U svojoj je Osnovnoj školi Škurinje u Rijeci sigurno najpoznatiji učenik jer tko nije čuo da je baš đak te škole – Tino Popović iz 2a – za posjeta Beogradu srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću na pitanje za koji klub navija, kao iz topa ispalio: Za Rijeku!
Osmogodišnji dječak mišljenje nije promijenio ni nakon što ga je uporni Vučić pokušao uvjeriti da mora naći neki veći klub za koji će navijati, sugerirajući mu da to budu “Zvezda ili Partizan, malo veći klubovi od Rijeke, Dinama i Hajduka”.
– Pokušao me je još nagovarati. Ali potpuno je jasna stvar, za mene postoji samo Rijeka. Nisam imao nikakvu tremu kad sam stajao ispred njega i kad me pitao za koga navijam – izgovara simpatični Tino, trčkarajući za nogometnom loptom u parku nedaleko od zgrade u kojoj stanuje sa svojim roditeljima Danijelom i Sašom te starijim bratom Leonom i mlađim Lenijem.
Dva sata ranije Tino se bio vratio iz škole, u kojoj ga, priča nam dječak, sada svi poznaju, a učiteljice mu zbog odgovora Vučiću kažu: “Bravo, Tino”. Do jučer obični dječak iz susjedstva preko noći postao je medijska zvijezda: ispred njegova stana jedna za drugom smjenjuju se novinarske ekipe.
No, Tino kao da je rođen za kamere i diktafone, poput vrhunskog profesionalca strpljivo odgovara na novinarska pitanja, a i njegovi roditelji pristojno otvaraju vrata svoga doma, svjesni da njihov Tino više nije tek anonimni pučkoškolac, već po mnogočemu posebno dijete. Čini se da tako rezoniraju i njegovi maleni razredni kolege: svi do jednog sada žele biti viđeni u njegovu društvu.
– Sad imam više prijatelja nego u prvom razredu – ne bez ponosa govori osnovnoškolac klizeći niz tobogan iz čijeg je podnožja odjurio prema ljuljački, da bi se u sljedećem trenu opet igrao loptom, pa zatim na trenutak sjeo pokraj svog brata Lenija, podsjećajući sve nazočne da on jest pomalo neobičan dječak, ali prije svega samo dječak.
Tino Popović vinuo se na naslovnice i u udarne vijesti u cijeloj regiji u kolovozu tijekom izleta u Srbiju, gdje je boravio u ljetnoj školi Sveti Sava iz Beograda, zajedno s ostalom djecom iz Kostajnice, zadarskog zaleđa i svoga rodnog grada. Obilazili su brojne muzeje, spomenike, pomalo učili...
Na kraju višednevnog druženja, djecu je u posjet primio i srbijanski predsjednik Vučić, kada je i nastala snimka po kojoj je Tino postao poznat, a zbog koje su istu večer njegovim roditeljima počele stizati brojne poruke ljudi oduševljenih dječakovom reakcijom. Vučić se bio smjestio među djecu, a oni koji su odgovarali na njegova pitanja stajali su u svečanoj dvorani za govornicom s koje se inače predsjednik obraća uzvanicima koji mu dolaze u posjet.
Djeca su mu govorila odakle dolaze, da su im se u Beogradu najviše svidjeli bazeni i polarni medvjedi u tamošnjem zoološkom vrtu. A onda se dvoranom prolomio smijeh kad je maleni Tino predsjedniku Srbije odgovorio da navija za Rijeku.
Prvi put na utakmici
– Tino, da ti kažem nešto, na prostoru bivše Jugoslavije, a i šire od toga, Beograd je ljepši od svih ostalih gradova, i to uvjerljivo. Veći je od Zagreba dva i pol puta, gotovo tri Zagreba stanu u jedan Beograd, pet Sarajeva stane u jedan Beograd. Računam da je Beograd tvoj grad isto koliko i Rijeka i taman da voliš najviše Beograd i Rijeku – nije se dao srbijanski predsjednik pokolebati u nagovaranju.
No, uzalud. Tino Popović ostao je pri svom naumu: za njega, kazao je tada pred svima, postoji samo Nogometni klub Rijeka. I na taj je način, složit će se mnogi, Vučiću “ukrao šou”.
