Peto izdanje Sport Festa, jedinstvene konferencijsko-sajamske manifestacije u Hrvatskoj pa i šire, otvorio je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša. On se u Poreču pojavio u pratnji glavnog tajnika HOO-a Siniše Krajača i njih dvojica bili su prvi predavači i to na temu "Sport u Hrvatskoj - kroz prizmu Olimpijskih igara u Tokiju".
Bez obzira što su hrvatski olimpijci najviše medalja osvajali za vrijeme njegova mandata (Peking 5 odličja, London 6 medalja, Rio 10 i Tokio 8 kolajni), Mateša je nazočnima dao do znanja da hrvatski sport nije počeo s njim i njegovim suradnicima. Jer prije njih su tu bili neki drugi ljudi od velikog doprinosa poput Antuna Vrdoljaka, Mirka Novosela, Slavka Podgorelca... Ti ljudi bili su od posebnog značaja u vrijeme borbe za međunarodno priznanje Hrvatske i nacionalnog olimpijskog odbora što se dogodilo u rekordnom roku, pogotovo ako se to usporedi sa svim onim pristupnim pregovorima koje je Hrvatska morala proći prigodom pristupanja Europskoj uniji.
- Tu priču vodili su ljudi čije je ime tada u Lausannei odnosno u Međunarodnom olimpijskom odboru nešto predstavljalo. Išlo je neuobičajeno brzo, ali je dobro ispalo - kazao je Mateša i naglasio ono s čime se danas posebno ponosi:
- U nekoliko posljednjih ciklusa, Hrvatska se na Olimpijskim igrama ustalila među 30 najuspješnijih zemalja. U Tokiju smo bili 26. a iza nas zemlje poput Rumunjske, Slovačke pa čak i Indije, zemlje od milijardu i pol ljudi.
A da bi to i dalje bilo tako neće ići bez vjetra u leđa od strane države. Ne samo u smislu državnih nagrada za osvajače medalja ili jače financijske podrške klubovima nego i kroz osmišljavanje programa za animiranje mladih da se sportom uopće bave.
- U Hrvatskoj živi 370 tisuća djece od 12 do 19 godina no pitanje je koliko će njih uopće ući u sport i koliko ih se može baviti sportom. A to je naša baza za buduće medaljaše. I zato mi organiziramo olimpijski festival dječjih vrtića jer si ne smijemo dozvoliti luksuz da nam promakne iti jedan motoričan klinac koji bi mogao biti vrhunski sportaš. I zato mi u HOO-u imamo razvojne programe, njih pet, a sada radimo i na šestom koji će se zvati olimpijske nade - kazao je Siniša Krajač naglasivši još i ovo:
- Prije ovog posla ja sam vodio ured lokalnog sporta i vrlo dobro znam koliko su nam važni uvjeti za bavljenje sportom u lokalnim sredinama. Mi smo refleksni praktičari, ti ljudi nam s terena daju informacije a mi dograđujemo sustav. Nažalost, naša demografska slika je loša i tu bi trpjeti mogli ekipni sportovi. I tu se moramo potruditi jer mi smo poznati kao nacija momčadskih sportova.
Da bi se od onih 370 tisuća djece i mladeži njih što više privuklo u sport nekoliko je uvjeta o kojima je govorio Mateša:
- Kada imate ovakvu demografsku sliku koja je s motrišta sporta zabrinjavajuća, a tih 370 tisuća u dobi od 12 do 19 godina je nevjerojatno malo, onda morate napraviti niz koraka da iz tog bazena dobijete što više djece u sport. Značajan efekt u tom smislu bi se postigao kada bi sva infrastruktura za sve te dobne kategorije bila besplatna i bilo bi jako dobro da se nađe model da djeca odnosno njihovi roditelji ne moraju plaćati članarine nego da to kompenzira lokalna uprava.
A takvi primjeri su vrlo rijetki premda ih, ističe Krajač, ima u Hrvatskoj:
- Ima sredina koje ne naplaćuju svojim klubovima i daju prednost sportu djece ispred rekreacije.
Još su dva uvjeta, navodi Mateša, koje bi trebalo osigurati da se popravi brojnost hrvatske mladeži u sportu.
- Nužno je povećati broj sati tjelesne kulture, a upravo to je napravila Slovenija. Nažalost, mi tu nismo došli do rezultata jer u ministarstvu koje se bavi obrazovanjem ima jako puno silnica. Stalno se govori o reformi školstva, a zanemaruje se fizička komponenta razvoja djece koja je jednako vrijedna kao i obrazovnam pogotovo u vrijeme interneta i društvenih mreža.
Na koncu je predsjednik HOO-a potentirao s faktorom broj tri.
- Mi u svim sportovima, naročito u ekipnim, moramo shvatiti da postoji Hrvatska izvan Hrvatske a to je nešto što Hrvatski nogometni savez jako dobro radi a takav pristup predlažemo i košarci i rukometu, da za nacionalne selekcije dobiju što je više moguće djece iseljenih Hrvata.
Što će se od svega toga u potpunosti realizirati teško je predvidjeti pa tako i inicijativa koju pokreće HOO i o kojoj je govorio Krajač:
- Uvest ćemo dva nova programa u lokalni sport. Jedan je da se potpomognu klubovi koji su bili prepoznatljivi u svojim sredinama a u međuvremenu su pali, a drugi je da u suradnji sa turizmom i lokalnim turističkim zajednicama sufinanciramo izgradnju vanjskih vježbališta. A i to bi značilo uključenost većeg broja djece pri čemu moramo nastojati da se sa sportom bavi i što više djevojčica.
