Reprezentacija koja je od 2007. godine osvojila 13 medalja na velikim natjecanjima u seniorskoj i još 11 u juniorskoj konkurenciji, reprezentacija koja i ove godine niže pobjede u Svjetskoj ligi, možda jedina reprezentacija od koje se realno može očekivati da se okiti medaljom na OI u Riju sljedeće godine... Očekivalo bi se da je takva reprezentacija (i takav savez) mažena i pažena od države, napose od krovne sportske organizacije. Ali nije tako, hrvatska vaterpolska vrsta i Hrvatski vaterpolski savez, a o njima je riječ, već godinama od HOO-a dobivaju samo 2,9 milijuna kuna godišnje za tzv. osnovni program. U isto vrijeme rukomet dobiva godišnje šest milijuna, košarka 4,4 milijuna, skijanje 3,5 milijuna itd. Prema kojim kriterijima?
Prihodi samo 7,2 milijuna
– O tome i jest riječ ovdje, tih kriterija nema. Na nedavnom sastanku izaslanstva HVS-a s čelnim ljudima HOO-a nešto takvo nam je i rečeno. Nema kriterija, raspodjela se praktično vrši na temelju zatečenog stanja. Poštujemo sve sportove, ali vaterpolo je zaista podcijenjen – s neskrivenim nezadovoljstvom u glasu kaže dopredsjednik HVS-a Perica Bukić.
Unatoč nikad težoj financijskoj situaciji (lani su prihodi HVS-a iznosili samo 7,2 milijuna kuna), Bukić ove godine očekuje nove velike uspjehe (u Svjetskoj ligi, ali i na SP-u u Kazanju), ali to će – gle paradoksa – značiti novi udar na polupraznu blagajnu HVS-a. Jer za osvojene medalje igračima idu i premije, a novca nema.
– A ne dajemo im ništa posebno. Pogledajte samo ovaj podatak: za osvojeno srebro na OI u Londonu država Italija je svakog svog igrača nagradila s po 130.000 eura, Srbi su za broncu svojima dali po 45.000 eura, a mi našima – za zlato! – po 11.000 eura. Ali pustimo Talijane na stranu, srpski savez od države u startu dobiva 1,2 milijuna eura (9,2 milijuna kuna – op. a.), crnogorski milijun eura (7,7 milijuna kuna), a mi spomenutih 2,9 milijuna kuna koji s plaćama za trenere i još nekim dotacijama nekako narastu na 3,8 milijuna kuna. I to je to, a zbog teškog stanja u gospodarstvu sve teže je pronaći tvrtke koje bi nas sponzorirale. Da nemamo HEP uza se, mi uopće ne bismo funkcionirali, a za neko redovito, normalno i posve skromno poslovanje trebamo minimalno 10 milijuna kuna. A Len i Fina pritišću nas da razvijamo i ženski vaterpolo, jer mi smo uz Srbiju jedine dvije zemlje u kojima njega praktično nema – napominje Bukić.
Klubovima prijeti gašenje
Klubovi su u još težoj situaciji. Pero ističe:
– Osim Primorja i Juga, svim ostalim klubovima prijeti gašenje, pa i Mladosti koja prolazi težak postupak predstečajne nagodbe. A klubovi su temelj svakog sporta. Dopustimo li njihovo propadanje, mi ćemo dugoročno srozati vaterpolo, jednu od perjanica hrvatskog sporta.
>>Dupini, iako u nezavidnoj financijskoj situaciji, nižu nove uspjehe u 2015.
Jedini spas je privatni kapital. Znaci, drzava treba dati olaksice onim kompanijama koje ulazu u sport. Recimo kroz neplacanje porez na dobit, za onu sumu, koja se ulaze u sport ili kulturu. S tim da bi se moglo maksimalno 10% dobiti investirati u sport ili kulturu. Primjera radi: kompanija ima 100 mio. kuna dobiti, 10 mio. kuna moze uloziti u sport ili kulturu i na tu dobit ne placa porez.