U dvije ključne pojedinačne statističke kolone u ABA ligi, lideri su Hrvati. O Tomislavu Zubčiću kao najboljem strijelcu već smo pisali (24,3 koša po utakmici), a ovo je priča o najkorisnijem igraču dosadašnjeg dijela tog regionalnog natjecanja Luki Božiću.
Štoviše, 22-godišnji krilni igrač Zadra (200 cm) bio je najbolji igrač kola dva tjedna zaredom, u dvama iznimno važnim gostujućim pobjedama - protiv Partizana i Olimpije. Igra li to Luka najbolju košarku u karijeri?
- Moguće je to. Tako bi trebalo biti da sam što stariji to bolji, barem kada su 20-te u pitanju.
Njegov prvi sport bio je te-kvon-do što i ne čudi s obzirom da je Bjelovarac.
- Te-kvon-do je bio moj prvi sport, čak imam i par medalja s natjecanja, no kako je to pojedinačni sport pa se tražilo da roditelji voze djecu na treninge, ja sam morao pronaći neki timski sport. Otac je radio, majka je imala puno posla, a bila je bez automobila pa me nije imao tko voziti. Inače, moj Bjelovar puno je poznatiji po rukometu nego košarci jer je naš klub bio čak i prvak Europe. Puno je i tekvondaša i karataša, ima i paraolimpijaca, a košarka baš i nije razvijena.
No, zato je u Zadru košarka i dalje sport broj jedan.
- Lijepo sam se priviknuo na život ovdje. Ljeti je super, cijel dan možeš biti na plaži. Doduše, kada je sezona ja gotovo nigdje ne izlazim već se krećem samo na relaciji dvorana - restoran - stan, a na plažu sam počeo odlaziti tek kada je sezona završila i kada sam imao jedan trening dnevno. Ako imaš dva treninga dnevno i želiš biti maksimalno usredotočen, onda nemaš vremena za plažu, kavice i šoping.
Stiče se dojam da je novi trener Zadrana Ante Nazor za Luku pronašao najbolju ulogu?
- Imao sam ja dobru ulogu i kod trenera Pipana, no s Nazorom više radimo na detaljima kroz što igrači dobiju više samopuzdanja.
A svoje igračko samopuzdanje Božić je gradio u klubu koji više ne postoji.
- Doista mi je žao što se to dogodilo KK Zagrebu, klubu u kojem sam se igrački formirao i te će mi godine ostati u posebnom sjećanju. Bez obzira što mi taj klub duguje osam plaća ja bih i to pregrmio samo da klub i dalje postoji. Zbilja mi je žao što se nisu našli ljudi koji bi pomogli da taj klub ne nestane.
Je li Luka bio ikad u kombinacijama za dolazak u Cibonu ili Cedevitu?
- Od Cibone sam imao ponudu još dok sam bio član Bjelovara, no tada sam mislio da nije dobro preskakati stepenice. Za Cedevitu se uvijek pričalo iz druge, treće ruke, no nikad od njih nisam dobio ozbiljnu ponudu.
Točka prijepora u njegovoj izvedbi nerijetko je šut.
- Nisam niti ja zadvooljan s tim segmentom igre, no radim na tome svaki dan. Kada vam je šut manjkavost onda morate raditi na drugim elementima igre da bi to kompenzirali. Ako mi ne ide šut, više ću raditi na prodoru.
Ili recimo na igri u reketu odnosno takozvanoj "leđnoj tehnici"?
- Moj bjelovarski trener Damir Krpan, još dok sam bio klinac, jako me puno učio leđnoj tehnici. Da se ne umaram previše napadajući licem. Volim ući u kontakt, vidim teren, mogu s loptom pronaći suigrače.
