Nekako se (pre)često sastajemo s Crnogorcima u četvrtfinalnim utakmicama velikih vaterpolskih natjecanja. Na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine iznenadili su nas, ukočili i izbacili iz igre za odličja. Na Svjetskom prvenstvu u Kazanju 2015. uzvratili smo im na jednak način, a sad se sastajemo i u četvrtzavršnici Europskoga prvenstva u Barceloni. U utorak u 18.30 sati (HTV 2) čeka nas novo sučeljavanje nakon kojega jedna reprezentacija ulazi u borbu za medalje, a druga – nećemo reći da ide kući, jer bit će tu i nadmetanja za poredak od 5. do 8. mjesta. No, to je ponekad i gore, nego odmah otići doma i odbolovati poraz i propuštenu priliku.
Tucak čeka desetu medalju
Nekako smo uvjereni da se to ovaj put neće dogoditi izabranicima Ivice Tucka. Ipak smo mi svjetski prvaci – doduše bez najboljeg igrača Sandra Sukna koji je također u Barceloni kao podrška suigračima, ali nije u sastavu – ali svejedno prilično dobro pokriveni na svim pozicijama.
– Odigrali smo jako dobro protiv Grčke, ali ima još prostora za napredak u našoj igri. Nadam se da ćemo u utakmici s Crnom Gorom biti bolji nego s Grčkom, a u sljedećoj bolji nego s Crnom Gorom – ističe naš izbornik Ivica Tucak, koji je s hrvatskom seniorskom vrstom u nepunih šest godina već osvojio devet medalja (tri zlatne, tri srebrne i tri brončane). No, nedostaje mu ona s europskih prvenstava na koju zapravo čekamo od 2010. i Zagreba kada smo se okitili naslovom kontinentalnog prvaka. U međuvremenu smo pod Rudićevim vodstvom bili deveti u Eindhovenu 2012., a pod Tuckovim peti u Budimpešti 2014. i sedmi u Beogradu 2016. godine.
– Pobjeda protiv Grčke dobro nam je došla za samopouzdanje. Iako znam da možemo i bolje. Četvrtfinale je uvijek najvažnija utakmica na turniru. Nakon nje ili idete u borbu za medalju ili se možete pakirati kući – kaže hrvatski Katalonac Xavier Garcia, koji je na svim natjecanjima na kojima je sudjelovala hrvatska reprezentacija dovodio prijatelje i rodbinu da navijaju za nas. Bilo je tako u Budimpešti i Riju, a u njegovoj Barceloni tih njegovih i naših navijača može biti i puno više.
– Nabavim li sto ulaznica, doći će 100 mojih navijača. I hrvatskih, naravno – u vedrom će raspoloženju popularni Xavi, s 34 godine najstariji u našem sastavu, ali se to u vodi ne primjećuje. To jest vidi se, ali u pozitivnom smislu. Jedan je od najpouzdanijih, istinski dirigent igre naše momčadi.
I Crnogorci imaju svoje ambicije, s pravom, ipak su ovog ljeta osvojili završni turnir Svjetske lige u Budimpešti.
– Dobro smo igrali u prethodnim utakmicama, napunili smo se samopouzdanjem i hrabro idemo na svjetske prvake. O hrvatskim vaterpolistima ne treba trošiti riječi, ali ne možemo birati put. Želio bih da zadržimo razinu igre na kojoj smo bili cijelo ljeto. Moramo vjerovati u sebe i ja sam uvjeren da možemo pobijediti – kaže Draško Brguljan, sada jedini predstavnik poznate vaterpolske dinastije bokeljskih Hrvata Brguljana u crnogorskoj reprezentaciji, ali i njezin kapetan.
Pobjeda naših vaterpolistica
Njegov brat Uglješa i bratić Darko također su vaterpolisti, otac Zoran bio je nogometaš, a stric Mario poznati vaterpolski sudac.
Svoju prvu pobjedu na ovom prvenstvu postigle su hrvatske vaterpolistice. U dvoboju za 11. mjesto svladale su Tursku sa 11:6 (Lordan 4 pogotka).
gospodine Filiću..zanimljiv vam je članak.....samo imam jednu dvojbu: spominjete( navodnog )Hrvata u momčadi naših protivnika....je li to onaj koji je nakon poraza Crne Gore od Hrvata u polufinalu Olimpijskih igara u Riu imao neprimjeren croatofobični istup ?Napisao sam "navodnog Hrvata"a" jer se on ne osjeća našim sunarodnjakom...