Ratko Rudić nakon tri godine rada u Brazilu vraća se u Hrvatsku, postao je član Stručnog savjeta HVS-a. Vaterpolo je tako dobio najveće moguće pojačanje, jer Rudić je ukupno u igračkoj i trenerskoj karijeri osvojio 64 trofeja, od čega 19 klupskih naslova i 45 reprezentativnih medalja (na Olimpijskim igrama, EP-u i SP-u osvojio je 21 medalju uključujući 10 zlata!)
– U razgovoru s čelnim ljudima vaterpolo saveza rekao sam im da bih želio sudjelovati u radu Stručnog savjeta jer kroz to tijelo mogu dati najveći doprinos hrvatskom vaterpolu. Stručni savjet je središnje tijelo hrvatskog vaterpola, no još nisam do kraja definirao zaduženja koja ću imati. Iako, sa svojim iskustvom u vaterpolu mogao bih sve raditi – rekao nam je Ratko Rudić.
Hrvatska vaterpolo reprezentacija aktualni je svjetski i olimpijski doprvak, a jasno je da će Rudićevim povratkom cilj postati zlatne medalje, odnosno svrgavanje Srbije s trona.
Izbjegao opasnosti Rija
– Srbija je u ovom trenutku jača, ali to se može promijeniti. Dobro je što nama dolazi sjajna generacija juniora koji su aktualni svjetski prvaci – rekao je Rudić, a onda se osvrnuo na rad seniorskog izbornika Ivice Tucka:
– Tucak je odličan izbornik, ima najbolji kontinuitet možda i u cijelom hrvatskom momčadskom sportu. Naravno, zadatak mu je da kao izbornik napravi plan kako bismo bili zlatni. Ja ću mu, naravno, pomoći savjetima koliko god bude trebao.
Ratko Rudić u karijeri je vodio pet reprezentacija – Jugoslaviju (1984.-88.), Italiju (1990.-2000.), SAD (2001.-04.), Hrvatsku (2005.-12.), te posljednje tri godine Brazil (2013.-16.). Brazilci su ga željeli zadržati i nakon isteka ugovora, no nije se dao nagovoriti.
– Nudili su mi da sam izaberem funkciju koju ću obnašati, mogao sam biti izbornik, koordinator za sve selekcije..., no odbio sam ih. Nakon tri godine u Brazilu odlučio sam vratiti se u Hrvatsku i svojim iskustvom pomoći našoj reprezentaciji – kaže Rudić.
U Brazilu su ga obožavali, a najveće priznanje je što su ga 2015. godine izabrali za najboljeg trenera, i to u konkurenciji s nogometnim, odbojkaškim trenerima.
– Iako je u početku bilo nekih problema, u Brazilu mi je bilo jako lijepo. Igrači su me slijedili, značajno smo podigli razinu njihova vaterpola. Uostalom, Brazil je sa mnom na klupi pobjeđivao i Hrvatsku i Srbiju – rekao je Rudić te otkrio kako mu je bilo živjeti u Rio de Janeiru:
– Rio je fascinantan grad, predivno je što je uz obalu, pun je zelenila i jezera. Ljudi su ljubazni, uvijek dobro raspoloženi, a posebno je gušt biti u Riju za vrijeme karnevala. A što se tiče sigurnosti u gradu, ja nikada nisam imao problema. Naravno, poštovao sam upute da se po nekim kvartovima nije pametno kretati.
Srećom po Hrvatsku, odlučio je napustiti Rio i vratiti se u Zagreb, jer neprocjenjivo će za naš vaterpolo biti iskustvo koje Rudić ima. Kao trener osvojio je baš sve što se da osvojiti, a samo kao trener ima četiri zlatne olimpijske medalje. Koji je Rudićev recept uspjeha?
– Uh, puno je tu stvari, ali kao tri ključne bih izdvojio znanje, energija i neprekidno usavršavanje – kaže Ratko, koji je oduvijek bio poznat po vizionarskim idejama.
