Tijekom proteklog tjedna većinu informativnog programa svih domaćih TV kanala okupirala je vijest o mafijaškom premlaćivanju ispred hotela Esplanade u centru Zagreba.
Dugo se i naširoko nagađalo tko je počinitelj, kakve je ozljede pretrpjela žrtva i koji su motivi tog čina.
Razni stručnjaci s malih ekrana podsjećali su na slične obračune koji su bili mnogo učestaliji devedesetih godina proteklog stoljeća. U eter su se tako ponovno vratila neka davno zaboravljena imena i nadimci, a ni u drugim vijestima koje su uslijedile nakon tih analiza i izvanrednih policijskih konferencija za novinare situacija nije bila ništa primjerenija vremenu u kojemu živimo.
Kod Šprajca su izvijestili o kandidaturi jednog davno otpisanog političara za predsjednika države, pri tome objavljujući onaj legendarni snimak kada pokušava igrati košarku, na lokalnim programima gosti su naklapali o određenoj sorti drveća i potrebi sadnje istoga po županijama ovisno o nacionalnoj strukturi građanstva, a i na Novoj su - pazite molim vas ovu igru riječi - teme bile itekako stare...
Nedostajalo je još samo da se poznati na HRT-u javljaju na telefone kako bi skupili novac za humanitarnu udrugu supruge prvog hrvatskog predsjednika i povratak u devedesete bio bi potpun.Istina, u televizijskom smislu, ne mogu to nikako poreći, u svijetu već dugo vremena postoji taj trend da pružatelji programskih sadržaja pokušavaju ponovno u život vratiti uspješne serije iz tog, za televizijsku zabavu veoma plodnog razdoblja, ali u potpunosti je neosporno to da kod njih za razliku od nas takvih sadržaja nema u informativnom programu.
Jedini mafijaši koji se kod njih vraćaju na male ekrane su Sopranosi, ovaj put kao 'prequel' staroj seriji, a program je, bezbeli, onaj zabavni.
Stara glumačka postava 'Pune kuće' za Netflix je tako već snimila nove epizode, 'Dečko upoznaje svijet' dobio je kćer koja ga sada na Disney channelu također upoznaje, a već smo imali priliku gledati i svima drage Muldera i Scully. Ponovno je krenulo snimanje 'Beverly Hillsa', 'Twin Peaksa' i '21 Jump Streeta', a Spectrum TV početkom prosinca ove godine počinje s prikazivanjem novih nastavaka serije s Helen Hunt i Paul Reiserom o tome kako su ludi jedno za drugim. Sjećate se te serije? Na jedan genijalno duhovit način prikazivala je život tek vjenčanog mladog para u New Yorku. 'Ako mogu tamo uspjeti, mogu uspjeti bilo gdje...', bila je krilatica te serije posuđena iz pjesme Franka Sinatre.
CBS, nadalje, pokušava ponovno okupiti ekipu 'Života na sjeveru', Eda O'Neilla već godinama agresivno nagovaraju da zasjedne na kauč ispred televizora i kao Al Bundy nekoć uvuče ruku u hlače, a i Apple TV - kao relativno nov igrač na tržištu - upušta se u nekoliko zanimljivih projekata koji se tiču serija odgledanih tijekom devedesetih godina. (Pričalo se, naravno, i o novim nastavcima 'Cosbyjeva showa', ali nakon svega što smo u posljednje vrijeme imali priliku čuti o tvorcu te rijetko inteligentne serije, na to nitko normalan ne bi pristao ni da mu Bill osobno ubaci nešto u piće). Eh da, zamalo sam zaboravio: čak je i Will Smith prije nekoliko dana ponovno najavio da će producirati nove nastavke legendarnog 'Princa iz Bel Aira', a to je izazvalo opće oduševljenje diljem zemaljske kugle... Za razliku od cijelog svijeta koji se raduje svim tim serijama, a posebno ovoj premijeri avantura mladog i pomalo sebičnog Willa koji zadaje velike probleme svome ujaku, lomi srca djevojkama u školi te ismijava svog pretjerano ambicioznog rođaka, pri tome do suza nasmijavajući gledatelje, mi ga se, evo, i nismo baš previše zaželjeli. Kod nas na televiziji, naime, Will i trideset godina nakon što je serija prvi put prikazana na NBC-u, sve to još uvijek svakodnevno radi!
Elem, baš neki dan gledao sam nastavak u kojemu se tek uselio kod rodbine na 805 St. Cloud Road, a to bez obzira na 21. stoljeće u kojemu navodno živimo na našim programima nipošto nije izoliran slučaj. Raymond kojega svi vole, Jim iz 'Svijeta po Jimu', vojni liječnici iz MASH-a, onaj debeli 'Kralj Queensa', 'Mućke', pa čak i svi oni susjedi Stevea Urkela koji žive pod istim krovom i dalje okupiraju naš televizijski program u tolikoj mjeri da nam to doba kada su sve te serije prvotno prikazivane uopće ne stignu nedostajati kao ostatku normalnog svijeta... Da zaključim, za to što još uvijek živimo u devedesetima kad je o zabavnom programu riječ, s punim pravom možemo kriviti naše pružatelje televizijskog sadržaja kojima smo dodijelili koncesije, a koji nas već godinama sustavno teroriziraju reprizama. Dok smo si za ovo drugo što nam se događa u informativnom programu sami krivi!
