U najpoznatijem međunarodnom ispitivanju učeničkih sposobnosti Programme for International Student Assessment (PISA) koje organizira OECD sudjeluje 70-ak zemalja. Rezultati petnaestogodišnjaka često se koriste kao jedan od glavnih argumenata za procjenu kvalitete sustava te osnova i iskra ozbiljnih, katkad i radikalnih, promjena. PISA ispituje matematičku, prirodoslovnu i čitalačku pismenost koju određuje kao sposobnost primjene naučenog u životnim situacijama.
Hrvatska je do sada sudjelovala u četiri PISA istraživačka ciklusa i u svim pismenostima naši su učenici postizali statistički znatno lošije rezultate od OECD-ova prosjeka. Štoviše, rezultati naših učenika u proteklih deset godina u najboljem slučaju stagniraju ili, kao u slučaju prirodoznanstvene pismenosti, padaju.
Od prosječnog rezultata i ranga u ukupnom poretku, za razvoj pojedinog društva i gospodarstva važnija su dva indikatora.
Prvi je udio onih koji nisu funkcionalno pismeni, odnosno postižu rezultat ispod PISA 2 razine. To ne znači da ne znaju čitati, pisati, zbrajati i oduzimati, jer to sigurno znaju, već da ni na osnovnoj razini nisu sposobni usvojena znanja primijeniti u životnim situacijama. Godine 2015. takvih je u slučaju prirodoslovne pismenosti bilo 24,6 posto u odnosu na 17 posto u 2006. U slučaju matematičke pismenosti 2015. u Hrvatskoj ih je bilo 32,1 posto.
Trećina naših učenika je funkcionalno matematički nepismena. Možda zvuči grubo i neugodno, ali valja ponoviti – nepismena.
Možda je još važniji podatak o postotku učenika koji postižu najviše razine postignuća jer upravo na tim pojedincima države temelje svoj inovacijski, tehnološki i gospodarski razvoj. Peta i 6. razina PISA postignuća označavaju snalaženje u složenijim situacijama i zadacima te pokazuju izrazito razvijenu razinu pojedine pismenosti. Samo 5,6 posto hrvatskih učenika ostvaruje dvije najviše razine matematičke pismenosti 2015. godine.
>> Primjena reforme 2020. Poslodavci: To je kasno!
>> Moderno obrazovanje za napredno društvo
Upravo je ta matematicka nepismenost bila ono sto su akademici najvise zamjerali Jokicevoj reformi, zašto sada njegova slika stoji u članku?