Na nedavnom Prvenstvu Hrvatske u klizanju dogodila se neobična situacija, na prva dva mjesta u juniorskoj konkurenciji bile su dvije sestre – Lena Čusak (16) osvojila je zlato, a Klara (15) srebro. Dodatna nagrada će im stići ubrzo, Lena će zahvaljujući zlatu vjerojatno predstavljati Hrvatsku na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Debrecenu, dok će Klara na europsku olimpijadu mladih u Gruziju.
Kako je natjecati se jedna protiv druge, pitali smo sestre Čusak.
– Lena je godinu starija, znam da je bolja od mene, a i sestra mi je pa je ne gledam kao konkurenciju. Zato mi je drugo mjesto, odmah iza nje, super uspjeh, kao da sam prva – rekla nam je mlađa Klara.
Hrvatskoj nedostaje klizališta
U klizanju su cure doslovno cijeli život, Lena je počela trenirati s 3 godine, Klara s dvije i pol, obje u zagrebačkoj Ledi. Osvojile su brojne medalje na prvenstvima Hrvatske, Lena je čak šest puta osvajala zlato na PH, išla je i na juniorske Grand Prixeve, bila prošle godine na juniorskom SP–u na Tajvanu...
Prije pet godina cure su se, zajedno s obitelji, preselile u Nizozemsku, te tamo svoje klizačko umijeće podigle na još višu razinu.
– Živimo u Amsterdamu, tamo smo i trenirale prve dvije godine od preseljenja u Nizozemsku, a zadnje tri putujemo u Hertogenbosch, gdje su uvjeti najbolji. U tom klizačkom centru četiri puta tjedno provedemo po pet sati. Imamo prvo sat vremena leda, pa 50 minuta baleta, pa 35 minuta piruete, onda 45 minuta kondicije, to jest skokova na suhom, pa onda na kraju još sat, sat i pol leda – kažu Lena i Klara.
Koliko su u Nizozemskoj bolji uvjeti nego u Hrvatskoj?
– Uvjeti su puno bolji, prije svega zbog velikog broja klizališta. Tamo svaki grad ima puno klizališta, a kod nas u cijeloj Hrvatskoj 2 i pol klizališta. Kod njih je općenito klizanje nemjerljivo popularnije, puno je i rekreativaca koji dvaput tjedno kližu. Jednostavno, sve vezano za klizanje na višem je nivou nego kod nas. Nažalost, zbog pomanjkanja leda sve se manje cura u Hrvatskoj bavi klizanjem, pogotovo je situacija loša nakon što je Dom sportova zatvoren zbog oštećenja nakon potresa – kažu Klara i Lena, koje, unatoč tome što nastupaju za Hrvatsku, imaju podršku Nizozemskog saveza.
- Nizozemski savez je omogućio da cure dobiju kategorizaciju njihovog klizačkog saveza, unatoč tome što su Hrvatice, te im na taj način omogućio da idu u sportsku gimnaziju. Zbog toga mogu trenirati više sati dnevno te odlaziti na međunarodna natjecanja.
Lena i Klara idu u sportsku gimnaziju u Amsterdamu, u školi su otprilike od 10 do 14 sati, pa onda idu na trening u Hertogenbosch, gdje su od 15 do 20 sati. Ručaju u automobilu dok putuju u centar za treniranje, a onda i večeraju po povratku s treninga, jer od Amsterdama do Hertogenboscha ima minimalno sat vremena vožnje automobilom.
– Nije nam teško, jer vidimo da nam je taj trening centar dao veliku priliku za napredak. U Zagrebu su termini klizanja vrlo rano ujutro, već od 6.30 prije škole, te rano popodne. To nije lako uskladiti sa školskim rasporedom i roditeljima s poslom. Svi zagrebački klubovi kližu na jednom ledu u isto vrijeme. Toga u Nizozemskoj nema, i to je velika prednost.
Objema su treneri Nizozemci, a Leni koreografiju, odnosno program za nastup radi Adam Solya, čovjek koji radi koreografije mnogim klizačkim zvijezdama, među ostalim i aktualnoj europskoj prvakinji, Belgijki Loeni Hendrickx.
Osim trenera, koreografa, fizikalnog terapeuta, cure imaju i mentalnog trenera.
– Klizanje je mentalno jako teško, jer kad dođeš na natjecanje za koje si trenirao cijeli život, kao SP ili Olimpijske igre, imaš samo 3-4 minute da pokažeš što znaš i ne smiješ zeznuti, jer nema prilike za ispravak, slično kao u gimnastici.
A koliko su česte ozljede?
– To je prilično naporan sport, najčešće su ozljede gležnjeva, koljena i leđa. Zato puno radimo i na prevenciji, idemo kod fizioterapeuta za prevenciju ozljeda.
A koliko klizanje košta?
– Na ovoj vrhunskoj razini, klizanje je skup sport, gotovo kao tenis. Troškovi su veliki, a hrvatski Savez nije bogat, ali pomažu nam koliko im sredstva omogućuju i na tome smo im jako zahvalni. Trenere i led u Nizozemskoj plaćamo mi, tako da su troškovi baš visoki. Nekad se govorilo da trebaš prodati kuću kako bi odgojio vrhunskog tenisača, a sad je tako postalo s klizanjem – kaže mama Jelena.
Kakve su zarade u klizanju?
– Samo od klizanja zarađuju jedino najbolje sportašice, one u samom svjetskom vrhu. No, ima dosta cura koje poslije karijere zarađuju klizanjem u nekim showovima, poput Disney on ice i slično – kažu Klara i Lena.
Tko su vam uzori?
– Meni je uzor Japanka Kaori Sakamoto i Belgijka Loena Hendrickx, s kojom sam prošle godine trenirala – kaže Lena, te otkriva želje za budućnost.
– Cilj mi je nastup na Olimpijskim igrama, možda već 2026. godine u Milanu. Teško će biti izboriti nastup tamo, a možeš ga osigurati jedino budeš li na svjetskom seniorskom prvenstvu u 24 najbolje, odnosno u TOP 6 na dodatnom kvalifikacijskom turniru. Ali, nadam se da ja to mogu – zaključila je Lena, koja će sa svojom sestrom Klarom, sigurni smo, donijeti još puno dobrih rezultata za hrvatsko klizanje.
