Nakon Eme Carević, hrvatska ženska vaterpolska reprezentacija mogla bi dobiti još jedno važno igračko pojačanje s Novog Zelanda.
Mlada sidrašica Liana Rose Tuahine Dance (rođena 18. travnja 1998.) ove jeseni nastupa za Mladost i jedna je od najzaslužnijih što su žabice odlično krenule u sezonu, osvojile su Kup u Splitu (osmi u povijesti kluba) i dokazale da im nema ravnih u Hrvatskoj.
A kako Liana ima hrvatske korijene, poželjela je uzeti hrvatsko državljanstvo i u nastavku karijere nastupati za Hrvatsku.
Pradjed iz Pupnata na Korčuli
Prije Mladosti Liana je igrala u Španjolskoj gdje i sad (na Tenerifeu) vaterpolo igra njezin dečko, također Novozelanđanin hrvatskog podrijetla, Anton Šunde. Malo-pomalo, praunuka jednoga Korčulanina približavala se zemlji koja ju je, kaže, privlačila magnetskom snagom.
– Prvi put sam u Hrvatsku došla u ljeto 2018. godine. S dečkom čiji su preci iz Podgore tri sam mjeseca obilazila Hrvatsku i posjetili smo gotovo sve krajeve. Zaljubila sam se u Hrvatsku, pa sam željela doznati nešto više o svojim hrvatskim korijenima.
I što ste otkrili?
– Moj pradjed s očeve strane zvao se Antonio Loza i na Novi Zeland je stigao 16. kolovoza 1911. On je s Korčule, iz mjesta Pupnata. Prošle godine posjetila sam i Pupnat, kako bih eventualno našla neku rodbinu, ali na žalost nisam daleko odmakla. Moja teta također je s istim ciljem, prije 15-ak godina, bila na Korčuli, ali pronašla je samo jednog rođaka koji je bio star i bolestan. Ovo ljeto ću na Korčulu odvesti oca koji ondje nikad nije bio. Bez obzira na to što nisam pronašla rođake, uzbudljivo je bilo biti u mjestu odakle je krenuo moj pradjed.
A zbog čega ne nosite pradjedovo prezime?
– Moj pradjed i moja prabaka nikad se nisu vjenčali, pa je moj djed ponio majčino prezime Dance. Tako i moj otac, pa i ja.
Kako to da ste odlučili igrati za Hrvatsku?
– Presudilo je moje prijateljstvo s Emom Carević koja je također rođena na Novom Zelandu, ali ima jake hrvatske korijene. Dugo smo razgovarale o tome da i ja uzmem hrvatsko državljanstvo, a u tome me podržala i ohrabrila me i trenerica Mladosti Mia Šimunić. Rekla mi je da je ženski vaterpolo u Hrvatskoj ambiciozan projekt. I tako sam ja odlučila pomoći zemlji koja ima posebno mjesto u mom srcu. Vjerujem da moje reprezentativno iskustvo može pomoći našim mladim igračicama. Ja volim vaterpolo, volim ono što radim, a još ponosnija ću biti kad zaigram za zemlju koja mi je u krvi.
Kako vam se svidjela hrvatska kuhinja?
– Hrvatska hrana je božanska. Imala sam sreću da budem na ručku kod Mijine majke koja je skuhala predivno jelo samo sa sastojcima uzgojenim u Hrvatskoj. Oduševila me i janjetina pod pekom, hrvatske palačinke... Hrvatska hrana me nikad nije iznevjerila. Imate i prekrasna jela s plodovima mora, baš kao i mi na Novom Zelandu. U objema se zemljama osjećam doma i obje imaju izvrsnu hranu.
Hrvatica od listopada 2020.
A kako stojite s hrvatskim (razgovor smo vodili na engleskom)?
– Zasad znam samo neke osnovne riječi kao “dobar dan, molim vas, oprostite...” Ali s vremenom i uz strpljenje mojih sugovornika, nadam se da ću hrvatski naučiti prilično dobro. To mi je važno jer uskoro ću, nadam se, postati i hrvatska državljanka, prava Hrvatica.
Pokrenut je, dakle, postupak za Lianin prijem u hrvatsko državljanstvo (HVS u tome ima i podršku HOO-a), a Miju Šimunić pitamo kakva je daljnja procedura.
– Prema Fininim pravilima, Liana bi za Hrvatsku mogla zaigrati počev od 14. listopada 2020. godine. No, ona će se odmah, a to znači početkom siječnja, priključiti reprezentaciji, kao dio stožera. Bit će s curama na EP-u kao najsrčanija navijačica u publici.
Eto, Hrvati se i vraćaju u domovinu. Jest da mala nije čista Hrvatica, ali malo miješane krvi će nam dobro doći. Važno je srce. A kod ove male ono očito kuca za Lijepu Našu. Dobro došla i odvedi naše vaterpolistice na OI!