Veliki šušur u Velikoj Gorici izazvao je dolazak Joze Šimunovića (27), domaćeg dečka koji se vratio kući nakon europske avanture. Nije on neki anonimus, bio je član Dinama, pa i Celtica, a sada je nakon godine dana bez kluba odabrao Goricu. Službeni nastup još čeka, a do tada može samo trenirati i prisjećati se igračkih dana.
– Lijep je osjećaj vratiti se kući. Neke igrače znam, dobro se osjećam, privikavam se – rekao je u intervjuu na YouTube kanalu Gorice. No kako se uopće odlučio za taj klub?
Dobio što nije imao u Dinamu
– U Celticu mi je završio ugovor, uzeo sam pauzu da se odmorim i zaliječim problemčiće koje sam imao, malo se sve odužilo, prošao je ljetni prijelazni rok, a onda se javio predsjednik Črnko. Sve smo se brzo dogovorili. Jednostavno je, izbor je bio ili biti bez kluba ili krenuti od nečeg.
Proteklu godinu je iskoristio...
– Bavio sam se tenisom, plivanjem, vozio sam bicikl, bio u prirodi... Nisam se zapustio. Krenuo sam i na fakultet, upisao sam sportski menadžment pa i to rješavam.
Promijenio se on, ali i HNL iz vremena dok je bio u Dinamu pa iz njega odlazio 2015.
– Dinamo je tada bio dominantan, a sada se sve ujednačilo, klubovi se dižu. Gorica je postavila standarde, ganja kvalifikacije za Europu.
Kada je on odlazio u Celtic, Gorica je bila u drugoj ligi. Da mu je netko rekao da će u njoj završiti...
– Vjerojatno bih se nasmijao. No treba i takve stvari prihvatiti.
Kako mu je uopće bilo u Škotskoj?
– Što nisam imao u Dinamu, tamo sam dobio; atmosferu, igre, ma tamo sam se preporodio. Celtic će mi ostati u srcu, kao i navijači. Tamo je drugačiji stav prema klubu, nogometu općenito. Celtic je tamo kao božanstvo, igrači su iznad svega. Ponekad je to bilo i zamorno jer nakon utakmica su čekali autograme po dva i pol sata. No treba razumjeti i te ljude. I u restoranima mi je minimalno dvoje ljudi prilazilo da se slika, da pozdravi, čestita na utakmici. Pamtit ću to.
Koliko je nogomet različit?
– Naglasak je tamo na trci, fizikaliji, žešće je i suci to puštaju. Kartoni se dobivaju za povlačenje, a ako nema krvi, nema ni prekršaja. Nama stoperima je to godilo, malo očvrsneš. Odgovarala mi je takva liga nakon HNL-a.
Rangersi protiv Celtica poznati je derbi, kako je bilo to igrati?
– Trening prije radi se taktika, ali nema komuniciranja jer na terenu je buka, ne čuješ nikoga, komuniciramo pantomimom. Takvo nešto nisam doživio ni u utakmicama Lige prvaka.
A u Ligi prvaka igrao je i protiv Barcelone, čuvao je Lionela Messija 2016. To se pamti.
– Drago mi je što sam igrao protiv takvog igrača. Baš mi je bio gušt. On, Suarez i Neymar protiv nas. Nema tu specijalne pripreme, sve ovisi o trenutku. Tada sam razgovarao i s Ivanom Rakitićem koji je pravi čovjek i odličan igrač. Jedan trenutak na tim utakmicama s Messijem mi je posebno ostao u sjećanju jer je on radio što ni jedan napadač protiv kojeg sam igrao. Kada smo imali loptu, samo se kretao i promatrao nas obrambene igrače i onda je to iskoristio. Poslije sam shvatio: pa zato je i poseban.
U Celticu su ga mučile i ozljede...
– Šest mjeseci nakon što sam došao ozlijedio sam hrskavicu. To je unazadilo sve, devet mjeseci bio sam aut. No rekao sam da neću stati i vratio sam se. Izborili smo Ligu prvaka, imali sjajnog trenera, osvojili smo sve, bili nepobjedivi. Kada je moj ugovor bio pri kraju, klub je odlučio da mi neće dati novi. Morao sam krenuti iz početka i odmoriti.
Tata vojnik prvi mu je trener
A gdje je i kada uopće počeo?
– Moji su rodom iz Jajca, ali moja domovina je Hrvatska. Smjestili smo se u Gornjoj Lomnici, tamo sam odrastao i počeo igrati u Meštrici gdje mi je tata bio prvi trener. On je po zanimanju vojnik, član Tigrova. Njegov karakter nam je pomogao, disciplina nam nije strana.
Ozbiljnije je krenuo s 11 godina.
– Tada su u Hrvatskom dragovoljcu igrali moji bratići, bio im je trening, a ja sam bio sa strane i kako im je nedostajao igrač, pitao sam mogu li ja. Pucali smo po golu i skoro je golmanu ruka pukla od mog udarca. Trener mi je rekao da se javim za stariju grupu. Uspio sam, ustalio se u momčadi, a kasnije me iz Dinama zamijetio Davor Blašković i dovoljno je bilo pitanje: “Hoćeš?”
U Dinamu je proveo devet godina i odigrao 75 utakmica, povjerenja u njega nisu imali, a sada njegova Gorica protiv plavih igra u prvenstvu u subotu.
– Postoje sumnje i danas, ali gdje bih došao da sam to sve slušao. •
Cuj njega - iz Jajca! Svi smo mi iz jajca!