Priču da su mu u KK Zagreb pokušavali promijeniti mehaniku šuta Luka sam opovrgava:
- Treneru Jusupu nije bilo bitno kako moj šut izgleda nego da lopta ulazi u koš. Spletkom okolnosti ja sam to sam počeo mijenjati. Htio sam ubrzati šut no to se nije pretvorilo u nešto dobro. A to vam je kao kada doživite tešku ozljedu pa morate ponovo učiti hodati, tako i ja moram ponovo učiti šutirati. Kao mlađi ja sam imao solidan šut, pa čak i do polovice sezone u Zadru jer imam specifičan izbačaj, malo udesno. Govorili su mi da mi šut nije pravilan, da šutiram a s poda i meni je sve to ulazilo u glavu, a trebao sam se isključiti od svega.
Nadamo se da se ovaj put, krajem studenog i početkom prosinca, neće isključiti iz reprezentacije kao u veljači kada je Hrvatska dvije utakmice igrala upravo u Zadru?
- Tada sam imao privatnih, obiteljskih, problema koje ne želim iznositi u javnost, ne bi mi bilo ugodno. Ja doista ne znam kakve su namjere izbornika jer prošlog ljeta nisam bio pozvan niti na jedno okupljanje pa ne znam što mogu očekivati. Ali se nadam pozivu.
No, zato Luka zna što može očekivati od svoje you-tube publike. Naime, njegovi youtuberski uratci su sve gledaniji. Posebice među klincima.
- Ljudi često misle da su sportaši umišljeni likovi koji žive u svom svijetu i zato ja volim odgovoriti kada me netko nešto pita ili pomoći sa svojim iskustvom. Mislim da klinci to osjete. Oni vole vidjeti da je sportaš čovjek kao i svi drugi, a poželjno je i da je šaljiv.
Kaže da ima oko 1700 "subscribera". Kako je zakoračio u svijet you-tube aktera?
- Kako sam čuo neke brojke, prvo sam mislio da je kroz to moguće doći do brze zarade. To je valjda u ljudskoj prirodi, kako se brzo obogatiti. Pored toga, još kao klinac htio sam biti glumac, a kako mi se to nije ostvarilo pa me nema na filmskom platnu i televizorima, barem ću biti na mobitelima i tabletima. Zanimljivo je da u mom slučaju činjenica da sam košarkaš gura u prvi plan i moje you tube uratke, a i oni koji me prate kroz to se zainteresiraju više za moju košarkašku karijeru.
Neobično ali istinito je to da gotovo nikad u svojim you tube nastupima ne govori o košarci?
- Cilj i jest da se kroz to odmaknem od košarke. To je nešto što me opušta, neka vrsta ispušnog kanala od mog svakodjevnog posla.
Kakve sve sadržaje Luka stavlja na you-tube?
- U početku sam stavljao samo najbolje svoje poteze iz utakmica, a onda sam počeo pričati neke priče iz života za koje moji prijatelji nisu mogli vjerovati da su mi se doista i dogodili pa su umirali od smijeha. Znam snimati i to kako igram igricu na play-stationu što ljudi također gledaju, kao što umirovljenici u parku znaju gledati dva njihova pajdaša kako igraju šah, a ovo vam je moderna verzija toga. Počeo sam se i zafrkavati sa suigračima, ali sve u dobroj namjeri. Jedno vrijeme sam to radio s posebnom kamerom, a u tome mi je pomagala djevojka, no otkako više nismo zajedno sve snimam s mobitelom.
Kao youtubera ga sve više prate i u susjednim zemljama pa su mu tako, nedavno, svoje poštovanje izrazili i navijači Zvezde. Doduše, najviše zato što je usred beogradske Arene napakostio njima mrskom Partizanu.
- Drago mi je da me "gotive", no začudio sam se tome da je bilo i puno partizanovaca kojima se svidjela moja energija.
A u toj je utakmici prilično burno slavio neke teške i važne koševe.
- Ja nikad u utakmici ne slavim koševe niti emitiram takve emocije, no neke su tog dana izbile valjda radi svih onih 8000 navijača koji su me pljuvali i psovali i vikali mi da sam Srbin. Kada se na to osvrnem mislim da nisam trebao to tako raditi i to se više neće ponoviti. Ne možeš se ti hvatati u koštac sa 8000 ljudi - zaključio je Luka.
