Osim samih igrača i njihovih uznapredovalih "fizikalija" i vještina, ekipni sportovi razvijaju se i promjenom pravila. Kako u drugim loptačkim sportovima, tako je i u košarci bilo više takvih trenutaka, a nama se najvažnijima čine ograničenje vremena za napad, uvođenje pojačanih kazna za teže prekršaje te šuta za tri koša.
Da nije ograničeno vrijeme napada, danas bismo na košarci gledali utakmice rukometnih rezultata, a da nema kazna za grublje prekršaje, ta plemenita igra polako bi se pretvarala u ragbi.
No, ni jedna promjena pravila nije obradovala same košarkaše, posebice one fine ruke, kao kada je uvedeno pravilo trice. U NBA ligi su se za to odlučili 1980. i granica za tri koša danas je na 7,24 metra, a u takozvanoj amaterskoj košarci, koju regulira Svjetski košarkaški savez, u tu promjenu ušlo se 1984. godine i bila je na 6,25 metara, a potom je pomaknuta na 6,75 metara.
Cilj čelnika NBA lige, koji je kasnije preslikala i Fiba, bio je ubrzati igru i potaknuti napad. Bez te promjene nikad ne bismo uživali u šuterskim majstorstvima igrača poput Dražena Petrovića, Reggieja Millera, Raya Allena ili pak Stephena Curryja i "visokooktanskih" napada kakvih prije nije bilo.
Nakon što je izumitelj košarke dr. James Naismith zamislio ovaj sport s 13 početnih pravila, njihov se broj s vremenom povećao na stotinjak jer su promjene, u ime evolucije tog sporta, bile neumitne. No, ni jednom od njih nije postignut efekt kakav je postignut uvođenjem trice.
A jedan od njezinih prvih zagovornika bio je slavni Hrvat George Mikan, prvi dominantni centar NBA lige, podrijetlom Hrvat iz Vivodine kod Ozlja, koji je kao prvi šef konkurentske ABA lige tricu usporedio s bejzbolskim hicem zvanim "home run", a to je udarac nakon kojeg lopta završava izvan granica igrališta, uz delirij publike:
- Takve dalekometne koševe šezdesetih smo zvali "home run" jer su oni to i bili. Dizali su publiku na noge. Pravilo o tri koša daje nižim igračima priliku za postizanje koševa i otvara obranu, što košarku čini atraktivnijom za publiku - kazao je svojedobno vidoviti Mikan.
Nakon što je takvo što godinama postojalo u paralelnoj profesionalnoj ABA ligi, konzervativnija NBA liga nije pri spajanju tih dviju liga odmah prihvatila pravilo da šut iz daljine vrijedi više, nego tek tri godine kasnije, a prvu tricu na NBA parketima postigao je Phil Ford 1979.
U prvih nekoliko sezona pravilo trice minimalno je utjecalo na igru. U prvih pet sezona momčadi su šutirale manje od tri trice po utakmici, uz učinak od 26 posto. No već u sezoni 1986./1987. šutiralo se 10 trica po utakmici, a u prvoj NBA sezoni Tonija Kukoča i Dina Rađe (1993./1994.) - petnaest!
Sve do 2013. broj trica po utakmici rastao je polako, a onda je stvar eksplodirala pa se pretprošle sezone došlo do 34 pokušaja po utakmici. A sada je pak takva situacija da braniči, mala i visoka krila šutiraju više trica od razigravača, a i centri svake godine šutiraju sve više trica, što se nije moglo reći za velike "petice" poput Shaquillea O'Neala koji je u karijeri postigao samo jednu tricu iz 22 pokušaja ili pak za Kareema Abdul-Jabbara, igrača koji je postigao najviše koševa u povijesti NBA lige, ali također samo jednu tricu, i to iz 18 pokušaja. Uobičajeno je da su najviši igrači obično slabiji šuteri, no i njihov postotak uspješnosti neprestano raste.
A kako se sve mijenjalo može se pratiti i po karijeri jednog od najboljih NBA šutera Kevina Duranta. Kada je on igrao NBA košarku, od ukupnog broja šuteva njih 22 posto bilo je za tricu, a u posljednjih 14 godina ta je brojka narasla na 40 posto. Za vrijeme Durantove prve sezone NBA šuteri upućivali su 33 posto šuteva za dva koša, a danas šutiraju samo 13 posto.
