U Republici Hrvatskoj postoji 127 gradova - osnovno je to geografsko znanje koje svi naučimo tijekom školovanja. No, kako bismo bolje pojasnili gdje se koji grad nalazi često se koristimo raznim dosjetkama. Kada se radi o Jastrebarskom, popularnoj Jaski, često možemo čuti da ga oni koji tamo ne žive nazivaju jednim od prvih izlaza na autocesti kada idu na more. No, za Jaskance on je puno, puno više, a pravi primjer na koji se pokazuje ljubav prema svojoj lokalnoj zajednici naša je ovotjedna sugovornica. Ako bilo kome u Jaski spomenete Jelenu Popović, bez problema će ju spojiti s Radio Jaskom. Legendarna novinarka na ovoj radio postaji radi već 40 godina te vrlo dobro zna za svako događanje, informaciju ili osobu u ovom kraju.
- Ovo definitivno nisu zvjezdani trenuci, kako moji, tako ni radijski. Meni pomalo ponestaje entuzijazma i žara, uvjeti poslovanja svakoga su dana teži, svaka nova platforma radiju uzima dio prihoda... No, bez obzira na te i sve ostale probleme i poteškoće s kojima se suočavamo, proizvodimo kvalitetan radijski program i uživamo povjerenje svojih slušatelja. A kako je radio pokazao izdržljivost u svim mogućim okolnostima, od Domovinskog rata preko promjena lokalnih političkih okolnosti i recesije, do korona krize i ostalih izazova (a u više od 30 godina koliko sam na čelu Radio Jaske bilo ih je i te koliko!), nekako vjerujem da je i ovo današnje stanje privremeno - rekla nam je na početku razgovora koji smo vezali uz njezinu dugu karijeru, kao i poslao direktorice i glavne urednice koji obnaša 34 godine, ali i radio koji je za Jaskance od velike važnosti.
Iza vas je duga novinarska karijera. Kako ste se uopće našli u novinarstvu, odnosno na Radio Jaski?
Bila sam aktivna u negdašnjoj omladinskoj organizaciji i moderirala različita javna događanja te počela surađivati i u radijskoj emisiji namijenjenoj mladima, a kako je nekako baš u to vrijeme bio otvoren i natječaj za radno mjesto novinara, s obzirom na to da sam imala iskustvo s javnim nastupom i mikrofonom, dobila sam posao. Najprije na određeno vrijeme, a poslije za stalno. Bilo je to u srpnju 1983. godine. Brzo sam hvatala konce i savladavala radijske vještine pa sam dobivala i uredničke poslove, a izdvajanjem iz tadašnjeg Narodnog sveučilišta postala sam i direktorica. Tijekom godina radio je prolazio svakakve faze, bilo je i uspona i padova, a ja sigurno ne bi uspjela bez podrške i rada mojih radijskih zaposlenika i suradnika i pozitivnog prijateljskog radnog ozračja. Za dugu, bogatu i uglednu povijesti Radio Jaske zaslužan je niz ljudi.
Jeste li kada razmišljali o odlasku na neki nacionalni radio? Zašto ne?
Za Domovinskog rata, u vrijeme blokade ondašnjeg garnizona JNA, kad je informaciju o tome što se događa u našem gradu trebalo poslati dalje, javljala sam se u program Hrvatskog radija i tad mi je ponuđena suradnja, no nikad nisam ni pomislila otići iz Jaske. Iako sam rođena u Lici, koju jako volim i koja mi je dala snagu za čitav život, Jaska je moj grad. S puno ljubavi obavljala sam i obavljam posao koji se odnosi na svakodnevicu svih Jaskanaca.
GALERIJA Omiljena serija U Hrvata ponovno je na malim ekranima
Osim toga što ste direktorica i glavna ste urednica Radio Jaske. Kako izgleda i koje sve zadatke uključuje jedan vaš radni dan?
