Politika vladajućih ponekad doista besramno koristi sport i sportaše za svoje interese. Jedan takav primjer zbio se na današnji dan prije 82 godine, na velebnom Olimpijskom stadionu u Berlinu.
Tog dana, 14. svibnja 1938., engleska nogometna reprezentacija gostovala je u glavnom njemačkom gradu gdje je trebala odigrati prvu utakmicu svoje europske turneje, i to protiv momčadi koja nije izgubila 17 utakmica zaredom. I dok su Englezi, na samom travnjaku, ponizili svoje njemačke konkurente pobijedivši 6:3, puno uvjerljiviju pobjedu izvojevala je njemačka – tada nacistička – diplomacija.
Sve je naredio Chamberlain
I danas zvuči nevjerojatno da su pred 110 tisuća Nijemaca engleski nogometaši tijekom izvođenja njemačke himne salutirali ispruženom i podignutom rukom s pozdravom “Heil Hitler”. Priča kaže da Stanley Mathews i njegovi suigrači to nisu htjeli, ali im je naređeno. Ali ne od nacističkih činovnika uključenih u organizaciju utakmice, nego od engleskog veleposlanika u Berlinu Nevillea Hendersona. A on je intervenirao kada je engleski kapetan Eddie Hapgood nekom njemačkom službeniku kazao da si taj pozdrav može gurnuti u dupe.
A Hendersonu je to kao životno važan zadatak zadao ni manje ni više nego premijer Neville Chamberlain. Politički klimavac je to koji je tim činom pripremao teren za anglo-njemačku deklaraciju koja će biti potpisana krajem rujna iste godine u Münchenu. Zapravo, bila je tu riječ o paktu o međusobnom nenapadanju koji je, s druge strane, nacističkoj Njemačkoj omogućio aneksiju dijelova tadašnje Čehoslovačke.
Četiri mjeseca prije toga, nogometna reprezentacija Engleske nastupila je pred vodećim nacističkim glavešinama Hermannom Göringom, Rudolfom Hessom, Josephom Goebbelsom i Joachimom von Ribbentropom, ali ne i pred Hitlerom koji kao da je slutio ishod susreta pa nije došao. No, da je navratio, uživao bi u pokoravanju najboljih engleskih nogometaša koji su na to bili prisiljeni. Kada su se oni tome usprotivili, iz Ministarstva vanjskih poslova Engleske poručeno im je da bi to bio protokolarni incident koji ne bi išao u koristi premijerovih nastojanja da osigura englesko mirno promatranje mogućih ratnih zbivanja na kontinentu. Kada ni to igračima nije bilo dovoljno uvjerljivo, rečeno im je da, ako ne pozdrave sa “Heil Hitler”, nikad više neće igrati za Englesku. A to im je potvrđeno i od predsjednika Engleskog nogometnog saveza Stanleya Rousa, čovjeka koji će 1961. postati šesti predsjednik Svjetskog nogometnog saveza. A to, da je tada bilo društvenih mreža i da se takvo što razglasilo, zacijelo nikad ne bi postao.
Danas šokantan prizor
Znajući da se sve zbilo dva mjeseca nakon aneksije Austrije i u predvečerje Drugog svjetskog rata, i danas je ta fotografija šokantan prizor. No treba ponoviti da to nikako nije bilo spontano igračko podržavanje nacističke doktrine nego naredba vladajućih onima koji su tada, očito, bili slabo verzirani u međunarodna politička kretanja.
Tu istu fotografiju, prije dvije godine, na vladinu je Facebooku objavio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Šef ruske diplomacije tako je odgovorio diplomatski nezgrapnom britanskom premijeru Borisu Johnsonu za njegovu usporedbu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji s Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine.
Gdje je fotografija?