Srećom, upravo je Durant igrač koji puno šutira za dva koša, čak više i od tri cijele NBA momčadi, uključujući i njegove stare prijatelje iz Golden State Warriorsa s kojima je osvojio dva naslova NBA prvaka.
No, ne može puno NBA igrača šutirati za dva koša takvom lakoćom kao "Durantula", koji 98 posto svojih šuteva za dva koša šutira preko ruke, jer da mogu, onda ne bi bilo tricaške (r)evolucije.
U takozvanoj Fibinoj košarci, onoj izvan NBA lige, trica je uvedena 1984. godine, a na našim prostorima za nju je najspremniji bio Mirko Novosel, tadašnji trener Cibone.
- Kako sam bio blizak s ljudima iz Fibe, znao sam da se priprema ta promjena pa smo mi tako i trenirali. Sjećam se da smo tako iznenadili Partizan u Beogradu povevši s 24:5 jer su četvorica naših vanjskih igrača u prvih osam napada postigla osam trica. U našoj petorci su svi osim Knege šibali trice - prisjetio se Novosel i pojasnio: - Trica je uvedena da bi se smanjio utjecaj teških centara poput Tkačenka, onih koji su samo stajali ispod koša i čekali da im dodate loptu.
Igrač koji je među prvima kapitalizirao to pravilo bio je Aleksandar Petrović, kojeg su zbog njegove dalekometne preciznosti, navijači prozvali Aco Trica.
- Ja sam pogađao dalekometne šuteve i prije nego što je uvedena trica. Nisam imao tzv. dugačku dvicu nego sam se oslanjao na šuteve sa sedam metara ili pak na prodore na koš jer srednji "range" nisam imao. Dakle, ja nisam mijenjao svoj šut, ali sam osjetio prednosti od tog ekstrakoša - kazuje Aco i dodaje: - Mi smo imali petorku u kojoj su svi šutirali trice osim Knege, a to je koincidiralo s time što smo 1985. i 1986. bili prvaci Europe.
Trener koji je i godinama kasnije, poslije treninga, znao pobijediti svoje igrače u gađanju trica, primjećuje:
- Kada je uvedena trica, promijenio se i koncept šuterskog treninga, a u NBA ligi u prethodnom desetljeću došlo je do prave eksplozije, i to s dinastijom Golden State Warriorsa. Neki igrači počeli su se okupljati na ljetnim treninzima i vježbati šut, a Warriorsi su pokazali da to jako pomaže pa danas imate poplavu igrača koji šutiraju trice s osam-devet metara.
Iz toga je proistekla i promjena u selekciji centara.
- Sjetite se samo prvaka iz vremena Detroit Pistonsa, Houston Rocketsa pa i prije Los Angeles Lakersa i Boston Celticsa, tada je bilo nezamislivo osvojiti naslov bez dominantnog centra. A danas je došlo do toga da centri vješti u igri leđima okrenuti košu pomalo izumiru, poput dinosaura.
Uvođenja pravila o tri koša u europsku košarku prisjetio se i Toni Kukoč:
- Trica se pojavila kada sam se ja počeo ozbiljnije baviti košarkom, a imao sam 16 godina. Sjećam se da su nam na jednom treningu rekli da će nam povući jednu crtu na terenu i da će pogodak iz te daljine vrijediti tri koša. Tada smo se pitali pa tko će šutirati iz takve daljine, no prošle su samo tri godine od tada do one utakmice s Amerikancima na Svjetskom juniorskom prvenstvu u kojoj sam postigao 11 trica iz 12 pokušaja.
Ta se spektakularna šuterska predstava u Hrvatskoj i zemljama koje su nekad činile SFRJ i danas prepričava, a Kukoča je njegova svestranost desetak godina kasnije dovela do toga da u NBA ligi postiže trice za pobjede.
- To s tricama išlo je tako da su momčadi najprije imale jednog specijalista, pa dvojicu, pa su trice počeli šutirati svi braniči, potom svi vanjski igrači, zatim krilni centri, a danas ih šutiraju i centri.
Cijeli sportski svijet oduševljen je šuterskim majstorstvom Stephena Curryja, braniča Golden State Warriorsa, koji je ove sezone postao igrač s najviše postignutih trica. A lani je postao igrač s najviše utakmica u nizu s postignutom barem jednom tricom (158). No, Kukoč prednost ipak daje svom bivšem suigraču Steveu Kerru, današnjem Curryjevu treneru, koji je i dalje vodeći po karijernom postotku šuteva za tricu (45,4 posto), a na toj listi je na visokome petome mjestu i naš Dražen Petrović (43,7 posto), četiri mjesta ispred devetog i toliko slavljenog Stephena Curryja.
