Patrik Ćavar nije samo tamo neko sjajno lijevo krilo, već rukometaš koji je s dva kluba, Zagrebom i Barcelonom, pet puta osvojio Kup prvaka. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je olimpijsko zlato u Atlanti 1996. godine, svjetsko srebro na Islandu 1995. godine te europsku broncu u Portugalu 1994. godine.
Od pojedinačnih nagrada jedne je sezone proglašen najboljim igračem španjolske lige, četiri je puta igrao za reprezentaciju svijeta, a pet puta bio je izabran najboljim rukometašem Hrvatske. Izbor se prvi put održao 1994. godine, a Ćavar je bio prvi laureat.
Patrik Ćavar igrao je za Hrvatsku na samo tri europska prvenstva. Jednom je osvojio medalju, jednom je bio blizu medalje, a jednom daleko.
- Bili smo oduševljeni kada smo saznali da će se organizirati Europsko prvenstvo 1994. godine. Moja generacija, nažalost, nije mogla nastupiti na Igrama u Barceloni 1992. godine. Sjećam se da se Antun Vrdoljak, tadašnji predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, do posljednjeg trenutka borio za naš odlazak. Čak smo odradili kompletne pripreme za Barcelonu, a onda je stigla tužna vijest - prisjeća se Ćavar.
Razočarali pa oduševili 1996.
Na prvom EP-u osvojili ste broncu. Jeste li mogli više?
- Možda. Ipak u tom trenutku nismo bili reprezentacija iz svjetskog vrha. Bili su to Šveđani, Rusi i Francuzi. Mi smo se tek probijali prema vrhu. Zanimljivo je da smo u Portugalu izgubili tri utakmice, i to upravo od te tri reprezentacije. Francuska i Rusija pobijedile su nas u skupini, a Šveđani su nas svladali u polufinalu. Dakle, nismo izgubili utakmicu od slabijih suparnika - priča Ćavar.
A da je dio svjetskog vrha, Hrvatska je potvrdila godinu dana kasnije na Islandu gdje je osvojila svjetsko srebro.
- Šteta, u finalu smo izgubili od Francuske, u susretu koji je bio neizvjestan do samoga kraja. Sjećam se one sjajne utakmice kada smo u polufinalu nadigrali Švedsku. Odigrali smo poluvrijeme savršeno, posebice Smajlagić koji je u protunapadima postigao šest-sedam pogodaka.
Razočaranje je doživio na EP-u 1996. godine u Sevilli.
- Sve je bilo dobro do susreta s Jugoslavijom. Neshvatljivo je kako smo loše igrali u toj utakmici. Nakon poraza, svi smo bili u šoku, samopouzdanje nam je bilo na nuli, a slijedila je odlučujuća utakmica s Rusijom za ulazak u polufinale. No, tako rastrojeni nismo imali nikakve šanse i ostala nam je borba za peto mjesto. Čelnici HRS-a uoči tog susreta za peto mjesto smijenili su izbornika Arslanagića, što se dogodilo tad i više nikad. Na kraju smo bili peti, vratili smo se kući razočarani. Sjećam se da nam je primarni cilj bio plasman na Igre, no mi igrači nismo se time zadovoljavali. Znali smo da vrijedimo za medalju, jer samo nekoliko mjeseci kasnije ta ista momčad osvojila je olimpijsko zlato.
Žao mi je EP-a u Zagrebu
Nakon velikog uspjeha u Atlanti, došlo je do smjene generacija, pa smo na SP-u u Japanu 1997. i EP-u u Italiji 1998. bili daleko od medalja.
- Bilo je nemoguće u tako kratkom vremenu nadomjestiti tako mnogo kvalitetnih igrača. Preko noći ostali smo bez cijele prve sedmorke. Trebalo se uigrati s novom generacijom. Nije ispalo najbolje. U Italiji smo mogli puno više od osmog mjesta. Primjerice, u odlučujućem napadu protiv Mađara sudac nije dosudio sedmerac za nas. Imali smo dva igrača više, lopta je došla do mene, jedan njihov igrač gurnuo me s leđa i promašio sam, a oni nisu ništa dosudili - istaknuo je Pako.
Ništa bolje nije bilo ni na SP-u u Egiptu 1999. gdje smo ispali u osmini finala, ali bez Ćavara.
- Prošao sam pripreme, došao u Egipat i na jednom od zadnjih treninga dobio sam udarac i bilo mi je slomljeno rebro - rekao je Ćavar.
Nije ga bilo ni na sljedećem velikom natjecanju - EP-u kojem smo bili domaćini, 2000. godine.
- Nekoliko mjeseci prije, s Barcelonom sam u Ligi prvaka gostovao kod Partizana. Netko me zaustavio prekršajem, pao sam na parket, a na mene je pao jedan od igrača Partizana. Slomio mi sve koščice u stopalu. Hitno sam bio operiran u Barceloni, a to se dogodilo samo dva mjeseca prije početka EP-a. Šteta, imao sam veliku želju napraviti nešto veliko pred domaćim navijačima. Te godine sam možda igrao u najboljoj formi.
Hrvatska kao domaćin na EP-u?
- Vjerujem da možemo do medalje predvođeni Lukom Cindrićem koji je nakon 23 godine od mog izbora proglašen najboljim u Hrvatskoj - zaključio je Patrik Ćavar.
