Nacija je dva tjedna strahovala za njegovo zdravlje jer je bio jedini vratar u reprezentaciji, ali većih problema nije bilo. Poput svojih suigrača, Josip Pavić dizao se iz utakmice u utakmicu, branio je sve bolje i bolje, da bi u finalu obranio čak 15 od 18 udaraca koliko su ih Talijani uputili u okvir.
Cijele noći slavili zlato
– Sve je bilo u najboljem redu. Jednom me malo zabolio prst i to je bilo sve. Izbornik je prije prvenstva razgovarao sa mnom o toj ideji i ja sam se složio. Ratko se inače malo promijenio, više razgovara s nama igračima. To je dobro jer se tako dodatno pojačava kohezija momčadi – kaže Pavić (28).
– Kakve vam se sad misli motaju glavom, dva-tri dana nakon osvajanja europskog zlata?
– Osjećam ogromno zadovoljstvo. Prvenstvo nije moglo ljepše završiti. Mislili smo da će na utakmice dolaziti 2-3 tisuće navijača, a imali smo uglavnom krcato gledalište. Ugođaj je bio fenomenalan, navijači su davali sve od sebe, a mi smo im jednako uzvraćali. Uložili smo puno, mučili se na cjeloljetnim pripremama, ali sve nam se vratilo na najbolji način i nije nam žao.
– Za vas kažu da ste zaduženi za dizanje ozračja u reprezentaciji? Kako to postižete, pričate viceve ili počnete s pjesmom?
– Bude tu svega, hrabrimo se međusobno. Prije važnih utakmica iznimna je nervoza, pritisak koji može biti kontraproduktivan i zato je dobro malo razbiti tu nervozu, našaliti se malo, opustiti.
– Jeste li u nedjelju navečer gledali snimku finala?
– Htio sam, ali sam zaspao. Bio sam jako umoran jer smo prethodni dan cijele noći slavili europsko zlato. Nakon zajedničke večere, s feštom smo počeli u Piranha baru na Jarunu, ali smo se brzo prebacili u našu staru bazu, u jedan kafić u blizini. Ne smijem reći njegovo ime jer smo ondje proveli cijelu noć i vlasnik bi mogao imati problema s inspekcijom. Došli su i igrači koji su bili s nama na pripremama i bivši reprezentativci, tako da smo imali obiteljski ugođaj.
Ivan se hvali tatom
– Pobjeda u finalu bila je veličanstvena?
– S Talijanima smo i igrali i gledali ih i znali smo da nas ne mogu iznenaditi. Dobro, nije igrao Felugo, ali i da je igrao ne bi im puno pomogao. Možda jedino da je Burić igrao za njih.
– Teže je bilo sa Srbijom u polufinalu?
– Pa, jest. Bilo bi nam teško da smo izgubili pred svojim navijačima. Ali bili smo puni samopouzdanja, vjere u sebe, znali smo da možemo pobijediti.
– Što na sve kažu supruga Nera, trogodišnji sin Ivan i jednogodišnja Ena?
– Ivan je gledao prijenose na televiziji i svima se hvali da je njegov tata sve obranio i ima zlato, a supruga je rekla da me nije bilo tri mjeseca i da sad moram sve to nadoknaditi. Vjerojatno je mislila na pranje suđa.
Bravo Josipe! Bravo decki! Zlato! Zlato! Zlato!