Hrvatska reprezentacija je u trećem kolu Lige nacija na Maksimiru svladala reprezentaciju Škotske rezultatom 2:1 i tako u tri odigrana dvoboja došla na šest bodova te u vrlo dobru poziciju za plasman u četvrtfinale natjecanja. Važna pobjeda je ostvarena, međutim, narativ kojeg su brojni navijači i pratitelji reprezentacije stvorili je prilično negativan. Na brojnim mjestima gdje se organizirano gledala utakmica mogli smo čuti uvrede prema izborniku Zlatku Daliću, pa čak i pozive na ostavku, a ništa drukčije nije izgledala situacija ni na društvenim mrežama.
Kratko i jasno, za početak, vrijedi reći - ti navijači su u krivu. A kroz tekst ću argumentirati i zašto. Kao prvo, priče o Škotskoj kao 'nikakvoj' reprezentaciji nemaju smisla uzevši u obzir povijesni kontekst. Hrvatska u sedam ogleda protiv Škotske ima tek dvije upisane pobjede, a u mnogim od tih dvoboja u kojima je Hrvatska ili remizirala sa Škotima (tri remija) ili završila kao poražena (dva poraza) Škotska je bila kudikamo slabija nego što je danas. Podcjenjivanje Škota nema smisla upravo zbog činjenice da nam povijesno jednostavno ne pašu kao reprezentacija, samim time je utakmica protiv njih automatski za nekoliko razina zahtjevnija.
Druga stvar zbog koje su navijači u krivu je činjenica da boluju od teškog manjka strpljenja. Nakon ispadanja u skupini na Europskom prvenstvu izbornik Dalić je rekao da će ovaj period i ciklus Lige nacija poslužiti kao period za isprobavanje novih sustava i igrača. Ono što je najavio, to je i ispunio. Hrvatska je nakon dugog oklijevanja napravila prijeko potrebnu odluku i prebacila se na sustav s trojicom stopera. Profilno po igračima je takav sustav najlogičniji za odabrati u ovom trenutku, a moramo isto tako imati razumijevanja da se nije bilo lako na takvo što prebaciti, budući da je 4-3-3 sustav povijesno donio toliko uspjeha.
VEZANI ČLANCI:
Ono za što pogotovo moramo imati razumijevanja je da promjena sustava ne može preko noći polučiti fantastične rezultate, za reprezentaciju (a ne klub), potrebno je uistinu puno vremena da se ovakva promjena iz temelja u potpunosti provede, da se igrači naviknu na nju te da mehanizmi, kretnje i pozicioniranja budu na razini na kojoj svi žele. Onda sam u dosta razgovora čuo pokušaj protuargumenta koji je zvučao ovako "pa dosta naših igrača već igra u klubovima u takvom sustavu, nemaju se oni tu što prilagođavati". Razlog zbog kojeg takav argument nema smisla je činjenica da nije isto, recimo, jednom Mariju Pašaliću igrati u 3-4-2-1 sustavu s Ademolom Lookmanom i Mateom Reteguijem u Atalanti i s jednim Andrejem Kramarićem i Lukom Sučićem u dresu hrvatske reprezentacije. Prilagodba na sustav podrazumijeva i prilagodbu na ponašanje svakog pojedinog suigrača u tom sustavu, tako da samo pusto igranje u određenom sustavu, odnosno navika za isti nije sama po sebi dovoljna. Izbornik je isto tako najavio i prilike brojnim novim licima u reprezentaciji. Tako su svoje prilike s vrlo dobrim minutažama dobili bratići Sučić, Petar i Luka, potom Igor Matanović u vrhu napada, ali i Martin Baturina iz Dinama. Jednostavno bi bilo lažno reći da izbornik nije odlučio donijeti promjene i dati šansu novim licima.
Naravno, sustav još ne izgleda onako kako izbornik, stožer i igrači žele, ali to je u potpunosti normalno. Jednostavno navijači trebaju biti strpljivi, ali odluke koje su donesene iz objektivne perspektive imaju smisla, što je najvažnije. Liga nacija se iskorištava za ono što se i treba iskoristiti, uzevši u obzir da nije najvažnije natjecanje na svijetu, iskorištava se za isprobavanje nečeg novog. Hajdemo dati vremena tome da zaživi u potpunosti, u svojoj punoj formi, prije nego što bacamo nepotrebne kritike dok proizvod nije još dovršen. Strpljen, spašen.
Hrpa ispraznog lupetanja, što bi bilo da Var nije poništio gol. Istina je da izgledamo loše, strašno spori, bez tranzicije i bez ideje kao i na EU. Čak je i Škotska koja se ne sjeća kad je nekog pobjedila izgledala super brza i sa jasnom idejom.