Iako je turnir Svjetskog kupa u Zagrebu zapravo kvalifikacijski, pa nema polufinala i finala, a ne dijele se ni medalje, pred hrvatskim je vaterpolistima večeras u 18.30 sati (Arenasport 2) odlučujuća utakmica s Mađarskom. Pobjednik ide na završni turnir Svjetskog kupa u Los Angelesu (od 30. lipnja do 2. srpnja), a poraženi će preskočiti to natjecanje i pripremati se za iduće – Svjetsko prvenstvo u Fukuoki (od 14. do 30. srpnja).
Eksplodirao na EP-u
No bile one ovakve ili onakve, utakmice s Mađarima uvijek su veliki izazov za naše igrače. Nabrušeni su maksimalno, a jedan od napaljenijih svakako je Splićanin Jerko Marinić Kragić (32). Znate onu priču o njemu da je kao navijač bio privođen zbog izgreda u St. Étienneu 2016. godine, iako se on brani da se samo našao na krivom mjestu, ali zato je kao igrač eksplodirao na lanjskom EP-u u Splitu i bio je jedan od najzaslužnijih za naše zlato.
Razgovor za Večernji list ipak smo započeli utakmicom s Japanom i našom pobjedom 14:8 i time kako ju je on doživio.
– Japanci su specifična momčad, igraju neku svoju igru, rade presing po cijelom bazenu, svako vaše pogrešno dodavanje oni će znati iskoristiti. I ako vam se takve pogreške ponavljaju, Japanci mogu biti iznimno neugodan suparnik. No mi smo kontrolirali igru, imali smo uglavnom precizna dodavanja, dobro smo se postavljali u prostoru i na kraju zasluženo pobijedili.
Ne može se reći, odigrali ste jako dobro, no u posljednjoj četvrtini ponovno ste bili loši – izgubili ste je s 0:2? Ponovila se Italija...
– Ne bih rekao da je to isto. Protiv Japanaca smo imali osiguranu pobjedu, a znali smo da nas čeka važna utakmica s Mađarskom koja nam donosi plasman na završni turnir Svjetskog kupa. A ono što se dogodilo protiv Italije zbilja je neobjašnjivo, pa nam ni gledanje snimke tu nije puno pomoglo. Mogu se samo složiti da se to reprezentaciji našeg ranga i kvalitete ne bi smjelo događati. Ni protiv Japana mi nismo stali igrati, ali možda smo spustili gas za brzinu niže i malo se čuvali za Mađarsku – kaže Marinić Kragić.
Znalo se i prije zagrebačkog turnira da će za nas odlučujuće utakmice biti one s Italijom i Mađarskom. Vi ste igrač koji voli takve fajterske utakmice i zapaljivu atmosferu na tribinama, pa što možemo očekivati od dvoboja s Mađarima?
– Kad me već to pitate, ja sam i prije utakmice s Italijom pozvao naše navijače da dođu u velikom broju. I došli su, ambijent je bio predivan i mi smo nošeni tom publikom u prvim trima četvrtinama pokazali simbiozu i imali odličan omjer od 12:7. Ne treba se sad ponovno vraćati na tu posljednju četvrtinu, ali s publikom je puno lakše i ljepše igrati. Našim navijačima mogu ovaj put jamčiti jednu, pravu, čvrstu Hrvatsku i, nadam se, reprizu s Europskog prvenstva kada smo u finalu pobijedili Mađarsku (10:9, po četvrtinama 3:3, 1:0, 4:4, 2:2 – op. a.), s puno vrhunskih pojedinaca na obje strane. Čvrsto vjerujem u našu pobjedu i plasman na završnicu u Los Angelesu.
Mađari će sad biti jači za još jednog ljevorukog topnika, Zalankija, koji se zbog manje ozljede kasnije priključio momčadi?
– Pa imaju oni kvalitetu, to je sigurno, ali imamo je i mi Hrvati. Mi smo hrvatska reprezentacija i idemo na pobjedu u svakoj utakmici, pa tako i protiv Mađarske. A na kraju, što Bog da...
Dižemo se i popravljamo
Dotaknimo se na kraju i vašeg Jadrana. U domaćem prvenstvu izborili ste se za prvu poziciju uoči doigravanja, a možete li u Ligi prvaka do završnog turnira u Beogradu?
– Sezona je bila prilično turbulentna i nismo počeli dobro. Ali s novim trenerom i s nekim promjenama u igri, malo se dižemo i popravljamo našu igru, što je evidentno. Osim naslova u domaćem prvenstvu, do kojeg sigurno neće biti lako doći, cilj nam je i taj Final Eight u Beogradu. Sve je još uvijek u našim rukama, a to smo i tvrdili od samog početka. S domaćim pobjedama protiv Vouliagmenija i Hannovera te gostujućom protivi Dinama iz Tbilisija mi smo jednom nogom na završnom turniru. Naravno, malo ovisimo i o nekim drugim rezultatima i kako će prolaziti Vouliagmeni, ali tu smo, živi smo, u situaciji smo kakvu smo i priželjkivali. Očekujem da ćemo napredovati u kvaliteti naše igre te da u Beogradu nećemo igrati samo epizodnu ulogu.
Svaka čast, dečko! Volim tvoju srčanost i borbenost. Samo naprijed!