- Curry je proglašen najvećim tricašem u povijesti, s čime se ja ne bih složio. On jest jedan od najboljih, no za mene je i dalje najbolji Steve Kerr. Prednost Curryju daje iznimno visok broj pokušaja, pa mu, samim time, nitko ne konkurira ni u broju ubačenih trica. Primjerice, on ove sezone ima po 13 tricaških pokušaja po utakmici, a Kerr ih je u svojim najboljim sezonama imao tri po utakmici.
Zbog čega se trica toliko popularizirala u NBA ligi govorio nam je Neven Spahija, trener Baskonije, koji je četiri godine proveo u NBA ligi kao asistent glavnog trenera.
- Trica je potpuno promijenila košarkašku strategiju u obrani i napadu. Kada imate momčad jaku na trici, onda je vrlo teško pomagati u reketu pri prodoru. I zato se u selekciji sve više traže i centri koji pogađaju trice. Prošlo je vrijeme sporih centara koji se utabore u reketu, sada se traže pokretljive "petice" s vanjskim šutom, a ja ih u Baskoniji imam dvojicu, Enbocha i Costella, pa nas je teško čuvati. A pogotovo je teško s takvim momčadima u NBA ligi gdje je teren širi. I kada vam dođe moćan bek na lopti poput Moranta i probije svog igrača, vi ste nemoćni jer on ili ide na koš ili, dođe li do skupljanja, doda snajperski precizno loptu suigraču na trici. Ako pak nemate tog četvrtog šutera za tricu, onda imate problem jer čuvara od takvog igrača suparnik spušta u reket da, radi suparničkih prodora, obranu učini gušćom. Trica je stoga otvorila i više situacija za prodore i zakucavanja. Inače, moje momčadi jako malo igraju leđima košu. Zašto okretati leđa košu kada možete igrati okrenuti licem, za što je, dakako, potreban puno brži napad, puno šuteva u dotrčavanju.
NBA statističari pak naglašavaju sljedeće. Ako za dva koša šutirate s 50-postotnom uspješnošću, a trice s 33-postotnom, onda vam se više isplati šutirati trice.
- U Europu još nije stigla analitika na način na koji se to radi u SAD-u. Ovdje niti ima tog matematičko-statističkog kadra niti oni imaju tehničku podršku kakvu imaju u NBA klubovima. Analitika je vrlo egzaktna i morate imati znatno više uspješnih šuteva za dva koša nego za tri da biste došli do rezultata - ističe Spahija.
O tome kako je i koliko uvođenje trice promijenilo košarku razgovarali smo i s prof. dr. sc. Damirom Knjazom, nositeljem katedre za košarku na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu.
- Trica je raširila reket i ubila visoke i teške igrače, onakve kakvi su bili oni iz Sovjetskog Saveza poput Tkačenka i Bjelostenjija. S time se promijenila i paradigma, ubrzala se igra i povećala mogućnost dostizanja visokih zaostataka. Ako ste minutu prije kraja vodili sa šest koševa prednosti, nekada je to značilo da je pobjednik odlučen, no sada to više nije tako jer dvije trice u trenu sve promijene.
Došlo je do toga, kaže profesor Knjaz, da se polaganje lopte u koš smatra bezveznim.
- U NBA ligi su samo trice i zakucavanja ono čemu se plješće, pa mi se čini da se traži neko novo pravilo koje će donijeti novu zanimljivost. I NBA i Fibini suci su mi to govorili. Traži se neko pravilo koje će promijeniti košarku kao što je to učinjeno uvođenjem trice, na osnovi koje je košarka rasla. Bilo bi dobro kada bi nešto utjecalo na kombinatoriku između igrača, koja iščezava. Inače, prije uvođenja trice značajne promjene koje su utjecale na košarku bile su promjene trajanja napada i zadano vrijeme za prijenos lopte iz stražnjeg polja.
Što bi sada to moglo biti?
- Razmišlja se o podizanju obruča sa sadašnjih 305 centimetara da se smanji toliki broj zakucavanja kojima se smanjila draž igre.
