Fotografije koje je Saša Kopljar, voditelj Dnevnika Nove TV, objavljivao na društvenim mrežama tijekom svog boravka na Kubi privukle su nam pažnju i morali smo ga zamoliti da podijeli s nama dojmove s putovanja u zemlju koja je poznata po rumu, revoluciji, salsi, koktelima... Saši i njegovoj supruzi Renati ovo je drugi posjet Kubi i Havani i, za razliku od prvog puta, kada su ovdje odsjeli samo tri dana na putu do Miamija, sada su odlučili cijeli odmor provesti na Kubi.
- Supruzi Renati i meni, drugi posjet Kubi, a kako vrijeme odmiče i kako vrtimo film putovanja, sve mi se više čini da nije i posljednji. Prvi put smo u Havani bili prije nekih tri i pol godine, neposredno prije početka pandemije. U planiranju tog putovanja Havanu sam nažalost potpuno podcijenio. Tada nam je ona bila tek usputna stanica na putu za Miami, u glavnom gradu Kube ostali smo nepuna tri dana. Za Miami smo odletjeli tužni, svjesni koliko toga lijepog i zanimljivog nismo stigli vidjeti. Znali smo da ćemo se kad-tad vratiti, ali da će to biti tako brzo…. - priča nam Kopljar.
Kada putuje na odmor, ne oslanja se na pomoć turističkih agencija jer i on i supruga vole biti gospodari svog vremena i aktivnosti, a dodaje i kako ga veseli planiranje okvirnog plana.
- Detaljno se informiram o destinaciji, pravim neke svoje male bilješke i podsjetnike po rubrikama i temama. Na taj način grad možemo obilaziti u nekoj vrsti kontrolirane spontanosti. Agencijama prepuštam brigu gotovo isključivo o avio kartama budući da one imaju kvalitetniji uvid u najbolje i najjeftinije letove - objašnjava i otkriva nam gdje je odabrao smještaj prilikom ovog putovanja.
- Za Havanu smo ovaj put odvojili velikodušnih šest dana. Uzeli smo Airbnb apartman u središtu grada, blizu Capitolia i hotela Inglaterra, isti onaj u kojem smo bili 2020-te. Prva četiri dana bili smo u all inclusive resortu u Varaderu. Dvadesetak kilometara je to dug, vjerojatno mnogi znaju, uski poluotok na sjevernoj obali Kube. Karibi u najvećem sjaju - palme, bijeli pijesak i tirkizno more. Plaža našeg hotela bila je proglašena najljepšom u Južnoj Americi, a na Tripadvisoru jednom od najboljih na svijetu. Ovdje vam definitivno ne trebaju filteri za predivne fotke! More 32 stupnja, voda u bazenu još toplija, skoro kao u Bizovačkim toplicama, baš po mome guštu! Prva jutarnja kava uz melodije violinistice na terasi preko puta naše sobe, preko dana teški izbor - plaža ili bazen, a navečer atraktivni plesni, akrobatski i ini programi ili odlazak do centra i legendarnog Beatles bara gdje odličan band do zore neumorno praši rock klasike - zaneseno govori Saša.
VEZANI ČLANCI
Mnogima su prve asocijacije na spomen Kube; Fidel Castro, kubanska salsa i cigare, a u obitelji Kopljar te asocijacije su malo drugačije posložene...
- A ne znam baš za Fidela…. Prije bi to bio Che Guevara, pogotovo Renati, velikoj ljubiteljici njegova djela, a još više lika. Kako nisam pušač, cigare sigurno nisu. Salsa opet puno više znači Renati nego meni. Koristila je svaku priliku da zapleše - od ubrzanog tečaja na plaži u Varaderu, preko plesa s uličnim zabavljačima, pa sve do barova u Havani. Ja sam je snimao mobitelom. Prva je asocijacija - predivan kubanski narod, koji je, bez obzira na iznimno teške uvjete u kojima živi, uspio zadržati vedar duh. Kubanci su iznimno srdačni, jednostavni i otvoreni. Kada bi doznali da smo iz Hrvatske, bili bi oduševljeni, a njihove prve riječi redovito - Luka Modrić - priča nam televizijski voditelj.
