''Djeluje kao solidan igrač, ima skok, brzinu, ali ono što nema jest šut. Toliko ja znam o njemu. Hajde, čujemo se...” Jasmin Repeša (51) dočekao nas je pričajući na mobitel. Netko je, izgleda, trebao mišljenje o tamo nekom, ako smo dobro shvatili i čuli, igraču iz Italije, u kojoj je kao trener radio čak devet godina.
Taj netko nije mogao izabrati boljeg sugovornika i stručnjaka, kao što i Cibona, a vrijeme to sve jasnije pokazuje, nije mogla naći bolje rješenje za klupu nakon odlaska Joke Vrankovića.
A još nedavno prijatelj je pitao:
– Ne čini li ti se da ovaj Repeša ipak neće ništa napraviti od Cibone?
Pa, možda je i djelovalo tako ispočetka, instant-rezultata nije bilo pa je i sam Jasko zavapio: “Ova momčad ne može biti prvak!” Prije tri mjeseca slutilo je i na gore, za imperativ se postavilo tek treće mjesto u prvenstvu da se ne mora plaćati sudjelovanje u ABA ligi, a danas se već naveliko barata titulom glavnog favorita za naslov prvaka...
Nismo favoriti za naslov!
– To apsolutno nije točno! Ako nam već stavljaju to breme, od njega nećemo bježati, no nismo favoriti iz nekoliko razloga. Drugi imaju veće budžete i od početka sezone postavljene imperative, ponajprije tu mislim na Cedevitu, a i Zagreb je razmišljao u tom smjeru. Nama je i dalje najbitnije da nam je dogodine zajamčena regionalna liga i Eurokup, to su nam programi po mjeri i sve jače od toga bilo bi prejako za nas. Bili favoriti za naslov ili ne, nećemo se kriti, no vidjet ćemo dokle ćemo dogurati... – rekao je Repeša za Max!
O.K., no činjenica je da se nešto radikalno promijenilo, da je donio atraktivniju i bolju igru, vratio atmosferu, pridonio imidžu, i koliko god bio skroman, vratio bar dio publike pod Toranj...
– Moj doprinos možda je pomogao, no o ulozi trenera u svemu ovome nije na meni da pričam. Nismo predominantni, možda ponekad samo tako izgledamo i to može biti opasno, no pojavilo se jedinstvo koje nas je dovelo u ovu superiornu situaciju. Uostalom, drugi su imali problema s ozljedama i padom forme, odlascima igrača, a mi smo doveli Wrighta, dobro radili i stvari su se posložile u našu korist. Da nemamo propadanja u nekim utakmica, bio bih super zadovoljan.
Repeša, naime, svaku, i malu pogrešku svojih igrača “počasti” ozbiljnom verbalnom analizom. Cibona je upisala 12 pobjeda u Ligi za prvaka, nešto na što se nitko normalan ne bi bio kladio, no on je nakon barem šest utakmica bio kritičan, a kad su uvjerljivo pobijedili Zagreb, čak je najavio stavljanje stvari na svoje mjesto i “zeznutu” prirodu tih njegovih metoda.
– Prije svega to su razgovori, individualni i zajednički. Malo smo se precijenili, a ne smijemo ni pod razno zaboraviti gdje smo bili nedavno, kako smo se mučili i kako smo loše izgledali. Tiče se to mlađih koji su odlutali kad smo osigurali “jedinicu”, no bogami i onih starijih koje su ovi lijepi dani izvukli u kafiće pa ih je omamilo sunce. Počinju razmišljati o kupanju i plažama, a nas čekaju najbitnije utakmice ove sezone.
Cilja li se na susrete sa Cedevitom u doigravanju? Kaže da ne i da nitko ne razgovara ni o čemu osim o sljedećem protivniku. No, što osobno misli o susjednom klubu, najvećem gradskom rivalu kojemu je dvaput za redom uzeo “skalp”?
– Oduvijek sam Cedeviti davao komplimente i želim joj sve najbolje, ali ne bih volio o drugima mnogo pričati. U ovom slučaju konkretno, ne bih htio da se na umjetan način pravi nabrijana atmosfera. Oni imaju svoje pretpostavke da rade kako rade, a mi svoje. Zapravo, bilo bi neukusno od mene govoriti o ozbiljnosti tog kluba, o kojoj svjedoči i roster momčadi i rezultati.
Prije godinu dana, kada je Aco Petrović otišao iz Cedevite, klub je ostvario kontakte s Repešom koji im je pored Perasovića bio prva želja. Do dogovora nije došlo, iz priče ljudi iz kluba dalo se zaključiti kako su prepreke bile financijskog tipa, a u neformalnim razgovorima informaciju kako su ga htjeli ne kriju.
– To su, reklo bi se na talijanskom, “chiacchierare”, a na dalmatinskom - ćakulati. U ovom trenutku svi moramo biti fokusirani na što bolji završetak sezone, a za ostalo će biti vremena. Trebamo uživati u ovoj lijepoj košarkaškoj priči koja se događa zadnja dva mjeseca.
