Nakon razdoblja duljeg od desetljeća, ove godine hrvatska atletika ostala je bez seniorske medalje na velikim natjecanjima. Najbolji plasman na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti bilo je peto mjesto Sandre Perković u bacanju diska. Prvi put od 2007. ostali smo bez medalje na svjetskim prvenstvima.
Daleko smo od tragedije
- Iza hrvatske atletike ipak je dobra atletska godina. Naši atletičari ruše državne rekorde, u mlađim uzrastima osvajamo medalje, sudjelujemo u finalima u mlađim dobnim kategorijama više nego proteklih godina, na EYOF-u smo najuspješniji sport, infrastruktura nam je svaki dan sve snažnija, broj registriranih atletičara i klubova raste, a interes za atletiku sve je veći. Hrvatska atletika je na ovom SP-u ostala bez medalje, ali je u ovom sustavu natjecanja naša atletika najuspješnija od 1983. do danas ako se uzmu u obzir zemlje bivše države, a među najuspješnijima kad se uzmu u obzir sve zemlje slične veličine i ekonomske snage. Zahvaljujući kontinuitetu uspješnosti na velikim natjecanjima (EP, SP i OI) prepoznali su nas čelni ljudi HOO-a te pomogli da danas naša atletika funkcionira u bitno komfornijim uvjetima nego prije na čemu smo vrlo zahvalni. Želim reći da medalja s velikog natjecanja, pogotovo ne svake godine, nije jedini kriterij za vrednovanje sporta. Najavljujem da ćemo se već dogodine vratiti u dosadašnji kontinuitet uspješnosti na velikim seniorskim natjecanjima. Griješe svi oni koji procjenjuju da ćemo, poput nekih drugih sportova, utonuti u dugogodišnju krizu - uvjeren je Mladen Katalinić, izbornik hrvatske atletske reprezentacije.
Ali, atletičari i atletičarke su nas naviknuli na medalje?
- Ne trebamo biti euforični ni kad se s OI ili EP-a vratimo i s tri medalje te ispadne da smo svjetski i europski vrh, ali ne treba ni ovu situaciju doživjeti kao tragediju. Od desetero naših atletičara koji su ostvarili pravo nastupa na SP-u, osmero je sezonu provelo više liječeći se nego trenirajući, a to se nikad dosad nije dogodilo. Počelo je s ozljedom Parlov, a završilo s nedavnom ozljedom Jane Koščak. Ne vjerujem da je moguće da takav peh imamo sljedećih godina.
Dobro, i konkurencija je sve jača?
- Opet ću spomenuti da je konkurencija u atletici globalna, da prvaci dolaze iz zemalja koje nije lako pronaći na karti svijeta, a da iz atletski najsnažnijih zemalja sudjeluju i po četiri natjecatelja. Za usporedbu, zamislite SP u košarci na koji dođu četiri NBA momčadi. Ni na koji način ne želim biti maliciozan prema košarci ili nekom drugom sportu, ali atletika je svijet za sebe. Na ovom SP-u doživjeli smo da Burkina Faso i Djevičanski Otoci osvoje medalju, a neke atletske velesile poput Njemačke ostanu bez medalje, pa i domaćin SP-a Mađarska, unatoč silnim investicijama u atletiku, osvoji jedno treće mjesto. Oduvijek sam govorio da je već finale velik uspjeh i u to i dalje čvrsto vjerujem.
Kakva bi bila vaša analiza nastupa Sandre Perković?
- Treba naglasiti da Sandra seniorske medalje na velikim natjecanjima osvaja od 2010. i da su se posljednjih godina pojavile izrazito kvalitetne diskašice koje su ovaj put bile uspješnije. Sandra i trener su te činjenice apsolutno svjesni i željeli su se pripremiti za tu situaciju bolje nego ikad. Nažalost, ozljede su im bitno pomrsile planove. Ovih dana ću se naći s trenerom Elkasovićem i napraviti analizu te razmotriti sve elemente mogućih poboljšanja uvjeta za pripreme za OI sljedeće godine. Sandra nas je proteklih godina jednostavno navikla na medalje, a to što ovaj put zbog svih tih nedaća nije uspjela ne smatram nimalo strašnim. Naime, bacila je hitac sezone i u strašnoj konkurenciji osvojila peto mjesto. Da dva hica nisu završila u mreži, uvjeren sam da bi unatoč svemu i u Budimpešti osvojila medalju. Vjerujem da će to za nju biti veliko iskustvo i golem motiv da se sljedeće godine vrati u šampionski ritam i ponovno nas razveseli medaljom. Sandra je u 33. godini i zapravo u najboljim godinama za bacanje diska. Za primjer ću spomenuti francusku bacačicu diska Michon koja je u 45. godini u Budimpešti bila u finalu.
Sara se mora vratiti
Filip Mihaljević sedmi je u bacanju kugle?
- U dramatičnoj odgodi kvalifikacija i u kišno-klizavim uvjetima izborio je finale, u kojem je iznova pokazao da pripada samom svjetskom vrhu te atletske discipline s najjačom konkurencijom posljednjih godina. Filip ulazi u najbolje bacačke godine i uvjeren sam da je spreman za još jedan kvalitativan iskorak.
Što se događa sa Sarom Kolak?
- Nažalost, ona trenutačno baca slabije nego prije šest-sedam godina kada je bila olimpijska pobjednica. No u odličnim je godinama i svakako se može vratiti na pobjedničke staze. Da bi to uspjela, neophodno je da se suoči s realnošću sadašnje situacije te da uz našu pomoć nađe pravi put za povratak. Treba spomenuti da je Sara senzacionalna olimpijska pobjednica iz Rija, da je imala dvije teške operacije ramena i lakta te da je stalno bila u stresnim situacijama zbog ozljeda, operacija, rehabilitacija pa i u situaciji da je trener nije želio pratiti na Igrama u Tokiju. Imala je stresova za tri karijere, a za jednu puno i previše. Zato treba imati razumijevanja za nju i nakon detaljne analize potražiti rješenje za budućnost. Od nje u tome očekujem suradljivost.
Izbornik kaže:"Oduvijek sam govorio da je već finale velik uspjeh i u to i dalje čvrsto vjerujem." Istina je, finale je uspjeh. Ali to se ne smije postaviti kao cilj. Kao cilj se mora postaviti zlato. A onda će i finale doći.