Osim što brinem o poslovanju radija i programu općenito, ja sam prije svega novinarka, pa mi je svaki novi dan novi početak i novi izazov jer ono što sam jučer napisala i pripremila otišlo je u eter i svakog dana treba sve iz početka. Uglavnom svaki je dan ispunjen raznolikim i dinamičnim poslovima i zadacima, od kojih su neki zanimljivi, a neki baš i nisu jer ih radim po stoti put, no uvijek se trudim da to bude drugačije i bolje. Usprkos velikom iskustvu stalno se treba dokazivati, a kako informativni program ima zadane termine, stalno sam u žurbi.
Sjećate li se svog prvog dana na radiju? Kako ste se osjećali? Kako danas gledate na to?
Naravno da sam bila uzbuđena i imala veliku tremu kad sam prvi put sjela za mikrofon, ali kako je s vremenom bilo više prakse i treme je bilo sve manje. Uz voditeljske, bili su tu i novinarski poslovi s teškim Uher-magnetofonom na terenu, a u redakciji pisanje na pisaćoj mašini jer informacije nisu mogle biti u rukopisu. Kako nije smjelo biti puno grešaka, sve sam najprije morala napisati rukom pa onda pretipkati. Neusporedivo s današnjim vremenom! U tih 40 godina jako se promijenila tehnologija rada, magnetofonske vrpce i vinilske ploče zamijenili su prvo CD playeri i onda računala... pa se stalno trebalo prilagođavati vremenu i novim izazovima.
Radio Jaska lokalni je radio koji uz osobe iz estradnog, političkog i društvenog života Jaske često ugošćuje i one koji su poznati na području cijele Hrvatske. Tko je sve od velikih faca sjedio za mikrofonom preko puta vas?
A ne znam tko nije. Kako su mene oduvijek najviše zanimali politički sadržaji, moji sugovornici bili su baš svi hrvatski predsjednici, većina premijera, brojni ministri, stranački predsjednici, izborni kandidati... jednom riječju političari s nacionalne, regionalne i lokalne razine. Mnogi od njih danas nisu više među živima.
Tijekom godina rada, radili ste i uređivali brojne emisije. Koje pamtite i zašto?
Iza mene je nebrojeno puno emisija sa svim mogućim temama u koje sam unosila strast i energiju jer smatram da uzalud i pamet
i sposobnost ako se ne radi sa srcem. Stoga sam s velikom strašću vodila kontakt emisije u kojima sam nepravdu i probleme koji muče ljude pokušavala riješiti u eteru i odvažno pomicala granice. Najponosnija sam na one emisije koje su onemogućile dolazak raznih onečišćivača u naš grad. Jer zahvaljujući mojim radijskim emisijama, u Jaski, između ostalog, nije izgrađena klaonica, protjerana je tvrtka za skladištenje opasnog otpada, pa je i onemogućena izgradnja spalionice otpada koja je jednog ponedjeljka trebala dobiti građevinsku dozvolu, no nedjeljna Središnjica u kojoj su sudjelovali i investitori i toksikolozi, a telefonom se uključivali građani i masovno iskazivali svoje protivljenje, taj je projekt srušila.
Osim govornog programa, tu je i glazba koja je fokusirana na domaću zabavnu glazbu i evergreenove. Jeste li kada razmišljali o promjeni?
Ne. Imamo tu svoju prepoznatljivost koja se stjecala godinama, a i svjesni smo toga da je nemoguća misija udovoljiti svim glazbenim ukusima i raznolikom krugu slušatelja, pa ćemo i dalje nastaviti "u istom ritmu.” Želimo da naša glazba slušatelje opušta, da uz radio zapjevuše, da svaka pjesma razgali nečije srce...
Radio Jaska za svoje Jaskance ima neprocjenjivu vrijednost. Lokalne informacije, zabava i obrazovanje koje pruža Radio Jaska dostižu svoj vrhunac nedjeljom u 13 sati. Radi se o kultnoj emisiji Središnjica koja se emitira od 1990. godine. Možete li našim čitateljima, koji nisu upućeni, objasniti po čemu je Središnjica posebna?