S obzirom na to da vanjski igrači trice postižu iz sve većih udaljenosti, što bi košarci donijelo uvođenje pravila o četiri koša? Primjerice za onakve pogotke kakav je s 20 metara prije mjesec dana postigao branič Devonte Graham za pobjedu svojih Pelicansa protiv Thundersa, koji je proglašen najdužim šutem za pobjedu u NBA povijesti.
- To bi onda previše otišlo u ekshibiciju, igrači bi se dodatno počeli napucavati i to bi onda bila All-Star revija i pitanje je koliko bi to bilo ozbiljno. Dakako, pojedini igrači poput Curryja i Lillarda bi profitirali, jer oni i danas pogađaju s tih udaljenosti, no u europskoj košarci takvih nema - kazao je profesor Knjaz, koji je svojedobno u Areni Zagreb svjedočio i nevjerojatnoj trici partizanovca Kecmana koji je u finalu ABA lige za pobjedu nad Cibonom postigao tricu gotovo preko cijelog terena.
A dalekometne koševe sve češće postiže Stephen Curry, najveći tricaš današnjice, kojem se vratio tricaški partner Klay Thompson, za kojeg profesor s KIF-a ističe:
- Na fakultetu smo proučavali brzinu izbačaja lopte, za što smo koristili takozvane pametne lopte. Curry je s tom visinom, a visok je 188 centimetara, toliko uspješan zato što ima najbrži izbačaj. On loptu izbaci za 0,4 sekunde i lopta na visinu od četiri metra, kada taj šut više ne može biti blokiran, dođe puno prije nego što stiže kad je izbace ostali igrači čiji izbačaj traje 0,7 ili 0,8 sekundi.
O ideji uvođenja šuta za četiri koša, Toni Kukoč, nekad igrač Bullsa, a danas posebni savjetnik vlasnika kluba, razmišlja ovako:
- Kako stvari stoje, nekome će i to pasti na pamet. Ne bi me čudilo da se uvede da šut preko centra vrijedi četiri koša - razmišlja Kukoč, koji, premda je i sam bio dobar tricaš, najviše cijeni one šutere koji su u stanju zabiti tzv. dugu dvicu:
- Znate li koji igrač NBA lige postiže najviše koševa u posljednjoj četvrtini? DeMar DeRozan iz mojih Bullsa, koji šutira jako malo trica, ali postiže puno dvica. A to je, uz sve one tricaše, postalo zaboravljeno "umijeće". Meni su najbolji igrači oni koji postižu najviše "mid range" šuteva, a to su Kawhi Leonard, Kris Middleton ili pak Kevin Durant koji ima najmekšu ruku u povijesti NBA lige.
Što god Kukoč o tome mislio, Curry je sa svojim nemogućim dalekometnim pogocima "avatar" tricaške revolucije. Pojedinac koji nakon treninga obvezno ispuca 300 do 500 trica rušio je barijere, baš kao što su to činili Houston Rocketsi pod vodstvom trenera Mikea D'Antonija, nekadašnjeg igrača Milana i trenera talijanskih klubova Milana i Benettona. Naime, "Rakete" su na onu "Houston, we have a problem" (s centarskom igrom), odgovorile time da su postale prva momčad koja je od ukupnih šuteva upućenih na koš imala 50 posto tricaških pokušaja.
Novosel ne govori dobro, istinito i točno. Prva utakmica koja se igrala po novim pravilima, gdje je uvedena trica je odigrana u Beogradu, 7.10.1984., Partizan- Cibona 78-77. Dragan Nikitović čitavo vrijeme objašnjava nova pravila, a rezultat u prvom dijelu prvogg poluvremena je bio 26-16 za Partizan. Uguglajte u You Tube - Partizan - Cibona 78:77 [07.10.1984.] Ne znam što će ovo Novoselu, a pogotovo ona rečenica da je bio dobar s ljudima iz FIBA-e. Novosel misli da smo mi zaboravili da je od 1976. do 2002. glavni tajnik (generalni sekretar) FIBA-e bio Borislav Stanković i da je taj Stanković 3 puta s Crvenom Zvezdom bio prvak Jugoslavije i ne znam po kojoj je to osnovi Novosel mogao imati privilegirane informacije, a da te info nisu došle do beogradskih klubova? Novosel je jedan od najvećih trenera, a izmišljanje stvari koje se nisu dogodile i koje nisu logične, samo bacaju sjenu na objektivne uspjehe.