Sve je stalo u jednoj minuti! Možda i manje. Dva velika promašaja, pa izgubljena lopta, te gol koji nas je poslao kući. Upravo nešto po čemu smo poznati. Od euforije do tragedije. I nema sredine. Tako se zapravo spustio zastor nad naš nogometni Euro.
Šarm nestao u sekundi
Bili smo šarmantni, bili smo potentni, Maradona i Rooney, L’Equipe i Guardian, svi su se utrkivali da nas pohvale, da nas proglase favoritom turnira. I nudi se pitanje? Jesmo li se opet sami pobijedili. Tako je izgledalo.
Na puno nogometnih pitanja će morati odgovoriti Ante Čačić. Kako ga je kolega nazvao – čovjek s prekriženim rukama. Je li zakazao u svojoj najvećoj utakmici nogometne karijere? Je li trebao prije napraviti zamjene, je li trebao više riskirati? Neka o tome sada raspravljaju stručnjaci, neka izbornik sam smireno sagleda cijelu situaciju. I onda će pravi odgovori doći.
Izgubili smo osminu finala protiv momčadi koja je dobra, ali nije velika. I nije nam se nametnula, niti nam je dominirala. A mi opet nismo uspjeli. I za takvo što postoji odgovor. Ovo je dobra, ali nije velika momčad kakvu smo imali 1998. godine. I nadam se da smo sada zauvijek prekrižili to pitanje. Nije se ponovilo čarobno francusko ljeto. Jer se nije moglo ponoviti, nije to momčad tog kalibra.
Rekao mi je kolega da ne tugujemo, a još više da ne nagazimo trenera i igrače.
Jer, borili su se, vratili su osmijeh naciji, koja je u teškoj ekonomskoj situaciji, koja gubi vjeru i optimizam u budućnost. Koja ima problem sa svojim političkim vodstvom. U danima koji su bili puni loših vijesti, taj naš plasman u osminu finala i dvoboj s Portugalom činio se kao nešto što je trebalo udahnuti novi optimizam. I biti put u uspjeh.
Ali, ipak je ovo samo nogomet, ovo je samo igra. I ta igra je ponekad okrutna. I teška. I ne pobjeđuje uvijek bolji u nogometu. Iako, iskreno, mi to u Lensu ipak nismo bili u toj mjeri da vidimo Marseille i četvrtfinale. Portugal je znao zabiti gol.
Problem navijača je ostao
Bio je to turnir u kojem su nogometaši pokazali dobro nogometno lice i ono nešto slabije u posljednjem dvoboju. Bio je to turnir u kojem je ipak u zraku ostalo pitanja ostanka ovog vodstva HNS-a i u budućnosti.
Naime, mučne scene iz St. Etiennea su ipak scene koje se ne mogu tako lako zaboraviti. Manjina je radila velike probleme, za takvo ponašanje trebaju izgrednici biti kažnjeni. Ali, i ministar Orepić je u svom posljednjem izlaganju dao na znanje da sastav svečane lože koji predstavlja Hrvatsku ipak nije tako reprezentativan. Jer dolaze teške kvalifikacije za nogometno SP 2018. godine u Rusiji.
Prve dvije utakmice Hrvatska će igrati bez publike, a podjele su ostale i problemi. Koji se za dobrobit našeg nogometa ipak moraju početi rješavati.
Srna odlazi u povijesti, neki su igrači također na zalasku. No, neki drugi klinci, koji su jako dobro odigrali protiv Španjolaca su nada da će nova generacija naših nogometaša ponovno igrati dobro i nastupati na velikim natjecanjima. Najveća pak dobit ovog turnira može biti spoznaja da će neki novi klinci početi igrati nogomet, trenirati. Jer u dobrom dijelu ovih naših reprezentativaca mogu imati uzore.
možda si ti bio prerano prvak ja nisam.za mene je uspjeh plasman na ep,pa je za mene uspjeh prolazak skupine,pa je za mene uspjeh svaka sljedeča pobjeda...ja znam da smo jaki i dobri i da možemo mnoge pobjediti i znamm da se pobjeđuje iz utakmice u utakmicu,a ne u naprijed.hvala našima na dobroj igri i velikome trudu.Bog i Hrvati!