Iako su nakon susreta s predsjednikom djeca trebala ići kući, njihov je boravak produljen pa su umjesto put doma, pod pratnjom policije otišli na stadion “Rajko Mitić” – nekadašnju Marakanu – na kojem je bilo oko 50.000 ljudi, gledati utakmicu između Crvene zvezde i ruskog Krasnodara. Ali Tino ni nakon te utakmice nije promijenio mišljenje za koga mu valja navijati. Zapravo, utakmicu nije ni gledao do kraja jer je počela kasno pa je – zaspao.
– Dijete je iskreno, ne zna lagati. Tako je odgovorio i Vučiću – ponosno kaže Saša Popović.
Taj 46-godišnjak ne bez ponosa ističe da je i sam “navijač Rijeke od rođenja”, zbog čega je sasvim jasno da je tata tu ljubav prema klubu prenio i na svoje sinove Leona i Tinu. I najmlađi Leni, kojemu je tek 16 mjeseci, pa je zbog njega tata Saša deset mjeseci na roditeljskom dopustu, sigurno će navijati za Rijeku, baš kao otac i braća.
Desetak dana nakon punog stadiona u Beogradu dočekao je Tino Popović jednu drugu utakmicu koja ga je puno više oduševila, onu na Rujevici između Rijeke i Cibalije na kojoj je Tino bio poseban gost, čime ga je NK Rijeka nagradila za vjernost klubu.
Naime, Riječani su se odlučili odužiti svom malenom sugrađaninu na nesebičnoj potpori. Susreo se Tino Popović te subote uoči utakmice i s vodstvom najdražeg kluba i tada je dobio nogometni dres koji sad s ponosom nosi jer su mu se na njega potpisali omiljeni nogometaši čija imena bez problema nabraja.
Bit ću zubotehničar
– Znam sve nogometaše – kaže.
Upoznao je na stadionu i igrača Mateja Jelića i vratara Simona Slugu te predsjednika kluba Damira Miškovića.
“Ne treba previše isticati koliko je ova gesta značila malom navijaču, samo jednom od mnogih iz nove generacije koji će još dugo živjeti, disati i navijati za Rijeku”, kratko su nakon susreta s Tinom priopćili iz kluba.
– Uživao sam – jednostavno opisuje dječak kako mu je bilo taj dan. Kako i ne bi, bilo je to prvi put da je svoj klub gledao s tribina, a ne ispred televizije, a k tomu je još njegova Rijeka i pobijedila sa 7:0.
– Gledamo nogometne utakmice ili kod kuće ili u kafiću u kvartu u kojem živimo. Ne možemo financijski drukčije jer bismo nas trojica išli: Tino, Leon i ja. Naša obitelj to ne može pokriti – iskreno će tata dječaka Saša Popović.
Tino uglavnom ne propušta utakmice Rijeke i volio bi opet s tribina gledati svoj omiljeni nogometni klub, iako nam otkriva da je, otkako je počela škola, poprilično zauzet.
– Na prvome mi je mjestu škola, zatim učenje pa treninzi.
A Tino Popović, naravno, trenira nogomet. Godinu dana marljivo vježba u riječkoj Lokomotivi gdje trenira i njegov 15-godišnji brat, srednjoškolac Leon. I zadovoljan je.
– Kad još nisam znao igrati nogomet, moj brat Leon me učio. Tako ću i ja učiti svog mlađeg brata Lenija.
Gotovo sigurni u odgovor, pitali smo ga što će biti kad odraste, no Tino nas je iznenadio.
– Zubotehničar – spremno je odgovorio.
– Zubotehničar?! Pa neki dan rekao je da će biti pilot – rekao je smiješeći se tata Saša.
– Tino, zar nećeš biti nogometaš? – zanimalo nas je jer nam se činilo da je sve drugo nezamislivo.
– To već jesam – važno je rekao osmogodišnjak i otkrio da mu je od omiljenog kluba Rijeke bolji jedino njegov brat Leni.
U suprotno ga ne može uvjeriti nitko, pa ni srbijanski predsjednik.
Što ne pustite dijete na miru lešinari jedni.