Čini se da će zlatni četverac ipak dobiti sponzora. A zajedno s njima i Hrvatski veslački savez. HVS je pred potpisivanjem ugovora s Croatia osiguranjem vrijednim 500.000 kuna, od čega bi 400.000 išlo četvercu. To nam je prenio trener četverca Nikola Bralić.
Loptačima sve, nama ništa
Ako je tako, naša najveća osiguravateljska kuća prošla je sjajno jer je dobila kapitalce. Dakako, ako im unutarnji neprijatelj ne pomrsi račune jer u našem su veslanju struje jake poput oceanskih.
– Pred dečkima su još dvoje Olimpijske igre i oni svih tih godina mogu biti oko svjetskih medalja. Mi ne dobivamo za osnovne potrebe, a neki dobivaju za razbacivanje. Političari su naučili loptačkim sportovima davati preko zasluga, no sada su te državne tvrtke u problemima, pa se njihovi čelnici takozvanim malim sportovima boje dati i ostatke – kazuje Bralić.
Nikolu muči to što su veslači medijima nedovoljno privlačni kao sportske zvijezde. Svjetska su klasa, a marketinški su miljama daleko od Blanke Vlašić i Ivice Kostelića.
Sebe razvikati ne možemo
– Oni su uspješni i razvikani, a sami sebe ne možete razvikati bez medija. Oni očito imaju sposobne ljude, a imaju i medijsku potporu. Moji su dečki žrtvovali studiranje i privatni život za sportski uspjeh i, ako se ne bude ulagalo u njih, možda se i oni izgube. Zato im savjetujem da svakako nešto završe uz višu trenersku, koju dvojica studiraju, a i treći će. Da imaju širu mogućnost zapošljavanja.
Nikola se ne bi bojao za popularnost svojih pulena da se u Hrvatskoj poštuju temelji tjelesne kulture.
– Mi ne možemo računati na pivarske reklame jer su one u veslanju nezamislive. Naša se publika ne opija i ne razbija.
Muči Bralića i to što su dečki sami morali kupovati opremu za skijaško trčanje jer u njegovu stilu rada to je već 10 godina najbolja bazična priprema. Mladostaš Valent Sinković ostao je bez skifa, nužnog za trening, jer ga je čovjek od kojeg ga je posuđivao odlučio prodati.
– Moj klub Mladost ne može kupiti ni jedno veslo jer smo sve uložili u funkcioniranje pogona, u uvjete rada. No, postoji obećanje gradskog veslačkog saveza da će nabaviti čamac kada im pribavimo dokaz da to ne mogu HOO i HVS.
Bralića brine zapuštenost Jaruna, objekata i staze.
– Treneri su u opasnosti da se zabiju u pješake jer naša staza za trening nije označena. Nema posebnih svlačionica za djevojke, skidaju se u nekom skladištu. Svlačionice su kapaciteta 15 ljudi, a u njima ih se skida po 40-50. Mi treneri nemamo svoju sobu. Nemamo ni kardiofitness jer je iznajmljen boksačima. Kap koja je prelila čašu su automobili na Jarunu i naplata parkiranja, a mi veslači došli smo ovamo prije 50 godina, dok je ovo bio rukavac.
