Ne znam je li se i prije pojavljivao, ali Ćiru sam u reklami prvi put vidio tamo negdje osamdesetih. Trener svih trenera prolazi kraj velikog ekrana na kojem navijači slave neki pogodak. Istočna tribina Maksimira luduje, Ćiro polako hoda, gleda slavlje i odjednom izvuče – križaljke!
I izgovori: “Uvijek kad sam u stresu, čitam Kvizoramu!” Iako je sama poruka bila pomalo čudna jer se Kvizorama više ispunjava nego što se čita, Ćirina pojava ipak je bila pun pogodak. I ispalo je svakako simpatičnije od onih čarapa Udarnik koje je kao igrač Crvene zvezde reklamirao Robert Prosinečki. Mada se ta daleko više pamti iz tog doba.
Markantni Blažević bio je itekako poželjno lice na TV ekranima, lice s naslovnica. Nije stoga ni čudo da su ga primijetili scenaristi kultne zagrebačke TV serije “Smogovci”. Stariji, a posebno oni koji su tih osamdesetih bili klinci, sjećaju se Pere, nogometaša u obitelji Vragec iz Naselka, a kojeg je glumio Ivica Zadro.
Pero je talentiran, ali ne živi baš sasvim profesionalno, no u jednom trenutku prelomi da će se ozbiljno posvetiti. E, tu mu se pridruži poduzetni ujak Flek, koji u svemu traži mogućnost milijunske zarade i zapravo je pandan legendarnom Delboyu iz “Mućki”. U pratnji ujaka koji se predstavi kao igračev menadžer Pero Vragec dolazi na potpis ugovora s Dinamom. Nakon što izbace petu točku koja im se ne sviđa i pruže si ruke, Pero i Flek, zadovoljni ugovorom, izađu iz klupskih prostorija i na tribini nalete na – trenera! Ćiru...
– Šta je, sine? Potpisao si, a? Čestitam! Međutim, taj papir ti ne znači ništa!
Ne možeš s tim u prvu momčad. Tek sada ti predstoji pravi posao, prava kalvarija – kaže Ćiro Peri i okrene se njegovu menadžeru...
– Mi se odnekud poznajemo...
– Pa igrali smo zajedno, Ćiro, sjećaš se? Flek!
– Pa da bogati, ti si Flek! Svima pričam o onih deset autogolova što si zabio u onom prvenstvu. Žurim se, dečki, bok!
Nije to, naravno, bio posljednji filmski nastup našeg proslavljenog trenera. Pravu senzaciju izazvalo je pojavljivanje u srpskoj TV seriji s nogometnom tematikom “Montevideo, Bog te video”. Serija iz koje je nastala i filmska trilogija bavila se generacijom nogometaša prije Drugog svjetskog rata koji su nastupili na prvom Svjetskom prvenstvu u glavnom gradu Urugvaja.
Kako je neposredno uoči tog nastupa sjedište nogometnog saveza prebačeno iz Zagreba u Beograd, došlo je do bojkota hrvatskih nogometaša koji su u to vrijeme bili nositelji kvalitete reprezentacije.
Blažević je spremno prihvatio poziv Dragana Bjelogrlića, sjajnog beogradskog glumca i režisera, da odigra ulogu “nesuđenog” izbornika te reprezentacija, također Hrvata, Antu Pandakovića koji dolazi pogledati prijateljsku utakmicu u Beograd. Ne treba ni naglašavati da je briljirao... Rođeni glumac!
Naročito kad se obraća svom “nasljedniku” na klupi reprezentacije koji se požali da ga narod u Srbiji zovu – Dunster!
U prijevodu – nesposobnjaković. Dunster? Ti Dunster? A znaš kako mene zovu u Zagrebu? Ante Pederu! Ali to treba biti jedan dodatni stimulans za tebe. Najvažnije je za trenera da znaš prepoznati. A ti nađeš ovakav biser (Tirnanića) na ulici... Čestitam ti još jedanput! – kaže Ćiro “izbornik”.
Nastup koji se pamti bio je onaj u vrijeme Svjetskog prvenstva 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Ćiro se tada ukazivao svako malo na ekranima prerušen u samuraja koji vitla mačem! U jednom trenutku skine masku i kaže: “Sine, to sam ja– Ćirohito!”
Hrvatska je na tom SP-u branila broncu, a nije uspjela proći skupinu izgubivši posljednju utakmicu protiv Ekvadora. Ćiro je “sabljom” u analizama za Jutarnji list sjekao svog nasljednika Mirka Jozića zbog neuspjeha reprezentacije.
Bilo je toga još. U reklami za čokoladu s rižom imao je vrlo jednostavnu, ali efekt nu poruku: “Od Švicarske pa do Kine, nema bolje čokolade, sine!”.
Treba li naglašavati da je u bogatoj trenerskoj karijeri Blažević spojio obje spomenute zemlje. U Švicarskoj je krenula njegova velika trenerska epopeja, a Kina je bila posljednja velika destinacija, ondje je vodio klub Shanghai Shenhua i mladu reprezentaciju Kine.
Jednom je Ćiro posudio i svoj specifičan glas i način govora koji su mnogi pokušavali imitirati, nitko nikad kao Tarik. Uz Tarika, Ivana Šarića, Ninu Violić, Željka Bebeka... sudjelovao je u sinkronizaciji animiranog filma “Spider-Man: Novi svijet”. A glas je uložio i u duet s legendarnim Kemalom Montenom, velikim sarajevskim pjevačem. Zajedno su otpjevali pjesmu u čast Dinama. Lako je prepoznati Ćirino: “Sine, danas ćemo pobijediti...”.
