Činilo se da se stvara nova europska nogometna supersila. Zenit je u sezoni 2007./2008. osvojio i Kup Uefe i Uefin superkup. Pisalo se stalno o Zenitu, o nevjerojatno skupim i neočekivanim transferima poput Hulkova, Dannyjeva ili Axela Witsela, o novom životu Andreja Aršavina nakon povratka iz Arsenala, o trenerima poput Advocaata, Spalettija, Villas-Boasa, Lucescua, Mancinija... Sve to davalo je dojam da se u Rusiji ozbiljno radi, i to na svim razinama, a onda je sve zasjenila afera zbog navodnog namještanja utakmice protiv Bayerna u Kupu Uefe.
Kerimov dao 200 milijuna USD
U Zenitu je procvao i naš sjajni stoper Ivica Križanac. I nije Zenit bio jedini, Anži iz Mahačkale izazvao je senzaciju najprije transferom Roberta Carlosa u veljači 2011., a potom je uslijedio niz dolazaka igrača koji je kulminirao sa Samuelom Eto’om u ljeto 2011. za tada rekordnu plaću od 20,5 milijuna eura godišnje. Sve to novcem dagestanskog milijardera Sulejmana Kerimova koji je klub kupio namjerivši u njega uložiti 200 milijuna dolara. Trajalo je to samo dvije godine, Kerimov je smanjio budžet, najbolje ruske igrače toga kluba Jurija Žirkova, Igora Denisova i Aleksandra Kokorina “torpedirao” je u Dinamo iz Moskve za neobjavljen iznos. Anži je ove sezone vraćen u Drugu ligu nakon što je izgubio u razigravanju od Jeniseja iz Krasnojarska.
Zenit nije ispao, ali nije to više ni blizu klub ambicija kakve je imao prije deset godina, bio je peti. Rusija će u subotu otvoriti Svjetsko prvenstvo utakmicom sa Saudijskom Arabijom od koje je plasirana tri mjesta niže na Fifinoj ljestvici, najniže od svih reprezentacija na SP-u. Nikome to nije jasno, brojne su analize koje se time bave. Nema jedinstvenog zaključka, ali je utjecaj države na nogomet vidljiv iz svih kuteva. Slično kao i kod nas, ruski zakon o sportu ne omogućuje da se eventualnom investitoru bilo što isplati od ulaganja u kakav nogometni klub. Pa onda oni i ne ulažu već je to prepušteno lokalnim samoupravama ili državnim kompanijama. Normalno je da se u trenu može promijeniti klupska politika ili smanjiti budžet. Dugoročno se na taj način ne može ništa, a što je dugoročno ako ne rad s mladima. I to se vidi, Rusija nakon Aršavina nema velikog igrača na europskom nivou, samo dva igrača reprezentacije igraju u stranim klubovima – Čerišev u Villarrealu te vratar Gabulov u Club Bruggeu.
Treba li onda čuditi što se Rusija na Svjetsko prvenstvo od 1990. plasirala samo tri puta izborivši samo dvije pobjede. Cijela momčad na SP-u 2014. bila je iz ruskih klubova. I nije nijednom pobijedila. Dio razloga za to leži i u limitu prema kojem ruski klubovi ne smiju na terenu imati više od šest stranaca upravo da bi se stimulirao razvoj mladih. No, to je dovelo do povećanja cijene ruskih igrača, kojima se sada ne isplati ići van. Dodatni je razlog neadekvatan trenerski kadar zbog kojega se mladi dovoljno ne razvijaju. Prema analizi PricewaterhouseCoopersa temeljenoj na podacima Uefe, prihod od prodaje ulaznica činio je 2016. godine samo pet posto od ukupnih prihoda klubova ruske prve lige dok se od televizijskih prava zarađivalo 4,1 posto. Za usporedbu, u najjačih deset europskih liga prodaja karata čini 15,5 posto, a TV prava donose 38,7 posto klupskih proračuna. Opet, treba li čuditi što je prošle subote Tosno, pobjednik Ruskog kupa, proglasio bankrot.
Ode Gazprom, ode Zenit
Sjećamo se ne tako davno visokih ambicija još jednog malog kluba, Alanije iz Vladikavkaza koja je također proglasila bankrot sedam mjeseci nakon što je prestao dolaziti novac od lokalne samouprave. Kako raste utjecaj državnih kompanija na rusku ekonomiju, tako, logično, raste i njihov utjecaj na sport. I to je dvostruko veći utjecaj od europskog prosjeka, kompanijski novac prosječno čini 60,6 posto klupskih proračuna. Konkretno, u Zenitovu slučaju sponzor je bio Gazprom. Prije globalnih previranja posljednjih godina kada je novca od nafte i plina bilo u izobilju, lako je bilo kupiti Hulka i Witsela za 80 milijuna eura. Kada su cijene pale, pali su i transferi. Ne može pri tome previše pomoći ni vrhunski trener poput Roberta Mancinija koji je dobio plaću od četiri i pol milijuna eura, no nije mogao dalje od tog petog mjesta ove sezone.
Rijetki su primjeri poput Krasnodara, kluba kojemu je vlasnik milijarder Sergej Galicki koji želi da mu momčad bude sastavljena od igrača poniklih u klupskoj školi. Tajkun koji se obogatio na “špeceraju” potpuno se želi posvetiti Krasnodaru. Prodao je svoj lanac dućana široke potrošnje VTB banci za dvije i pol milijarde dolara. Njegov klub lani je igrao u osmini finala Europske lige, a ima i najboljeg strijelca Uefine lige mladih, devetnaestogodišnjeg Ivana Ignjatijeva.
Kako će mi biti drago kada se osramote na prvenstvu. Čak bi mi bilo draže da ih Srbi pobjede