakvim transformacijama, tijelo traži malo više pažnje. Naši je medicinski tim uvijek tu, spreman na sve, srećom, ozbiljnijih problema nije bilo. Najčešće su u pitanju lakše ozljede i njihove kronične boljke.
Tijekom prijašnjih sezona nekoliko puta ste i zaplakali ispred kamera slušajući teške životne priče kandidata. Sigurno vam nije lako slušati toliko njihovih tužnih ispovijedi?
Kad čujete što su neki ljudi prošli, srce vam se stegne, ne možeš ostati imun, nije to televizijski format u kojem lako možeš prikriti svoju emociju - ti se s ovim ljudima povezeš, provodiš puno vremena s njima, analiziraš ih, prolaziš s njima kroz njihove traume. Sve znanje, životno iskustvo, ali i iskustvo sedam sezona, sve što sam naučila na televiziji u 25 godina, ali i educirala se tijekom života, nastojim primijeniti u ovom projektu kako bih im pomogla i dala svoj mali doprinos njihovoj promjeni. Razgovaram i ja sa psiholozima, savjetujem se kako im pristupiti, a trudim se prije svega biti njihova podrška. Ne bojim se ni izložiti sebe pred kamerama ako će to njima u tom trenutku nešto značiti. Jer oni svojim razotkrivanjem upoznaju sebe i suočavaju se sa svojim strahovima i traumama. Užitak je biti kotačić u ovom procesu. Nije svaka sezona ista niti su svi natjecatelji isti, ali se povezeš na nekoj razini sa svima njima. Rekla sam si da više neću plakati, ali ne možeš oguglati na takve priče i emocije.
VEZANI ČLANCI:
Koji su kandidati iz prijašnjih sezona svojim radom ili pričama dosad ostavili najbolji dojam na vas? Koga posebno pamtite?
Pamtim većinu kandidata, a s mnogima sam u kontaktu. Jako me vesele njihovi uspjesi. Divim se Kroli, Filipu, Josipi, Štefici, Željki, Dajani, Luki, Nini, Čapi, Miru, Šepiću…, s mnogima sam u kontaktu… Nekima treba i druga i treća šansa, bitno je da ne odustanu od sebe. Zavoljela sam Gorana i Ljube, Mari, Macu... To je bespoštedna borba i stalno im govorim da pravi rat s kilogramima tek kreće za godinu dvije, ovo je samo prva važna bitka. Ove smo sezone puno pažnje posvetili upravo njihovoj pripremi za povratak u stvarni život.
S kim se čujete?
Sa svima nabrojanima i još puno njih. Sigurno ih nisam sve spomenula. Puno ih ima moj broj, u kontaktu smo i na društvenim mrežama. Čudan je to projekt, trajno veze produkciju i kandidate, što nije uobičajena televizijska pojava.
Život na vagi ima odličnu gledanost, no nađe se i onih koji komentiraju da se ljudi ne bi trebali tako eksploatirati na televiziji. Što mislite o tome?
Ja bih im postavila pitanje što bi s tim ljudima bilo da nije 'Života na vagi'… Koliko je ljudi s ovim projektom dobilo šansu života! Uz pomoć ovog projekta, većina ih je ozdravila, neke su žene postale mame, što nisu mogle s viškom kilograma, neki su ljudi dobili životnog partnera i prijatelja za cijeli život. Treba pitati natjecatelje koji su promijenili svoj život nabolje osjećaju li se iskorišteno ili su dobili životnu šansu… Takve opaske mogu doći samo od ljudi koji zapravo nisu nikad gledali 'Život na vagi'. Mi smo u Hrvatskoj po licenciji napravili sjajan, emotivan projekt koji je prerastao u pokret za zdrav život i u kojem gledatelj svašta može naučiti o sebi i drugima. 'Život na vagi' ima plemenit cilj. Ovdje nije riječ o eksploataciji, nego o pružanju prilike ljudima da promijene svoje živote. Naravno, uvijek će biti onih koji vide stvari drugačije, ali naš je fokus na pozitivnom utjecaju.
Čitate li inače kritike i komentare? Kako gledate na njih?
Ako su kritike konstruktivne, dobro ih je uzeti u obzir. Kritika te može oplemeniti, naučiti, usmjeriti, dati jednu drugu perspektivu i viđenje tebe, varljiv je ovo posao u kojem lako pomisliš da si nezamjenjiv, ali na kraju dana, važno je što mi sami osjećamo o svom radu. Nitko meni nije kritičar kakav ja prema sebi znam biti. Samokritika me možda i najviše tjera da stalno u svakom pogledu napredujem i podižem letvicu.