Kada su u pitanju zanimljiva mjesta koja valja posjetiti prilikom posjeta Havani, Saša svakako izdvaja rooftopove koji su ga očarali, a posebno nam je izdvojio dva.
- Ima ih desetak atraktivnih, dva meni posebna… Prvi - terasa u hotelu Raquel, arhitektonskom biseru iz 1836., u srcu Stare Havane (Havana Vieja). I drugi - rooftop ultra luksuznog hotela Manzana Kempinski s jedinstvenim (pogotovo noću) pogledom na Parque central, Capitolio, zgradu Opere i hotel Inglaterru. Usput, isprike hotelu zbog razbijene vinske čaše. Na sreću, prazne. Hotel National, jedan od simbola Havane, odabrali smo za oproštaj od tog čarobnog grada i odsjeli u njemu, simbolično, jednu jedinu, zadnju noć putovanja. S pogledom na Malecon i daleki Meksički zaljev, iznimno bogate i burne povijesti, hotel je od otvorenja 1930-te ugostio mnogobrojne slavne. Tu su prespavali Churchill, Maradona, Spielberg, Marquez, Coppola, Walt Disney, John Wayne, Robert Redford, Sartre… Mi smo bili u sobi 629, u kojoj je doručak u krevet naručivao Marlon Brando, pa ti vidi. Ovdje su u prosincu 1946. mafijaši Lucky Luciano i Meyer Lansky organizirali čuvenu konferenciju na kojoj su kovali "poslovne planove" za Kubu i Ameriku dok im je na svečanoj večerici na uho pjevao Frank Sinatra, konferenciju prikazanu i u drugom nastavku Coppolinog Kuma - otkriva nam dašak povijesti koji se skriva unutar zidova hotela u kojima je boravio.
Svoj mojito (pijem) u La Bodeguiti, svoj daiquiri u El Floriditi, rekao je Ernest Hemingway, pa nas je zanimalo je li i Saša imao priliku posjetiti La Bodeguitu i El Floriditu?
- Valjda se šalite?! Ne da smo ih posjetili, nego smo kampirali u njima! Floridita je naš favorit, atmosfera koju pravi fenomenalni bend bolja je od one u Bodeguiti. Veći je prostor, u Bodeguiti se više toga odvija na ulici, ispred lokala. U Floriditi smo se navukli na mango daiquiri, nitko ga u Havani ne pravi tako dobro. Svi kokteli su oko pet eura, pa i manje ako plaćate u kubanskim pesosima. A Hemingway je priča za sebe… Neusporediv je doživljaj lutati ulicama kojima je on hodao, obilaziti barove u kojima je provodio dane i dane, posjetiti njegovu predivnu kuću u blizini Havane u kojoj je proživio više od dvadeset godina… - govori nam Saša, pa nakon razgovora o piću dolazimo i to teme gastro ponude na Kubi. Saša nam veli kako Kuba baš i nije vrhunska gastro destinacija, te gotovo da nemaju svog nacionalnog jela, najbliže tome je ropa vieja (vieha), koja porijeklo vuče iz Španjolske, a u raznim varijantama pojavljuje se u cijeloj Južnoj Americi.
- Najviše je piletine i svinjetine, ribe i morskih plodova po restoranima u izobilju, nigdje jeftiniji jastog - može se naći i za sedam eura po (obilnoj) porciji. Nema rajčica i krumpira, mijenja ga batat. U dobrom restoranu može se čovjek lijepo najesti za desetak eura. Inače, iznenadili smo se koliko je američki dolar prihvaćen u restoranima i drugdje. Uz kubanski pesos, sve su cijene izražene u eurima i dolarima, može se plaćati u obje valute, bez obzira na zahlađene odnose Kube i SAD-a. - govori nam o cijenama koje su pristupačne i spominje nam zanimljivu crticu o lokalnim trgovinama. Kaže kako su pred tim trgovinama uvijek veliki redovi, a police su često poluprazne, a zanimljivo je i kako izgledaju te male trgovine.
