Momčadska kvaliteta u nogometu je jedno, a individualna nešto sasvim drugo. Bez obzira na sve Dinamove uzastopne naslove ovih godina, u posljednje tri i pol sezone u HNL-u nije bilo boljeg individualca od Marka Livaje. Osebujni 31-godišnji Dalmatinac od proljeća 2020. godine dominirao je domaćim travnjacima, ubilježivši učinak od 78 pogodaka i 47 asistencija, odnosno 125 izravnih sudjelovanja u golovima u 140 nastupa za Hajduk. Dvaput je bio najbolji strijelac lige (jednom od toga sa suludo visokih 28 pogodaka) te su ga dvaput kolege igrači iz lige proglasili najboljim igračem HNL-a. Igračka ostavština koju Livaja već sada ima dopušta nam proglasiti ga jednim od legendi HNL-a, a ona se nastavlja graditi i u ovoj sezoni. Livaja je pod novim trenerom Hajduka Gennarom Gattusom fantastično ušao u sezonu, o čemu najbolje govori podatak da je u dosadašnjih deset utakmica upisao šest pogodaka i tri asistencije. Izravno je sudjelovao u devet od Hajdukovih deset ovosezonskih golova, a sve je to okrunjeno sjajnim pogotkom u Maksimiru za veliku i važnu 1:0 pobjedu nad Dinamom u 'vječnom derbiju'.
Počeo s četiri godine
Ne samo da je Livaja kapetan i daleko najbolji igrač Hajduka, nego je postao i svojevrstan brend kluba. Neki u Splitu išli bi i toliko daleko da bi ga nazvali i splitskim Maradonom. Bilo dobro ili loše, Livaja u Splitu općenito ima status nečeg štovanog i taj ga dio, kao što je Hajduk i sam po sebi, čini polarizirajućom personom. Kako je Livaja došao do svega toga? Što se događalo prije ovog razdoblja u Hajduku? Tko je uopće Marko Livaja? Nekoliko dana nakon što je riješio veliki hrvatski derbi, prikladno je to sve pregledati u našem portretu tjedna.
– Kako je sve počelo? A kao i ostala djeca, igrao sam nogomet na ulici, tukao balunom po betonu, a onda me zapazio trener GOŠK-a iz Kaštel Gomilice Ante Rajčić i pozvao me da malo korisnije udaram loptu. Razgovarao je s mojim roditeljima i zamolio ih da me upišu na nogomet – rekao je Marko u jednom intervjuu za Večernji list.
U GOŠK je Marko stigao kao četverogodišnjak, a njegova majka Ljiljana jednom je prilikom otkrila da je bio zainteresiran i za druge sportove.
– S četiri i pol godine počeo je igrati nogomet. Jednom je u prvom razredu osnovne škole kazao kako bi želio igrati tenis, no rekla sam mu da ne može i nogomet i tenis. Neka se odluči za jedan sport. Nije dvojio ni sekunde da je njegov sport nogomet – otkrila je majka Ljiljana.
Nakon GOŠK-a Livaja je na preporuku Franka Bogdana svoj put nastavio u Omladincu iz Vranjica, gdje je postao najmlađi igrač koji je ikad zaigrao za prvu momčad, s tek 14 navršenih godina. Ubrzo je, 2008. godine, u igru ušao Dinamo s kojim je Marko odigrao turnir u Italiji i praktički dogovorio dolazak na Maksimir.
– Nisu me roditelji prisilili na to, bila je to moja odluka. Bilo mi je glupo, ali shvatio sam da to moram napraviti jer me nitko na Poljudu nije zvao. Poludjeli su kad su čuli za Dinamo i onda se sve okrenulo. Kada je došla ponuda Hajduka, nisam ni sekunde razmišljao, iako sam se dogovorio s Dinamom. Nikada mi nije bilo teško promijeniti tu odluku, jer moj je san oduvijek bio zaigrati na Poljudu u dresu mog Hajduka.
Međutim, u Hajduku Livaja nije zaigrao za prvu momčad u natjecateljskoj utakmici. Bio je 2010. godine, kao 16-godišnjak, priključen prvoj momčadi, ali je nastupio u tek šest prijateljskih utakmica. Pala je odluka za vrlo ranim odlaskom u inozemstvo, u redove talijanskog velikana Intera.
– Svašta se tada događalo u klubu, dobio sam poziv trenera, ali on je smijenjen, a mene su opet zaboravili. Istjecao mi je stipendijski ugovor, dobio sam poziv iz Intera da dođem i zaigram za juniore u Primaveri.