Prilaze li vam nepoznati ljudi na ulici i komentiraju vaše emisije? Što kažu?
Stalno. Većinom su tu neke šale, pošalice i pohvale. Negativne komentare uživo baš i ne doživljavam. 'Ružnija' strana ovog posla do izražaja dolazi u virtualnom svijetu, najčešće pod pseudonimima. Tu se svega može pronaći, ali i iz toga možeš izvući neku pouku koja će ti odrediti smjer u kojem ideš.
Mislite li da ste jako emotivna osoba? Što vas najviše rastužuje?
Emotivac sam i dosta emotivno reagiram, iako sam u poslu naučila biti hladne glave. Osjetljiva sam na nepravdu, teške ljudske sudbine, a najviše me pogađa patnja djece. Pomisao na bolesnu djecu, onu koja odrastaju u ratnim zonama, lišena djetinjstva, sigurnosti i osnovnih prava ili onu koja trpe fizičko i emocionalno zlostavljanje, jednostavno me razara iznutra. Kao roditelju strašno mi je prihvatiti da na svijetu postoji tolika okrutnost prema najnevinijima među nama. Ne mogu zamisliti kako ta djeca pronalaze snagu da prežive takve situacije, a činjenica da smo kao društvo često nemoćni u njihovoj zaštiti izaziva u meni najveću bol. I strah.
GALERIJA: Ovo su kandidati osme sezone 'Života na vagi' i ukupno imaju 2547,2 kilograma
Gledaju li vaše kćerkice mamu na televiziji? Kako komentiraju vaše emisije?
Gledaju, ali ne često, ne pridaju tome preveliku pozornost. Moj je posao njima kao i svaki drugi. Pogotovo zato što je televizija samo jedan segment mog poslovnog djelovanja.
Na društvenim mrežama nedavno ste suprugu Mateju čestitali 40. rođendan. Kako biste opisali vaš brak? Tko je popustljiviji?
On je tvrdoglav i lagan, ja popustljiva i intenzivna. Mi smo dokaz da se suprotnosti privlače, ali ja bih dodala, samo ako gledaju u istom smjeru. Imamo iste ciljeve, želje, pa i svjetonazorski smo poprilično slični, ali metodologija i alati su nam potpuno drugačiji. Matej je smiren, ja sam impulzivna, on je stoik, a ja sam ekspresivna, ali volimo se, volimo iste stvari, imamo sličan ukus i međusobno se poštujemo. Mi smo dobar tim.
Jeste li ovog ljeta stigli i odmoriti? Kako izgleda vaš idealan odmor?
Mom je mužu dosta bokun mora, bokun neba, kamen i čekić za klesanje, žmul vina i riba s gradela, a ja moram priznati da volim i hotel s više zvjezdica, serviran doručak, bez robe za peglanje.
Mnogi se još uvijek rado sjete vaših prvih emisija poput "Po ure torture", koju ste vodili s Petrom Nižetić. Kako danas gledate na tu emisiju? Po čemu je bila posebna?
Bila je osvježenje, radili smo je mladi, bili smo entuzijasti, bez autocenzure, emisija je bila satirična, provokativna, drugačija, naš 'Davnik' je progovarao o svemu o čemu se nije govorilo i mi smo mislili da mijenjamo svijet. Bila je posebna jer se mi nismo osjećali posebnima nego smo se dobro zabavljali i uživali u televizijskoj igri. Poslije su došli novci, tablice, produkcijski planovi, poslije je došla i cenzura i autocenzura. To je bio projekt iz srca, a mislim da su to gledatelji i prepoznali i zato i nakon dvadeset godina redovito spominju 'Po ure torture'.
Biste li ponovno voljeli voditi neku sličnu humorističnu emisiju?
Često me to pitaju. Ne znam odgovor.
Koji su vam inače daljnji planovi u karijeri? Imate li kakvih neostvarenih želja?
Upravo izlazi album dječjih pjesmica koji sam snimila s Markom Toljom za jednu igračku, uskoro ćemo je lansirati. Imam planova s daljnjim razvojem naše linije odjeće IKona koju radim u suradnji s Krie Design i Ivom Gradišer, bavim se još uvijek i dizajnom interijera, odnosno, preuređenjem starih prostora. Imam barem jedan projekt interijera godišnje jer više i ne stignem. Televizija će i dalje ostati moja prva ljubav i na prvom mjestu.
VIDEO: Ni kiša ga nije zaustavila! Pogledajte kakav spektakl je napravio Baby Lasagna na Šalati