- Za doručak smo kupovali vrlo jeftino tropsko voće (mango, avokado i banane) na pokretnim uličnim štandovima. Zanimljivo je da je vlast, valjda u nekakvom simboličnom pokušaju približavanja tržišnoj ekonomiji, građanima nedavno dopustila otvaranje mini trgovinica. Pa se tako u prozorima i ulazima uličnih stanova može naići na improvizirane izloge s dva, tri tuš gela, piva ili čokoladice - opisuje nam Kopljar.
Zanimalo nas je i je li možda pogledao tamošnje dnevne novine i televizijski sadržaj, a Saša nam odgovara kako je novine vidio samo kada su mu zamatali suvenire te nije nikoga ni uočio kako novine čita, a kada je televizija u pitanju, i tu je jako malo sadržaja.
- Programa je na televiziji malo, vijesti uglavnom iz regije i Kubi prijateljske Venezuele. Puno video materijala iz rata u Ukrajini, naravno iz ruskih izvora. U Airbnbu na ekranu TV-a uglavnom - snijeg. Domaćin je obećao da će uskoro nabaviti veći televizor, pa će sve biti bolje. Nije mi se dalo ulaziti u rasprave i objašnjavati mu da veličina ovdje nema veze s kvalitetom. Pomaka ima u dostupnosti internetu. I dok smo 2020. na gotovo svakom koraku patili za signalom, domaćin nas je ovaj put opskrbio prijenosnim uređajem, tako da smo gotovo uvijek bili on-line - priča Saša.
Havana na fotografijama i u filmovima izgleda šareno, veselo i vedro, je li zbilja tako ili postoji i onaj manje šareni dio u kojem se siromaštvo osjeti na prvi pogled, pitamo našeg sugovornika.
- Havana je nevjerojatan spoj grandiozne arhitekture koja podsjeća na vremena kada je bila možda i najbogatiji grad zapadne hemisfere i ruševnih zgrada, pa i cijelih takvih četvrti. Havana je živopisna i uzbudljiva, život na njenim ulicama odvija se bučno, duboko u noć. Na svakom koraku (govorimo o starom, centralnom dijelu grada), što uživo, što sa zvučnika, zvukovi salse i reggaetona. Noću puno mladih na ulicama. Havana je siguran grad. Znali smo lutati noću i po neosvijetljenim ulicama periferije i pri tome smo se osjećali sigurnije nego u nekim europskim metropolama usred bijela dana - prenosi nam živopisno doživljaje s ulica Havane.
Za kraj smo zamolili Sašu da nam ispriča jednu anegdotu - crticu s ovog putovanja koju će on i supruga pamtiti.
- Cijelo ovo putovanje bila je jedna desetodnevna neprekinuta avantura. Svaki dan, svaki grad ili kvart, svaki susret donio bi nešto nedoživljeno. Nešto što se i ne može doživjeti bilo gdje drugdje. Sada, tri tjedna po povratku, možda se najviše smijemo epizodi u vrlo neobičnom taksiju. Nakon duge šetnje po Petoj aveniji u Miramaru, rezidencijalnoj ulici načičkanoj veleposlanstvima, malo smo zalutali. Interneta nema, lokalni živalj od pomoći nije bio jer im engleski nije jača strana… Bilo je predaleko za hodati, no spas je stigao nenadano. Taxi colectivo! Sićušni kamionet koji staje na mahanje. Vidjeli smo ženu da ulazi, pa i mi za njom. Vidimo - pretrpano, reko - ne stanemo, ali nekako su nas ugurali. Bilo nas je natiskano desetak, uključujući bračni par s bebom i djevojku s velikim ventilatorom. Nismo bili sigurni ni kamo vozi, ni koliko košta, ali za divno čudo, stigli smo doma. Za male pare! - kaže Kopljar.
Samo cigare i more što imaju,nema coca cole, piva, vina, hrane sa zapada i u ćemu onda uživaju? Pod jakim su sankcijama Jedino gorivo imaju skoro besplatno.