Zdravko Radulović (48) bio je Večernjakov laureat sad već davne sezone 1992./1993. Taj nekad sjajni španer kaže da se sjeća svečanosti dodjele nagrade u vrijeme kada se još birao:
– Sjećam se jer sam se tada posljednji put slikao s Draženom Petrovićem.
Te je sezone u dresu Cibone Zdravko bio najbolji strijelac Eurolige (23.9), a posljednjih su sezona najbolji strijelci na prosjeku od 17, 18 koševa. Zašto je tako?
– Tada se igralo manje utakmica pa su igrači bili dulje na parketu, a i obrambeni skauting je na višoj razini. Osim toga, tada je bilo više šutera nego danas i tek kada Pilepić zabije više od 20 koševa, mi ih se prisjetimo.
Dočekani smo na nož
Prisjeti se Zdravko i svojih tadašnjih trenera.
– Mi smo imali bolje trenere, kompletnije u odnosu na ove današnje. Više smo se bavili sportom jer smo imali manje mogućnosti izvan košarke. Da bi danas mogao otići u inozemstvo i zaraditi neke novce, dovoljno je da imaš jedan segment igre vrhunski, a u mojem naraštaju morao si biti kompletan igrač jer tada nije bilo Bosmana, a klubovi u Europi imali su po dva stranca.
Svoje glasove u Večernjakovoj anketi Zdravko je podijelio ovako:
– U Bogdanoviću poslije dugo vremena imamo igrača u NBA ligi, a i bio je prvi strijelac reprezentacije. Tomić je bio jedan od najboljih centara u Euroligi i igra u velikom klubu. Radošević je važan igrač za budućnost naše reprezentacije, ima nevjerojatne sposobnosti koje poznajem jer sam ga trenirao i pritom ohrabrio da šutira s poludistance. Šarić je naš najtalentiraniji igrač, no zasad mu je šut hendikep, to mora popraviti. Peti mi je Popović jer sam gledao dosta utakmica Himkija. Vidim da igra jako zrelo i da bi mogao pomoći Hrvatskoj.
Kad smo već kod Popovića, kojeg nije bilo dva posljednja reprezentativna ljeta, kako riješiti hrvatski problem s razigravačem?
– Taj problem počinje od malih nogu. U najmlađim selekcijama imate biološki stariju djecu, snažniju i razvijeniju u tom trenutku, ali i one sićušne koji stoje u kutu, a možda su puno talentiraniji. Kada onaj jači napuni 15, 16 godina, postane jasno da neće biti igrač, ali tada više nemamo ni one male. Mi ne samo da nemamo "playa" nego ni šutera i zato sam se oduševio Pilepićem. Problem je što s klincima, za male novce, rade mladi treneri koji se tek uče poslu.
Očevici kažu da Zdravko ima jako talentiranog sina.
– On ima tek 12 godina i sutra može reći da neće više trenirati, a i ja ne mogu biti objektivan jer nijedan roditelj nije objektivan.
U priči o trenerima nameće se i izborničko pitanje.
– U posljednje vrijeme pojavilo se dosta mlađih trenera, među njima i ja, koji su dočekani na nož i prije no što su i počeli. Nisam Repešin fan, ali neću reći ni da ništa ne zna, no imamo mi talentiranih trenera i izvan kruga koji se spominju. Drago mi je zbog Rimca koji, na neki način, ima sreću da klub nema novca inače bi se eksperimentiralo i treba mu dati priliku da istraje.
Tko je Radulovićev kandidat za izbornika?
– Moj odabir bio bi Aco Petrović jer kratko je vrijeme, a kada je tako, onda bi on bio najbolje rješenje, a nakon tog prvenstva trebao bi to biti netko dugoročno, netko tko dosad nije bio, recimo Perasović ili Dario Giergia. Aco možda i najviše zna, njega najviše cijenim, no nije napravio koliko je mogao jer nije našao ravnotežu između pobjeda i poraza. Šteta je što Zula ne radi već par godina, a jako poštujem i trenera koji mu je nekad bio pomoćnik, Darija Giergiu. Nažalost, u HKS-u sjedi premalo bivših košarkaša, jer da je tamo njih više, vjerujem da bi se donosile i bolje odluke. Recimo, u Savezu nemate nikoga iz mojeg, vrlo trofejnog, naraštaja kojem pripadaju Kukoč i Rađa.
Žao mi je Barcelone i 1992.
Premda ima hrvatsku putovnicu, Zdravko nikad nije zaigrao za Hrvatsku.
– Osvojio sam olimpijsku medalju u Seulu, bio prvak Europe u Zagrebu, a te 1989. čak i najbolji igrač jugolige, tada jednog od najjačih prvenstava u Europi. Jedino za čim žalim jest to što nisam igrao za Hrvatsku u Barceloni, posebice u onom finalu protiv Dream Teama. U to vrijeme bio sam čak i kod predsjednika Tuđmana na razgovoru, moja želja nije bila upitna, no obitelj mi je tada bila u Crnoj Gori, bilo je ratno vrijeme i nisam htio riskirati. Bilo je tu svega, no ne volim se toga više ni prisjećati.
Svojedobno je radio u sva tri zagrebačka kluba, a sada je bez angažmana.
– Nisam za pomoćnika, ali sam za rad s mladima zainteresiran. Mislim da bih znao napraviti šampione.
U sljedećem broju, Večernjakova košarkaša godine bira Damir Milačić, danas trener Alkara i izbornik najvećeg reprezentativnog iznenađenja godine, selekcije U-20, četvrte na Eurobasketu.
>> Tomić je za mene bio najbolji, iako za Hrvatsku ne igra kao za Barcelonu
Pa na Acinom mjestu ne bih nikad prihvatio tako nesto. Pa to je uvreda za bilo kojeg trenera u bilo kojem sportu. Sad ces vodit klub ili repku,a za dva tri mjeseca cemo uzet nekog ko zna! Sta se Zdravko ne prihvati takvog aranzmana.