Traverza preko Islanda, tako nam je uzbuđeno pričao Ivica Kostelić prije tri tjedna pod sljemenskim tornjem o ekspediciji života, putu na skijama s vrha do dna Islanda.
– Bojim li se divljih životinja? Polarnih medvjeda? Ne, na Islandu ih nema. No, ima drugih opasnosti, poput polja lave, koja su skrivena – pričao je uoči puta. Krenuo je pun entuzijazma, ispraćen zvukom valova koji stižu s Grenlanda. Sada je negdje u pustošima Islanda, a na terenu stvari su puno jasnije. Opasnosti vrebaju.
– Samo je jedna riječ kojom mogu opisati današnju dionicu. Ovdje je pakao! – javio je nakon trećeg dana putem društvenih mreža.
U međuvremenu, prema našoj računici, u dosadašnjih 12 dana prošao je više od 360 kilometara, na polovici je puta. Usporedbe radi, kao da je na skijama stigao od metropole do Primoštena. Ili Beča. U prosjeku prolazi oko 30 kilometara dnevno. Janica Kostelić također je na otoku s obitelji šogorice Elin, te im dostavlja hranu u trenutku kada prelaze pokraj neke od prometnica. Jedu malo, u pravilu suho, i ključno je da je – lagano. Jer opremu vuku za sobom na sanjkama. Keksi, limenke, proteinske čokoladice...
– Uživamo u ovoj tišini. I miru bez utjecaja moderne civilizacije.
I kamp mu je teško podići.
– Na vjetru smo. Teren je otvoren, nigdje nema zaštite. Podigli smo oko šatora zidove od snijega – javio je Kostelić prošli tjedan.
U ekspediciju TransIceland 2016. Ivica (36) krenuo je sa slovenskim ultramaratoncem Mihom Podgornikom (27) te Islanđaninom Thorsteinnom Jakobssonom (58), koji je – odustao.
– Steiniju je pozlilo. Dogovorili smo se da nastavimo sami, druge odluke nije bilo. Žao mi je, ali poslije će nam se pridružiti kada se sputimo s Islandskog gorja.
Dan kasnije, tjedan nakon početka ekspedicije, novi problem.
– Zaobilazili smo velika polja lave, a kad smo stigli do rijeke Svarta, shvatili smo da nije zaleđena, što je otežalo prijelaz. Morali smo je prijeći bosonogi. Bilo je hladno i vrlo duboko. Nema razgovora, nema pjevanja ni fućkanja putem. Hodamo i šutimo.
Kad dođu u civilizaciju – pustoš.
– Koliba Laugafell ljeti je turistička destinacija. A sad nema nikoga. Izgleda kao grad duhova u špageti-vesternima.
Zagrepčaninu je ova ekspedicija priprema za ekstremniji cilj – pješice doći do Sjevernog pola, a zatim i do Južnog.
Vožnja gumenjakom Jadranom, što mu je dosad bila zanimacija na odmoru, prema ovome je – kamilica...
Bilo bi pametnije i koristnije da Ivica Kostelić umjesto traverza preko Islanda obiđe traverzu do Črne na Koruškoj i posjeti čudo na skijama Tinu Maze koja je jedina u istoriji skijanja prošla treverzu preko 2000 bodova u jednoj sezoni Svjetskog kupa. Dobro shvačam Ivicu jer mora da mu je na Islandu lakše u domoljubnoj duši nego pokraj one največe, najsvestranije i najrekordičnije.