Nakon što je dominirao ringom tri runde i prvu minutu četvrte, hrvatski teškaš Filip Hrgović izborio je i petu profesionalnu pobjedu. Za novi statistički pomak u karijeri prebio je, tehničkim nokautom, srčanog 23-godišnjeg Meksikanca Filberta Tovara.
A njega je u četvrtoj rundi spašavao njegov trener Osvaldo Chavez Marin koji je shvatio da njegov štićenik postaje sve slabije pokretna meta pa je bacio ručnik u ring.
- Nakon svakog dobro udarca kojeg sam plasirao, mislio sam da će pasti. No, koliko taj čovjek može primiti čistih udaraca, to nikad nisam doživio. Iznenadio me, pa sam ispočetka malo silio. Pogodio me par puta jer nisam izlazio na distancu na vrijeme. Htio sam ga što prije završiti pa sam zbog toga bio u izvjesnom grču - istaknuo je Hrgović.
Kreće od četvrte runde
Nakon svega, Hrgović je bio iskren i pošten pa je priznao da to nije bio protivnik njegove klase, netko od koga bi trebao strahovati negdašnji europski amaterski prvak i osvajač olimpijske bronce.
- Najgori su ovi protivnici protiv kojih nemaš što dobiti, a možeš puno izgubiti. Želim jače protivnike jer samo tada ćete vidjeti i boljeg Hrgovića.
Hrgovićev trener Yousef Hasan mogao je ponešto i zaraditi da se kladio u kojoj će rundi njegov štićenik okončati ovu borbu. Uoči početka četvrte runde dobacio je Filipu:
- Kralju, ovo ti je posljednja runda. Dovrši to.
I tako i bi, a Juka je naravno bio zadovoljan.
- Prve dvije runde Filip je forsirao nokaut pa je bio u izvjesnom grču. Uostalom, ja i po njegovim sparinzima znam da on sve bolje radi od četvrte runde pa nadalje - kazao je Hasan.
S obzirom na to da je riječ o borbama koje služe za uboksavanje u, nadamo se dugotrajnu i uspješnu karijeru, uvijek je dvojbeno da li bi bilo bolje da je Hrga boksao još koju rundu. Radi “kilometraže”.
Mogli bismo zatvoriti birtiju
- I ja sam tu bio podijeljen. Boks je opasan sport pa je uvijek bolje posao završiti što prije, no kada sam vidio da moje čiste udarce jako dobro trpi, poput pravog tovara, tada sam si rekao da ne moram žuriti i da će Tovar pasti prije ili kasnije - kaže Filip.
U starom münchenskom muzeju Postpalast, Hrgovićev je svoju pobjedu proslavio s nekoliko stotina svojih navijača među 3000 nazočnih ljudi. Osim njemačkih Hrvata, stiglo je i neko društvo iz Hrvatske, pa tako i prijatelji iz Sesveta pa smo se zapitali kako li će te večeri izgledati njihova zajednička proslava pete profi-pobjede.
- Ekipa je takva da bismo mogli zatvoriti bilo koju birtiju u Münchenu - našalio se Hrgović i dodao:
- Ja vam baš i nisam neki partijaner. Ja vam najviše volim sjesti s prijateljima, pojesti i popričati, i to je sve.
No, priznao je da mu je bilo jako drago vidjeti hrvatske zastave i čuti “zovi samo zovi, svi će sokolovi...”.
- Ovo mi je bila dobra priprema za zagrebačku Arenu i moju sljedeću borbu koja će se održati 8. rujna. Htio ne htio, sve te to malo uzme, jer ovakvo navijanje je novo za mene. A osjećao sam se kao da sam na domaćem terenu.
Na neki način je i bio jer je nastupio u sklopu priredbe s borbama u kikboksu i tajlandskom boksu koju su organizirala braća Šteko, Pavlica i Mladen, Hrvati koji u Münchenu drže jedan od najuglednijih borilačkih klubova i koji godišnje priređuju četiri priredbe.
Pobjeda,zastava na ramenima,šaka visoko u zraku,hrvatske pjesme u dvorani...kome smeta neka pati:)))