Hrvatska rukometna reprezentacija tek je na ovom SP-u prvi put imala psihologa, a Rudić ga je u svoj stožer uvrstio još prije 30 godina! Uvijek je bio ispred svog vremena.
– Ne samo psihologa! U svom stožeru imao sam i statističara i videoanalitičara. Shvatio sam da trener ne može sve sam raditi, već treba pomoć. Što se tiče psihologa, mislim da je on jako važan u reprezentaciji. Zajedno bismo radili individualne analize igrača, ali i analizu grupe. Informacije koje sam prikupio pomagale su mi da bolje kontroliram stanje u momčadi. Primijetio sam da postoje zakonitosti koje se ponavljaju u svim momčadima.
Ratko Rudić uvijek je bio poznat kao čvrst, autoritativan trener.
– Kroz moje dugogodišnje trenersko iskustvo shvatio sam da trener mora biti autoritativan jer samo tako može upravljati momčadi. Naravno, prilagođavao sam se kroz vrijeme, jer igrači od prije 30 godina i ovi sada su posve različiti, no nikada s igračima nisam stvarao prijateljske veze. Uvijek sam smatrao da me igrači kao trenera trebaju respektirati. Svaka čast ovim modernim nogometnim trenerima koji su prijatelji sa svojim igračima, ali ja takav pristup ne poznajem – kaže najtrofejniji hrvatski trener.
Rudiću su tijekom karijere znali prigovarati da su mu treninzi previše “spartanski”.
– Kod mene se na treninzima uvijek išlo maksimalno, ponekad i do praga boli. To je jedini način da budeš najbolji, da osvojiš zlato. Bilo je onih koji su se bunili, recimo Talijani, ali na kraju su bili sretni jer sam ih doveo do olimpijskog zlata – naglasio je Ratko.
No, imao je Rudić i “fore” kojim je opuštao igrače.
– Znao sam ih poslati na izložbu! Rekao sam im: “Dečki, birajte hoćemo li večeras na izložbu ili ćemo odraditi trening.” Naravno da su odabrali odlazak na izložbu. Uvijek sam želio da mi igrači budu kulturno obrazovani, da malo prošire vidike. Ponekad sam im davao da čitaju knjige. Sjećam se da sam, primjerice, Dudi Šimencu jednom dao da čita Hermanna Hessea, njegov roman Igra staklenim biserima. A nije me mogao zeznuti, jer za par dana sam ga ispitao o čemu je u romanu riječ, hehe – prisjetio se Rudić, koji će za četiri mjeseca napuniti 69 godina.
Čak 33 godine bio trener
Hoćete li ikada više sjesti na klupu, bilo kao izbornik ili trener.
– Ma nema šanse. Iskreno, dosta mi je trenerskog posla, pa izbornik sam postao s 35 godina, davne 1984. godine. Mislim da je 33 godine trenerskog posla bilo sasvim dovoljno, sada ću se posvetiti radu u Stručnom savjetu HVS-a.
Rudić nikada nije bio ograničen samo na vaterpolo, uvijek je pratio i druge sportove. Proteklih mjesec dana pratio je i nastupe naših rukometaša na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
– Šteta što smo pokleknuli u posljednje dvije utakmice. Poraz u polufinalu od Norveške je bio splet nesretnih okolnosti, ali za ono protiv Slovenije nema opravdanja. Tko je krivac? Pa uvijek je najveći krivac šef, u ovom slučaju izbornik Babić, jer on je birao igrače, složio taktiku. No, tako je to, i ja sam radio pogreške u svojoj trenerskoj karijeri – rekao je Rudić i zaključio:
– No, svidjeli su mi se naši rukometaši, mislim da imaju potencijal uzeti zlato na Europskom prvenstvu sljedeće godine u Zagrebu.
Dobro došao natrag u domovinu. Idemo po zlato.