Pojasnio je detaljno:
Šarmirali ga Jolly i Tedeschi
– Zagreb je unatoč svemu podignula ta manija oko Šarića i rodila se sjajna europska priča. Posebno sam sretan zbog Splita i mog bivšeg igrača Vujčića koji je učinio da tamo dolje funkcionira i nešto drugo osim Hajduka. Osobit je to raritet pogotovo u vrijeme kad nogometašima ne ide najbolje, a s tim sam dobro upoznat jer sam proveo tamo jednu sezonu. Drago mi je zbog Jollyja čijeg predsjednika Stojanovića vidim kao hrvatskog Abramoviča, samo puno pametnijeg, a sjajno je i da postoji netko s toliko volje koliko je ima Tedeschi, u kojem čuči i trener i igrač. Naravno, najdraže mi je zbog Cibone koja se stabilizirala i financijski i rezultatski u isto vrijeme, a to je dosada bila rijetkost.
Danas zvuči pomalo euforično, a među izjavama “za naslov” nedavno je stajalo kako se možda nije trebao vratiti u ovu balkansku močvaru među “gazde koji su već podijelili karte”. Ispalio je to nakon utakmice s Partizanom i sada već mitskog sudačkog tretmana Ciboni.
– Krasno mi je u Zagrebu, nema dileme. Radim u klubu koji volim, posao koji volim, obitelj mi je tu, kod kuće je najljepše i sve ostale parole, parole, parole... Mogu ih sve čistog srca reći. No, zaista je pitanje je li dobro da sam se vratio i to pitanje i dalje stoji.
Kad to tako kaže, zvuči kao da razmišlja o skorom odlasku. U međuvremenu, zvala ga je Unicaja, toliko barem znamo.
– Vidjet ćemo što će uvjetovati moj odlazak ili ostanak. Prerano je o tome još govoriti, no dvije su mogućnosti – da odem ponovno u inozemstvo, budem miran i ja i svi drugi ili da ostanem tu do mirovine, da se zakopam. Treću varijantu ne vidim jer, primjerice, u roku od godinu dana ne bih mogao realizirati sve ono što želim. No, bio tu ili ne bio, Cibona će uvijek biti moja i dat ću joj ono što budem mogao.
Odluku o povratku u Cibonu slijedila je ona o povratku na klupu reprezentacije. Tamo je također naslijedio Vrankovića, primio se još jednog vrućeg krumpira, a prva akcija čeka ga u kolovozu. U Sloveniji se igraju kvalifikacije za Eurobasket 2013., gdje smo u skupini s Ukrajinom, Mađarskom, Austrijom i Ciprom. Zvuči kao prolaz... Što se radi tijekom “hladnog pogona”?
– Kontaktirao sam s većinom potencijalnih kandidata, čujem se barem s jednim-dvojicom svaki dan, no popis ne objavljujem do kraja sezone jer dolaze najbitnije utakmice koje nose stres, i mentalni i fizički. Moguće su i ozljede pa da ne bih morao mijenjati listu čekat ću da sve završi. Cilj je ne samo proći kvalifikacije i uspostaviti jedinstvo, nego napraviti agresivnu momčad koja će moći trčati, a ne kao ona moja iz Poljske 2009. godine koja je mogla malo bolje hodati.
Priznaje Repeša svoje pogreške s EP-a koje se iz ove perspektive čini čak i kao uspjeh. Tada je četiri godine istovremeno s reprezentacijom vodio rimsku Lottomaticu, dva puta bio šesti na Eurobasketima, jednom igrao Olimpijske igre (Peking) te izborio SP u Turskoj 2010.
Pogreške neću ponavljati
– To iskustvo bit će mi od velike pomoći. Četiri godine paralelno sam sjedio na dvije funkcije i napravio stvari koje sad sigurno ne bih. Danas znam točno što hoću, što god radio, činit ću za dobro hrvatske košarke, a reprezentacija koju ja vidim ima potencijal da izgleda dobro.
Osim loše atmosfere koja je nastala sinkronizirano s rezultatima, nakon EP-a 2011. u Litvi neki su igrači (Popović) javno rekli zbogom reprezentaciji, neki najavili da bi mogli napraviti isto, da žele slobodno ljeto nakon godina neuspjeha.
– Meni nitko nije rekao da je zasićen i da ne želi igrati. Uvažit ću svaki objektivan razlog i mislim da nitko neće odbiti svoju reprezentaciju ako nema opravdan motiv. Dapače, ima igrača koji jedva čekaju da počnu pripreme i iznenadili biste se o kojim imenima je riječ. Neki su se zaželjeli kvalitetnog rada jer dobar program nisu dobili u klubu, neki su se jednostavno zaželjeli reprezentacije. Ako eventualno naletim na problem, dolaze mlađi igrači i oni će dobiti priliku.
U svijetu profesionalnog sporta psiholozi su normalna stvar. Većina boljih klubova već ih ima, u stožeru su nekih reprezentacija. Koliko je Jasko blizak s tom idejom?
Doveo bih psihologinju
– Psiha je, ja bih rekao, presudna. Toliko se priča o atletizmu i razumijevanju igre, no glava je ta koja odlučuje. Ne bježim od ideje da dovedemo psihologa, osobito kad bi to moglo utjecati da rezultat bude bolji. Iako nisam još razmišljao o takvom potezu, mislim, zašto ne? Osobito ako je psihologinja u pitanju – sa smiješkom je zaključio izbornik Jasmin Repeša.
>> Izvorni tekst čitajte u Maxu! <<
Psihologa obavezno