Austrijanac Marcel Hirscher apsolutni je suveren Sljemena. Njegov "apsolutizam" na brdu iznad Zagreba protegnuo se na četiri pobjede koliko na ovom skijalištu ima još jedino njegova sunarodnjakinja Marlies Schild.
"Njegova visost" danas je svoju kraljevsku dominaciju obranila za samo pet stotinki, no Hirscheru je pobjeda bila tim slađa jer je predstavljala njegov 23. trijumf u slalomu, ali i jubilarni 50. trijumf u Svjetskom kupu sveukupno.
Najveći skijaš svoga doba tako se izjednačio sa Albertom Tombom (50), a više od njega imaju jedino sunarodnjak Herman Maier (54) i Šveđanin Ingemar Stenmark (86). S obzirom da mu je tek 28 godina postoje sasvim solidni izgledi da stighe i velikog Inga, ali i sunarodnjakinju Annemarie Moser Proll koja drži austrijski rekord u broju pobjeda u Svjetskom kupu (62).
- Kada razmišljam o rekordima ja odvajam muške i ženske liste pa sada mislim samo na Hermana. Ne zvuči puno, no treba pobijediti četiri puta.
Zagreb je postao najtrofejnije prizorište njegove karijere. Naime, jedino je ovdje slavio četiri puta u slalomu.
- Ovo je jedinstvena utrka, toliko drugačija od ostalih. Vidjeti svjetla velikog grada dok se spuštaš sa skijališta poseban je prizor za nas skijaše. Osim toga, ovdašnji organizatori uvijek jako dobro pripreme stazu. Premda je temperatura bila pet stupnjeva, a to baš i nisu najbolji uvjeti za skijanje, zagrebački organizatori su nam omogućili gotovo savršenu stazu.
Nakon 2013., Marcelu je ovo drugi put da je osvojio tri slaloma u nizu. Je li to najava njegove nepobjedivosti u nastavku sezone?
- Ako pobijediš za samo pet stotinki onda to nije nepobjedivost nego sreća. I ja sam gubio neke utrke za nekoliko stotinki, no sada sam ja bio taj sretnik.
Još u kolovozu Hirscheru je slomljena kost u gležnju, no vratio se iznimno brzo, već početkom studenog u Leviju.
- Imao sam istu takvu ozljedu, dva centimetra ispod ove, prije sedam godina. Kada nešto slomiš nikad ne znaš da li to zacjeljuje korektno i koliko je to stabilno. Srećom, nisam mogao na operaciju, a i ne osjećam nikakve bolove.
Ovakav niz zacijelo će mu biti injekcija dodatnog samopuzdanja za nastup na ZOI u veljači na kojima će voziti više disciplina, svoje najjače discipline slalom i veleslalom, kombinaciju, a možda i spust.
- Bolje je biti u vodećoj poziciji nego na stražnjem sjedalu, no na olimpijskim igrama to vam ne znači ništa. Tamo uopće nije važno koliko ti imaš osvojenih globusa ili medalja s velikih natjecanja. Nitko o tome ne vodi računa u startnoj kućici, važno je jedino ono vrijeme koje imaš u ciljnoj ravnini.
Baš kao i trostruka pobjednica Mikaela Shiffrin, kojoj niti jedna kruna nije u jednom komadu, i Hirscher ima problema s kristalnim krunama koje se dodjeljuju sljemenskim pobjednicima.
- Meni su slomljene dvije ili tri, pa tako i ova najnovija. Kada je u VIP šatoru veliki šef Vedran Pavlek došao do mog PR-a Stefana i dao mu pet, ovome je ispala kruna i razbila se u tisuće kristala. Kristalne krune su sjajne za ceremoniju, ali su filigranski napravljene i odveć su krhke. Ne sjedim s njima u svom stanu niti gledam televiziju s krunom na glavi, no sjajno je vidjeti te slike.
Sjajna slika bi bila i da je 24-godišnji Michael Matt danas bio pobjednik, točno deset godina nakon što je njegov stariji brat Mario (38) bio prvim muškim sljemenskim pobjednikom. No, baš kao i prije osam godina kada je Francuz Grange pobijedio ispred Kostelića, i sinoć je razmak između sljemenskog pobjednika i drugoplasiranog bio pet stotinki.
- Ja sam sretan i sa drugim mjestom jer prije samo tri godine ovdje sam startao sa startnim brojem 67 i nisam niti završio utrku - kazao je Michael Matt predočivši nam i što radi njegov slavni stariji brat, inače dvostruki svjetski prvak i olimpijski pobjednik u slalomu:
- Mario je kod kuće, gleda utrke. Bavi se uzgojem konja, no to čini još od svoje 10. godine, a i vodi jedan ski-bar.
Koliko god je Matt mlađi bio sretan sa svojim drugim mjestom, toliko je Henrik Kristoffersen bio ljut što nije bio prvi. A kako i ne bi bio kada u posljednjih devet utrka ima sedam postolja, ali niti jednu pobjedu. Čovjek je klasa, ali nikako da se domogne pobjede.
- Nisam ja razočaran trećim mjesto, ali svojim pogreškama jesam koje su mi donijele treće mjesto umjesto pobjede. Ta ljutnja me držala deset minuta, nakon čega sam bio OK. Uostalom, ja sam taj koji čini pogreške, pa nemam koga drugoga kriviti - kazao je mladi Norvežanin.
Ili recite ljudima da to nije "za glavu", već je pokal ili onda konačno napravite neki gumeni ili silikonsi rub da ta kruna ne pada. Nevjerojatno kako ljudi ne razmišljaju. I ok jedne sezone napraviti grešku, ali oni rade istu stvar već godinama! Koja korist od toga kada ljudima pada sa glave??? I Pavlek to gleda i kao glavni čovjek se nije sjetio nešto napraviti i po tom pitanju? Genijalci!