To je najslušanija emisija Radio Jaske koja se pod istim imenom i u isto vrijeme emitira već 34 godine i svih tih godina uspješno konkurira nedjeljnom ručku jer u sat vremena svaki slušatelj može doznati baš sve što se zbiva u jaskanskom kraju. Tonski zapisi emisiji daju dinamičnost (u jednoj emisiji zna ih biti i 40-ak) čime se dobiva ne samo na dinamici nego i kvaliteti, odnosno vjerodostojnosti i autentičnosti prijenosa informacije. Tijekom godina veliki je utjecaj imala na javno mnijenje.
Na fakultetu budući novinari imaju prilike slušati o pritiscima koji se vrše na medije. Poseban se naglasak stavlja na lokalne medije. Jeste li se kada susreli s nečim takvim?
Naravno. Ne samo s pritiscima, nego i s prekršajnim i kaznenim prijavama, sudskim postupcima... pa sam u proteklim godinama puno vremena, energije i živaca potrošila na istjerivanje pravde. Danas, u ovo zrelo doba, važnije mi je biti u miru, nego u pravu!
VEZANI ČLANCI:
Tijekom razdoblja u kojem vi stojite iza Radio Jaske bilo je i izazovnih godina, a posebno se ističu Domovinski rat i pandemija. No, koju godinu posebno pamtite po izazovima? Zašto?
To su rane devedesete. Najprije zbog velikog entuzijazma i širenja domoljublja te emitiranja glazbe koja je do tada bila zabranjena, a zatim zbog ratnih dana kada nije bilo ni mobitela ni interneta i kada se radio slušao kao nikada prije ni poslije toga. Sjećam se noćnog programa kad je radio smirivao paniku i bio utjeha uplašenim ljudima u skloništima, a preko tranzistora su ga slušali i branitelji. Nažalost, uloga naše, a i ostalih lokalnih radio stanica u Domovinskom ratu ostala je nepoznata javnosti.
Kako vidite budućnost radija kao medija? Uz razne platforme i nove forme, hoće li mu slušatelji ostati vjerni ili će se radio morati prilagoditi?
Već se prilagodio. Tehnologijom, digitalizacijom, automatizacijom, robotizacijom....Radijski format se nadopunjuje sadržajima na društvenim mrežama i budućnost je u multimedijalnosti.
Možemo reći da ste profesionalka starog kova. Što biste savjetovali mladim kolegama?
Ovo je stresan posao koji ima težinu i odgovornost te iziskuje stalni angažman, gotovo bez odmora. Puno je odricanja, osobito vikendom, pa izostaju obiteljska okupljanja, prijateljska druženja, rođendanske proslave... Meni je primjerice svaka subota radna jer za nedjelju treba pripremiti emisiju. Sva sreća, imam podršku i razumijevanje u obitelji za takav način života i rada, no tko to nema i nije spreman na tolika odricanja, bolje da se ne prihvaća novinarskog posla.
Bliži vam se i mirovina. Kako je planirate provesti?
Svaki kraj znači novi početak. Danas su u trendu kuće za odmor da bi se uživalo u miru, tišini, prirodi, a ja na sreću stalno živim u takvoj kući, pa se veselim danima kada ću konačno imati više slobodnog vremena, kojeg ću moći provoditi na svom „bregu”, u vrtu, zdravom i skladnom suživotu s prirodom. Jako se radujem tom vremenu s novim životnim zadovoljstvima, kad će moji unuci Fran, Mark i Tom napokon imati baku na raspolaganju kad god to požele. A što se etera tiče, mislim da mi neće faliti jer svatko u jednom trenutku osjeti zamor i potrebu da nešto promijeni.
VIDEO Venecijanski filmski festival pun je elegancije i glamura: Evo tko su najbolje odjevene zvijezde