Svađa s navijačima Atalante
Tada je uslijedila duga desetogodišnja Livajina epizoda u inozemstvu. U tom razdoblju igrao je za Inter, Lugano, Cesenu, Atalantu, Rubin, Empoli, Las Palmas i AEK. Najviše će se ljudi vjerojatno sjetiti Europske lige u sezoni 2012./2013. kad je Livaji za Europu bila udijeljena uloga prve špice Intera, a on je tu ulogu sjajno iskoristio s četiri pogotka u šest nastupa grupne faze. U pretkolima je te iste sezone Livaja nastupio na Poljudu protiv Hajduka te famozno pobrao brojne zvižduke. Mladi se Livaja, pak, nije uspio u potpunosti nametnuti u Interu, a ni u ostatku Italije. Pružao je bljeskove svoje izvanserijske kvalitete u svim klubovima u kojima je igrao, no pratili su ga brojni problemi vezani za disciplinu i suspenzije.
Prisjetit ćemo se nekih od njih. Najfamozniji je vjerojatno onaj iz Intera kad je imao fizički okršaj sa starijim suigračem Antonijom Cassanom. Ni u Atalanti nije prolazilo bez problema. Svađao se s trenerom Colantuonom, udario suigrača Radovanovića i na Facebooku navijače nazvao gadovima, a taj je potez i objasnio: "Vrijeđali su moju majku i vrijeđali su moj narod. Hrvati su ponosan narod. Neki navijači skandirali su mi da sam Cigan i prijetili mojoj obitelji, a ja sam jedan od onih koji sve saspu u lice." Nakon neuspjele epizode, u Italiji je za velikih šest milijuna eura otišao u ruski Rubin, no tamo je brzo otpisan zbog manjka zalaganja na treningu i problema s disciplinom. Probleme je imao i u španjolskom Las Palmasu, gdje je zbog guranja suca u jednom navratu dobio pet utakmica suspenzije, ali je isto tako u španjolskom prvoligašu imao vrlo lijep učinak od sedam golova i četiri asistencije igrajući na visokoj razini. To su samo neki od problema koje je Livaja imao u svojim mlađim godinama te je s razlogom dobio epitet "bad boy hrvatskog nogometa".
Svoje igračko, ali i osobno sazrijevanje Livaja je doživio u grčkom AEK-u, u kojem je od 2017. do 2020. bio nositelj te s atenskim klubom jednom osvojio naslov prvaka Grčke. Tamo je stekao status legende kluba, baš kao što je to napravio i u Hajduku svojim povratkom u Split u nezaboravnoj kampanji 'Livaja, ostani', nakon njegove prvotne posudbe.
Iako je Livaja u kontekstu discipline, treniranja i kontinuiteta sazrio i napredovao u odnosu na svoje mladenačke dane, kontroverza ga nije prestala pratiti ni za dana u Hajduku. Najupečatljiviji događaj definitivno je skandiranje megafonom navijačima Šibenika nakon finala Kupa na Rujevici, a potom i verbalni okršaj navijača na treningu reprezentacije. Livaja je za hrvatsku reprezentaciju nastupio 21 put, postigao četiri pogotka, a bio je i vrlo važan kotačić pri osvajanju bronce na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. godine s pogotkom i asistencijom na turniru. Međutim, nakon incidenta u Rijeci Livaja je prvo napustio vatrene za Final four Lige nacija, potom ga je izbornik Zlatko Dalić 'poštedio' igranja u jednom ciklusu kvalifikacija, a onda je Livaja prije idućeg ciklusa, na koji je bio pozvan, odlučio u priopćenju reći zbogom reprezentaciji. Kao i svaka priča, i ova je imala dvije strane; za jedne je Livaja nastavio biti onaj 'bad boy' koji jednostavno ne može bez problema, dok je za druge bio beskompromisan i svoj, bez pretvaranja i lažnog ponašanja, čovjek koji će s ekipom zaigrati i na kultnim 'skalinama' čisto zato što uživa u tome.
Međutim, postoji i njegova druga strana. Kako je njegova supruga Iris u jednom intervjuu istaknula: "Marko ne govori puno, on radi. Svoj na svome je u obitelji i najbližem krugu prijatelja, tu će se otvoriti i biti opušteniji, a za sve drugo vidjet ćete ga s puno strpljenja i poštovanja prema svima. Uz to je pun iznenađenja i jako je pažljiv. Moj Marko je hodajuća emocija."
Na kraju krajeva, ako pričamo o nogometu, ipak je najvažnija ona strana igračke kvalitete, a taj dio nije nimalo upitan. Otkad je Livaja došao u Hajduk, splitski se klub od kluba koji nije mogao doći ni blizu drugog mjesta u ligi ili nekog trofeja pretvorio u klub koji je osvojio dva Kupa i dvaput u nizu bio drugi u prvenstvu. Da, Hajdukovi navijači priželjkuju naslov prvaka u HNL-u, ali činjenica je da deset godina prije Livaje Hajduk nije bio ni prvi ni drugi. Možda i dalje na terenu nije riječ o najmirnijem tipu, ali je definitivno riječ o najboljem igraču Hajduka, ali i HNL-a u posljednjih nekoliko godina. Strogo s gledateljske strane, takvog majstora nogometa izniman je gušt gledati na domaćim travnjacima, bez obzira na to za koga navijali.
Kako se Livaju ouopće nije vidjelo u utakmicama kvalifikacija za konferencijsku ligu kad je takva superzvijezda?