Na četvrtom prvenstvu u vodenim sportovima zaredom Hrvatska ima medalju! Treću vaterpolsku osvojili su u Šangaju izabranici Ratka Rudića pobijedivši u utakmici za treće mjesto Mađarsku s 12:11. Tako su dupini obranili broncu iz Rima 2009. godine. Na prethodnom SP-u, u Melbourneu 2007., okitili su se zlatom, a prije toga, u Montrealu 2005. vaterpolisti su bili četvrti, ali nas je "izvadio" Duje Draganja plivačkim srebrom na 50 metara slobodno.
I još jedan lijep niz je nastavljen: ovo je već sedmo veliko natjecanje zaredom na kojemu su hrvatski vaterpolisti osvojili odličje (dvije svjetske bronce, europsko zlato, srebro na Svjetskom kupu, srebro i dvije bronce u Svjetskoj ligi). I još malo simbolike: Mađari su posljednji uspjeh postigli u Pekingu 2008. a mi smo tada posljednji put ostali bez odličja.
Borba za šangajsku broncu započela je kao vaterpolska rapsodija. Hrvati su protiv trostrukih olimpijskih pobjednika poveli s 3:0 (Bošković, šesta minuta), pa sa 6:2 (Sukno iz peterca, 10.), pa s 9:4 (Bošković iz peterca, 17.), pet razlike imali smo i u 20. minuti (11:6) i činilo se da bi Mađari mogli doživjeti jedan od težih poraza u povijesti. No, to se ipak nije dogodilo, naši su malo posustali a Mađari pojačali. Gotovo su stalno u napadu imali igrača više (tako su postigli posljednjih šest pogodaka) a pomogla im je zamjena vratara - Szecsi je bio uspješniji od Nagyja.
Buljubašić nas je četiri minute prije kraja doveo u vodstvo s 12:9, ali ni tada nije bilo gotovo. Mađari su preko Denesa Varge i Birosa smanjili na 12:11, a 51 sekundu prije kraja isključen je Bošković (poslije su on i Bušlje zbog prosvjeda dobili i crvene kartone). I s igračem manje naši se dobro brane, pa je udarac Hosnyanszkog 36 sekundi prije kraja završio u bloku. Mađarska je lađa tad definitivno potonula, a iskusni Rudić 19 sekundi prije kraja traži minutu odmora da bi ohrabrio igrače i pozvao ih da igraju aktivno da im suci ne bi oduzeli loptu.
Pedesetak hrvatskih navijača među kojima su bili i svi naši plivači (i Mirna Jukić), mogli su odahnuti i proslaviti novi uspjeh hrvatskog sporta. Naši igrači također sretni.
- Nakon onakvog poraza u polufinalu, bolja stvar nam se nije mogla dogoditi - kazao je trostruki strijelac Ivan Buljubašić, a četverostruki, Miho Bošković, dodao je:
- Krenuli smo odlično, odigrali smo vrhunsku utakmicu, iako su nas Mađari u završnici stizali. Šteta što ovo nije bio finale, a mogao je biti.
Vratar Josip Pavić mirnim je glasom raščlanjivao:
- Bila je to utakmica iz snova. Kad se kaže vratili smo se u utakmici za broncu i pokazali karakter to zvuči kao floskula, ali ovaj put je uistinu tako. Bili smo u totalnom nokautu nakon Italije i samo prave, velike momčadi se mogu vratiti na ovakav način. U završnici smo malo pali, ali trebalo je doći protiv Mađara na pet razlike. Imamo ogroman potencijal i ja se nadam da ćemo u budućnosti nastaviti s ovakvim velikim stvarima.
Nisu ni sad trebali pobjediti, za tu luzersku medalju!