U Večernjakovoj anketi za izbor košarkaša godine uvijek volimo imati i nekog bivšeg reprezentativca pa se za ovu priliku ocjenjivačkog povećala prihvatio Rok Stipčević (37). Svježe umirovljeni razigravač, igrač koji je u jednoj abaligaškoj utakmici zabio devet od 10 trica, trenutačno obnaša dužnost predsjednika Nadzornog odbora Zadra, njegova matičnog kluba.
Posudba je bila krucijalna
No o tome koje sve procese treba nadzirati nije htio puno govoriti.
– Dat ću svoj maksimum da se klub podigne na višu razinu. Rekao bih da trenutačno ide sve kako treba. Mi kao Nadzorni odbor nadziremo financijsko stanje te imamo pravo glasati za direktora kluba i sportskog direktora, a ja ću svojim poznanstvima i energijom pomoći bilo kojoj razini kluba da vratimo košarku u našem gradu gdje joj je mjesto. Zadar je specifična sredina koja obožava košarku, grad koji ima i infrastrukturu i navijače i kojem vrlo malo treba da se zapali. Košarka je Zadru što i ostalim gradovima nogomet.
S obzirom na povijest kluba, treba li Zadar izbacivati više talenata?
– Nije to jednostavna tema. Naš omladinski pogon dobro radi, no nećemo se ubuduće rješavati naših momaka, već ćemo ih pokušavati zadržati. Za moju karijeru krucijalna je bila posudba iz Zadra u Borik. To je primjer kako bi se mladi igrači trebali razvijati, uz pomoć tih međustepenica. Rijetki su supertalenti poput Šarića ili Bogdanovića koji preskaču međustepenice.
Uslijedila je karijera kojom je u cjelini zadovoljan.
– Mislim da sam dao maksimum. Ne žalim ni za jednom utakmicom jer sam u svakoj probao dati maksimum. Uostalom, na početku moje karijere nije bilo jedne osobe koja bi mi rekla da ću napraviti više od ovoga što sam napravio.
A izvan Hrvatske igrao je najviše u Italiji gdje ga je zatekla i pandemija koronavirusa.
– Uh, da. Bio sam zatvoren u Bologni 40 dana, a kada je postalo jasno da se sezona neće nastaviti, vratio sam se kući. A za vrijeme te karantene, dok nisam smio izaći iz stana, rodila mi se druga kći.
Nakon Italije karijeru je nastavio u Sloveniji gdje je, u Krki, odigrao tri posljednje igračke sezone nakon čega je objavom umirovljenja pomalo i iznenadio. Za nekoga tko se iznimno brinuo o svom tijelu, a prakticirao je i jogu i meditaciju, pazio na prehranu, režim života...
– Ja znam da sam i dalje mogao igrati, no životno se stvari mijenjaju. S 20 godina sam si sebi najbitniji na svijetu, a s 37 je nešto drugo. Ovog časa su mi važniji obitelj i privatni život. Sport mi je počeo oduzimati više nego što mi daje.
U igračkom naponu branio je boje Hrvatske na četiri velika natjecanja – na dva EP-a (2011. i 2015.) te na jednom SP-u (2010.) i Olimpijskim igrama (2016.). Koja je od tih momčadi imala najveći kapacitet?
– Ona koja je dospjela do četvrtfinala Olimpijskih igara u Riju gdje smo na jednu loptu izgubili od Srbije. Da smo prošli, vjerujem da bismo prošli i u finale i taj domet pamtio bi se dugi niz godina. No u sportu nitko ne pamti one koji su ostali izvan kruga medaljaša, one koji su zamalo dobili, već se pamte samo pobjednici.
Dvojica igrača (Šarić, Hezonja) iz vrste koja je na OI bila peta našla su svoje mjesto i na Stipčevićevoj listi za izbor najboljeg košarkaša godine.
– Hezonja je broj jedan jer je imao jako zapaženu ulogu kako u europskom prvaku Realu tako i u hrvatskoj reprezentaciji, a bio je i igrač mjeseca u Euroligi.
Ante Tomić je nevjerojatan
Oko drugog mjesta se dvojio pa izbacio sljedeće ime:
– Uz jako puno razmišljanja, broj dva dodjeljujem Luki Božiću jer ovo što on radi u ABA ligi je nestvarno, i to i protiv euroligaških i momčadi iz Eurokupa. To su brojke koje će u ovoj ligi ostati zapisane dugi niz godina.
Treći i četvrti su NBA-jevci.
– Zubac je standardni član momčadi koja će se boriti za NBA naslov, a veliki obol dao je i reprezentaciji. Šarić se pak nametnuo kao novi vođa reprezentacije jer on ima tu crtu da ujedinjuje igrače. Zapravo, igrački gledano, on objedinjuje najviše stvari od svih igrača koje spominjemo i zato se i u novoj momčadi u vrlo malo minuta snalazi jako dobro. Iako je za mene i dalje hrvatski broj jedan, Bogdanovića ću preskočiti jer je veći dio godine bio izvan stroja. Zato sam na peto mjesto stavio svog vršnjaka Antu Tomića koji, unatoč visini i potrošenosti, svom Joventutu daje izrazito puno. Zapravo, nema centra u Europi njegova godišta koji toliko participira u rezultatu svoje momčadi.
